Dok nam ne treba, nije naša briga. Ali hoće li ova zemlja i gdje te pod kojim uvjetima imati PET/CT uređaje, trebalo bi zanimati svakog od nas koji u njoj živimo. Jer živimo u zemlji u kojoj je rak epidemija, u kojoj je rak masovni ubojica i u kojoj se rak doista ne događa “tamo nekom drugom”.
Nije skupa, sofisticirana oprema o kojoj govorimo isključivo za onkološke pacijente, ali je primarno namijenjena upravo tim teško bolesnim ljudima. S druge strane, novac kojim se svaki dan plaća ista ta pretraga ide iz, da tako kažemo, naše kase. Kao što će ići i kupnja uređaja koju je najavila država, odnosno, točnije rečeno, ponovno najavio ministar zdravstva.
Logično je da medicinsku opremu kupuje ministar zdravstva, no u ovoj kupovini to mora biti stav cijele Vlade. Ne samo zbog financijskog aspekta i ulaganja 50 milijuna kuna, nego radi cijele priče koja se od ovog ljeta kreira oko nabave PET/CT uređaja. Kujundžić je svoj stav ponovio i poziva na logiku te matematiku. Prema toj matematici od uvođenja 2007. do kraja lipnja ove godine za PET/CT pretrage država je platila nešto manje od 600 milijuna kuna, pri čemu je u jednoj javnoj ustanovi jedan uređaj posljednjih sedam godina.
Kada se sve to razmakne, ugase “digitroni”, interesi i ostalo, za građane, za pacijente će konačan rasplet ove nabave u zdravstvu biti jasna poruka. Poruka smatraju li vladajući da trebaju pod svojim krovom imati uređaje za pretragu koju je, uostalom, i struka zacrtala u Nacionalnom planu protiv raka. Baratanje javnosti nerazumljivim pojmovima, specifikacijama, složenosti uređaja i načinu njegova upravljanja, pa u konačnici i silnim milijunima, nije nešto o čemu će narod odlučivati. Uostalom, kada je narod i tražio ikakvu fiskalnu odgovornost.
Narod zanima samo hoće li, gdje, koliko kvalitetno i na vrijeme imati dostupnu pretragu koja se i ovako i onako na kraju plaća iz njegova džepa. Država će nam, izgleda, na to odgovoriti, prema najavi resornog ministra, kroz mjesec dana.