O održivosti kao pojmu sve češće i glasnije slušamo. Bilo da je riječ o održivosti u prirodi, kući, uredu, poslovanju… njezin utjecaj i važnost postaju sve važniji, a njezini zagovaratelji sve brojniji. Iako je posljednjih nekoliko godina, ponajviše zahvaljujući poprilično lošim rezultatima stanja u eko sustavu na razini cijelog svijeta, a time i Europe i Hrvatske, održivost postala prioritetna tema, postoje i pojedinci koje bi slobodno mogli smjestiti u kategoriju veterana po tom pitanju. Jedni od njih su i HIGHLANDER ambasadori Alan Šišinački i Marin Knez koji su od prvih dana HIGHLANDER-a u avanturama života na Velebitu, a svake godine sa HIGHLANDER timom otvore i nekoliko novih HIGHLANDER događaja i 100-km ruta u Europi.
Alan je zadnjih 20 godina proveo u menadžmentu kao predsjednik uprava velikih međunarodnih kompanija u Hrvatskoj i u Europi gdje je poslovna iskustva temeljio na načelima održivog razvoja gradeći partnerstva s brojnim nevladinim udrugama, institucijama i lokalnim zajednicama. Danas radi kao poslovni konzultant i predavač iz područja menadžmenta razmjenjujući znanja koja je stekao tijekom dugogodišnje poslovne karijere te obrazovanja u Europi i SAD-u.
Marin već 20 godina radi u poduzeću u kojem su ekologija, organsko, lokalno i održivost na samom vrhu vrijednosti. Te su te vrijednosti zaista i pretočili u stvarnost te politiku firme mnogobrojnim aspektima, poput uvođenjem kompostabilne ambalaže za naše proizvode i webshop dostava putem električnih vozila (za sada dostupno na području Zagreba i Splita). Upravo ovim pristupom postavljeni su novi standardi – ne zbog želje ili kurioziteta nego potrebe.
Nakon nekoliko minuta provedenih u Alanovom i Marinovom društvu prepoznajete njihovu životnu strast vezanu uz održivi razvoj, a ljubav prema prirodi su pretočili u svoj stil života temeljen na jasnim principima i vrijednostima. Njihovo iskustvo, životni stil i vrijednosti su razlog zbog kojega smo ih pitali za savjete vezane uz provođenje održivosti u prirodi, odnosno planinama, kod kuće te u uredima – mjestima gdje u prosjeku provodimo najviše vremena.
Alan na početku razgovora napominje da bez obzira radi li se o otpadu ili energiji, nepotrebno korištenje i najboljeg resursa ima svoju cijenu u smislu utjecaja na naš okoliš. Ako netko još uvijek misli da je problem riješen kada je otpad odvezen od naše kuće, ureda ili javne kante treba znati da problem tada tek započinje i da će taj otpad putem zraka, vode ili hrane pronaći svoj put natrag do čovjeka.
„To vodi do prvog principa: smanjenje stvaranja otpada. Zapamtite - uvijek je bolje ne stvoriti otpad nego bilo kakva najbolja praksa sortiranja ili kompostiranja otpada. Isto se naravno odnosi i na energiju, pa čak i za korištenje alternativnih izvora energije koji također nisu “besplatni” za okoliš. Izbjegavanje stvaranja otpada je zaista moguće u brojnim situacijama. Primjerice noseći svoju platnenu vrećicu na tržnicu izbjegavamo kupnju jednokratnih plastičnih vrećica. “, ističe Alan.
Temeljem navedenog principa, kao osnovni savjet za održivost u planini, Alan savjetuje da ne nosimo hranu i piće u jednokratnoj ambalaži kako bi se stvorila minimalna količina otpada. Uz to, savjetuje i da se po mogućnosti konzumira hrana lokalnih proizvođača u blizini polazišta jer time podržavamo lokalnu proizvodnju, a i dobivaju se svježe i sezonske namirnice.
Kao dugogodišnji planinar i HIGHLANDER, Marin iz vlastitog iskustva zna kako najlakše smanjiti naš negativni utjecaj na okoliš te savjetuje i da se za boravak u planinama nužno ne kupuje nova odjeća i obuća nego da se koristi postojeća kako bi se smanjio tekstilni otpad, a i sam put do planine, odnosno polazišta bi trebao biti što je više moguće ekološki – odnosno, cilj je smanjenje emisije CO2 što se može postići ako umjesto automobila koristimo, primjerice, javni prijevoz.
''Svaka promjena, pa i najmanja, ostavlja svoj trag. Održivost svi možemo prakticirati u svakodnevnom životu krenuvši od malih stvari i postupno povečavaju i svoj doprinost gdje god stignemo. Poseban doprinos cijeloj priči oko održivosti imaju naše akcije koje potiču druge da također počnu osvještavati važnost vlastitog sudjelovanja i osobne odgovornosti prema svijetu u kojem živimo. Vlastitim primjerom možemo najvise utjecati na to. Odabir načina na koji dolazimo na posao, u čemu nosimo svoju hranu i koju hranu uopće i konzumiramo, samo su neka od djelovanja kojima činimo dobro za naš planet, pa makar i minimalno. O recikliranju otpada, a prvenstvano reduciranju korištenja svih nepotrebnih resursa (npr. gasimo svjetla, smanjimo grijanje/hlađenje, ne printamo nepotrebno, izbacimo jednokratnu plastiku..) bi bilo dobro da više ne moramo niti govoriti.'' – rekao je Marin.
Što se pak ureda i održivosti tiče, Alan smatra da ju je lakše postići nego u prirodi.
„U uredu je to prilično jednostavno i samo trebamo mapirati glavne izvore mogućih utjecaja na okoliš. To su često nepotrebno i neumjereno korištenje papira, energije te ponovno i u ovom slučaju jednokratna ambalaža. Jednokratna ambalaža je najčešće u formi dostave hrane te jednokratnih boca za piće“, kaže Alan te savjetuje da se jednokratne ambalaže zamijene višestruko upotrebljivim ambalažama, odnosno posudama.
Kod kuće vrijede isti principi kao i kod ureda. Zgrade su veliki pojedinačni potrošači energije i zagađivači okoliša. Procjenjuje se da su u Europskoj uniji zgrade odgovorne za 40% ukupne potrošnje energije i 36% ukupnih emisija CO2. Zato su postavljeni novi kriteriji za njihovu gradnju gotovo nulte energije (nZEB - nearly zero-energy building), a obzirom da Europska unija ima za cilj postati klimatski neutralna do 2050. godine gradnja zgrada gotovo nulte energije u velikoj mjeri tome doprinosi.
Tijekom izgradnje je ključno smanjenje korištenja resursa i tu inovacije, napredni materijali i tehnologije mogu znatno pomoći. Važno je istaknuti da ugodno živjeti u prostorima visokih energetskih svojstava koja koriste vrlo nisku količinu energije, a dodatno i ukoliko se potrebna energija u značajnoj mjeri dobiva iz obnovljivih izvora uključujući onu koja se proizvodi na samoj zgradi ili u njezinoj blizini.
„I ovdje je često važno samo koristiti zdravi razum jer nije sve u modernim i skupim materijalima i rješenjima. Često vidimo jednostavna rješenja koja su davno implementirana i samo ih treba prepoznati. Primjerice orijentacija kuće na južnu umjesto na sjevernu strane drastično mijenja zahtjeve za hlađenjem/grijanjem objekta, ali i stvara osjećaj ugode življenja u objektu“, smatra Alan.
Zbog svega navedenoga trebamo se stalno truditi da unatoč potrošačkoj kulturi i marketinškim nastojanjima da što više kupujemo i trošimo, osvjestimo da je važno imati osjećaj da svatko od nas radi najbolje što može, doprinosi svojim djelovanjem i dragocjenim postojanjem da ovaj svijet bude bolje mjesto za život.
„Ključan princip je da bez obzira koliko nam se čini da je naš zeleni doprinos mal i možda ne toliko važan kraj svih “velikih” stvari o kojima čitamo i koje gledamo oko nas, da osvijestimo kako je upravo ta mala zelena kap potrebna svijetu oko nas da bude barem malo bolji te da svaki pa i najmanji doprinos ima veliku, možda i presudnu snagu“, kaže Marin te nadodaje kako je će ta mala zelena kontribucija sigurno napraviti, barem naš interni, svijet puno boljim i bolje ćemo se osjećati, a sigurno ćemo postepeno motivirati i ohrabriti i druge oko nas da pokrenu svoju “malu” zelenu inicijativu.
Za kraj, važno je istaknuti da izbjegavanje i smanjivanje stvaranja otpada i potrošnje energije ne treba biti zamorno ili strogo propisano procedurama već to trebamo promovirati i usvajati kao nešto što doprinosi našem razvoju i našem zadovoljstvu jer znamo da radimo nešto dobro za nas, našu zajednicu, naš planet. Svojim pozitivnim stavom prema okolišu i primjerom svog ponašanja educiramo i razvijamo našu djecu (iako je danas česti slučaj da su djeca puno osvještenija i angažiranija od odraslih).
Više zelenih tema pronađite na web stranici Rezolucija Zemlja!