Svaki Amerikanac može provjeriti gdje su ratovali njegovi susjedi

– Možemo li dobiti informaciju je li Keith Mace iz Hammonda u Indiani (ime smo izabrali iz telefonskog imenika) sudjelovao u Korejskom ratu i koliko dugo? Trebamo li njegov pristanak? – pitali smo Scotta Levinsa, pomoćnika direktora Nacionalnog arhiva veterana i aktivnog vojnog osoblja.

Dva zakona

Na tu su se federalnu instituciju iz St. Louisa, koja vodi najopsežniju listu veterana i vojnika SAD-a, referirali postavljači Registra branitelja na web.
– Da, i ne trebamo ga obavijestiti da tražite te podatke – odvratio je Levins.

– Znači, bilo tko može provjeriti svog susjeda – pitali smo dalje.

– Da – odgovorio je pomoćnik direktora koji upravlja podacima o 23 milijuna veterana i oko dva milijuna aktivnog vojnog osoblja.

– Može li se dobiti njegova medicinska dokumentacija?

– To ne. Odnosno, samo uz pristanak veterana ili obitelji – objašnjava Levins.

U SAD-u su donekle izbalansirali dvije osnovne pretpostavke regulirane zakonima – pravo na privatnost te pravo na slobodu informacije. Uz podatke koji su klasificirani kao službena tajna, zabranjeno je izdavati samo one informacije kojima bi se mogao ukaljati ugled veterana ili koji omogućuju krađu identiteta.

Zeleno svjetlo
– Smijemo otkriti ime i prezime, mjesto i vrijeme sudjelovanja u ratu, obrazovanje, činove, podatke iz vojne karijere. S druge strane, zabranjeno je otkrivati medicinsku dokumentaciju te broj socijalnog osiguranja. Ti su podaci dostupni samo obitelji. Tek ako veteran ili obitelj pristanu, smijemo ih otkriti javnosti – objašnjava Levins. Popisi nisu na internetu. Arhiv prima pisane upite, nakon čega ih pregledavaju njihovi odvjetnici. Oni daju zeleno svjetlo za objavu, ali mogu odlučiti da je podatak povjerljiv ili da zadire u privatnost. Obrada upita traje od šest do osam tjedana.