Svaki je hrvatski građanin, prema službenim statistikama, u dugu 51.023 kune. Je li to mnogo ili malo? S obzirom na to da je, statistički, kod dvije osobe od kojih jedna nije dužna ništa, a druga duguje sto – prosjek 50, jasno je koliko to govori o stvarnom životu. No, za one koji su bliži “stotki”, ovaj je dio godine prilično tegoban. Još se naveliko otplaćuju dugovi ljetovanja za sretnike koji su si to mogli priuštiti, oni čiji gradovi nisu osigurali novac za kupnju knjiga ili imaju djecu srednjoškolce kupuju knjige, a svi roditelji plaćaju još i školski pribor i bilježnice, tenisice, odjeću, pokaze, prehranu u produženim boravcima, slobodne aktivnosti… Uz to dolaze hladniji dani u kojima će rasti mjesečni izdaci za režije, ogrjev. Sve u svemu, nije malo ni za one koji imaju. A takvih je malo.
Kako se nositi s pritiskom pojačanih troškova u situaciji zaduženosti, nezaposlenosti i nižih plaća? Kako racionalno voditi financije, na čemu uštedjeti? Hoće li malo svjetla u tunelu donijeti novi porezni tretman plaća koji bi trebao povećati primljene neto iznose? Na neka od tih pitanja odgovorili su nam stručnjaci koji se bave osobnim financijama; Marijana Ivanov, profesorica s katedre za financije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu čija su specijalnost upravo osobne financije, i Predrag Bejaković, znanstveni savjetnik Instituta za javne financije
– Ljudi se već neko vrijeme manje zadužuju, svjesni mogućnosti da izgube posao, a donedavno je većina živjela iznad mogućnosti. Velik broj ljudi duguje razmjerno niske iznose – opisuje Bejaković dužničke trendove.
Planiranje potrošnje unutar mogućeg za njega je alfa i omega preživljavanja. Pritom sve nepotrebne rashode treba smanjiti; nije nužno imati novi iPhone, zadnji model tenisica ni nadmetati se u materijalnim stvarima ili iluziji blagostanja.
Ne treba žaliti uložiti u obrazovanje, učenje jezika, umjesto u novi “gadget”. Pritom su na internetu dostupni besplatno ili uz neznatne troškove odlični programi za učenje jezika, dobre knjige, filmovi… – savjetuje stručnjak.
Da je u situaciji kada su financijska sredstva vrlo ograničena važno planirati i bilježiti sve redovne te predvidjeti izvanredne rashode, smatra i profesorica Ivanov. Racionalizirati potrošnju gdje god je moguće te pokušati pronaći dodatne izvore prihoda od povremenih poslova, uključujući i mogućnost pretvaranja hobija u dodatni izvor prihoda – put je koji kao jedini mogući vidi M. Ivanov. Zaduživanje je, kaže, opravdano jedino ako će obitelj uistinu moći servisirati dugove. Imovinu koja ne donosi prihod, a stvara rashode, poželjno je prodati.
– Neovisno o visini prihoda, trebali bismo svaki mjesec uštedjeti barem deset posto ukupnog dohotka i formirati fondove štednje za crne dane – upućuje profesorica. I u stručnoj literaturi spominju se fondovi za crne dane koji bi, prema većini autora, trebali osigurati polugodišnje preživljavanje u slučaju gubitka prihoda. Bejaković strahuje da bi Zakon o osobnom bankrotu mogao probuditi nerealna očekivanja i poslati lošu poruku; osobe sklone zaduživanju mogu se još više zadužiti u nadi da će njihova dugovanja preuzeti država.
– Volio bih i da novi porezni razredi koji će osloboditi dio dohotka smanje prezaduženost, ali naći će se sigurno i oni koji će povećati potrošnju. Ako država na kraju bude otplaćivala i to, to je loše – komentira Bejaković te dodaje da mi nismo Skandinavci koji, prema mentalitetu, zaziru od svake rasipnosti i srame se nepotrebne potrošnje.
većina je dužna po par tisuća kuna kredita i oni se tretiraju kao lopovi...nekolicina ih je dužna milijarde i njih se tretira kao ugledne građane - partnere banaka...