Sve gori odnosi SAD-a i Kine lome se preko Dalaj Lame

Bijela kuća potvrdila je da će Barack Obama u veljači ipak ugostiti tibetanskoga duhovnog vođu Dalaj Lamu. To je najgori diplomatski udarac koji je Washington mogao zadati Pekingu jer NR Kina D. Lamu smatra političkim vođom secesionističkog pokreta, a Tibet svojom povijesnom pokrajinom. Službeni Peking stoga već desetljećima vrši žestoki pritisak na svakog državnika koji pokaže namjeru da se s njim susretne. 

Kraj diplomatske ljubavi

U svjetlu sukoba između SAD-a i Kine u posljednjih mjesec dana, za Obamu je trenutak susreta savršen jer odnedavna kulminira glavni uzrok svađa dviju supersila. U strahu od toga da Iran razvije svoje nuklearno oružje, SAD već neko vrijeme zagovara stroge sankcije Teheranu. Jedini razlog zašto ih Vijeće sigurnosti do sada nije izglasalo jest veto Kine, koja 14 posto potreba za naftom slučajno podmiruje baš iz Irana. U atmosferi posvemašnjeg nepovjerenja, Zapad Iranu ne vjeruje da razvija nuklearni program isključivo za civilne svrhe, odnosno za proizvodnju energije, a vlada M. Ahmadinedžada sve donedavno je odbijala svako rješenje spora koje je uključivalo obogaćivanje urana u inozemstvu, što je Zapad tražio kako bi kontrolirao razvoj programa.

Glas o posjetu D. Lame Washingtonu prvi se put pojavio jesenas. U listopadu je, međutim, nekoliko dana poslije susreta kineskog predsjednika Hua Jintaoa i Obame na sastanku G20 u Londonu Bijela kuća objavila da za takve posjete još nije vrijeme. Riječ je očito bila o izlasku u susret zahtjevima Pekinga. No, u međuvremenu se sve promijenilo s nizom sporova između SAD-a i Kine. U siječnju je Google iznenada zaprijetio da će prestati cenzurirati sadržaje u Kini nastave li ga napadati kineski hakeri. Sa Zapada su zaredali zahtjevi za prestanak pritiska na Google, pa čak i za ukidanje cenzure, no Kina se nije povukla.

Taj dio spora kulminirao je kad je američki NSA (!) dobio dopuštenje da štiti Google od napada, što je također dobrim dijelom bila politička poruka. U međuvremenu se na Zapadu počelo šuškati i o provođenju sankcija Iranu mimo Vijeća sigurnosti, a novi je šok uslijedio kad je SAD, u skladu s ugovorom koji je 2001. sklopio George W. Bush, Tajvanu odlučio isporučiti 6,4 milijarde dolara vrijedno oružje. Na Tajvan je Kina osjetljiva gotovo kao na Tibet, ali je s tamošnjim nacionalističkim režimom posljednjih godina u velikoj mjeri normalizirala odnose.

Rat carinama i valutom

Kina je žestoko prosvjedovala, no SAD je otišao i korak dalje te je uskoro iznova najavio posjet D. Lame. Kina je na to s prosvjeda prešla na prijetnje da će Boeingu i svim tvrtkama koje su uključene u pošiljku oružja Tajvanu uvesti sankcije te da će prekinuti vojnu suradnju sa SAD-om. Na optužbe da niskim tečajem juana potkopava izvoz SAD-a, ustvrdila je da si je SAD za trgovinski deficit sam kriv, da mu ništa bolje ne bi išlo čak ni da pojača tečaj juana te da je Kina u stvari zaslužna za polovicu svjetskog gospodarskog rasta u recesijskoj 2009.

Neke stvari su se do tog trenutka pokrenule i u Iranu, jer je Ahmadinedžad u intervjuu za državnu televiziju izjavio da je ipak voljan slati uran na obogaćivanje u inozemstvo, ali isključivo pod svojim uvjetima koji su uključivali primopredaju na teritoriju Irana. Kineski su diplomati, pak, nakon susreta s francuskim kolegama, dali na znanje da Narodna Republika i dalje ne pristaje na sankcije. Kako su ulozi sa svih strana veliki te je teško zamisliti nečije odustajanje, a u ovom trenutku očito ne dolazi ni neki kompromis, Zapad je uzvratio da Ahmadinedžadove uvjete odbija. Kina i SAD počeli su usto ratovati i carinama, pa je Kina najavila carine na američku piletinu, dok je SAD zaprijetio da će pikirati na uvoz automobilskih guma iz Kine. 

Što se posjeta Dalaj Lame Bijeloj kući tiče, datum posjeta 17. i 18. veljače još se uvijek neslužbeno navodi, no unatoč tome Barack Obama si nakon svega učinjenog više ne može priuštiti povlačenje pred Kinom, a tibetanski duhovni vođa očito je samo sredstvo u tek jednoj od niza bitaka dviju najmoćnijih država svijeta.