Svaki treći Hrvat spreman je raditi i u mirovini, s tim da je za njih 42 posto isključivi motiv eventualna neimaština. Četvrtinu naših građana ta mogućnost ne zanima, a za rad u mirovini otvorenije su visokoobrazovane osobe, pokazala je anketa portala MojPosao među 2800 ispitanika.
Zanimljivo je i da za rad u mirovini ima više interesa među ljudima s većim primanjima, a tu mogućnost bolje prihvaćaju ispitanici koji su i bliže mirovini. Čak 53 posto ispitanika starijih od 46 godina odlučilo bi se, naime, na rad u penziji, a taj stav dijeli svega 36 posto ispitanika koji imaju od 36 do 45 godina i 35 posto mlađih od 35 godina.
Većina od 67 posto ispitanika u mirovini bi najradije radila stari posao, a žene su se pokazale otvorenijima za promjenu od muškaraca. Čak 66 posto ispitanih smatra da je zapošljavanje umirovljenika omogućeno zbog manjaka radne snage, a svaki drugi misli da je to zato što Vlada shvaća da umirovljenici nemaju od čega živjeti.
Tja, kaj se more. Hrvatska je istodobno čudesna i čudnovata zemlja. Prepuna je prirodnih bogatstava i školovanih ljudi, ali u njoj od bijede i neimaštine podjednako pate i nezaposleni, i radnici i umirovljenici. Sve te tri velike skupine stanovništva nemaju ama baš nikakve koristi od navodnog porasta tamo nekakvog BDP-a od 3,9 posto uz "projekciju rasta do kraje ove godine na punih 5,0 posto", kako je to jučer "stručno" i optimistički izjavio gospodarskoministarski gospo'n Horvat Dado. Drugim riječima, vladajuća garnitura uporno gazi drumom, a naš život baulja šumom. Taj odnos u Hrvatskoj je zacementiran i nema te Europoske komisije koja bi ga mogla išta promijeniti. Čak i onda ako u nju uše Andrjuša P.