Nakon ljetnog odmora nema stanke za splitskog glumca Slavka Sobina kojeg gledamo u seriji Nove TV “Čista ljubav” te u predstavama “Političar” i “OtpisaNE”, koja je prije desetak dana premijerno prikazana u Zagrebu. U predstavi kazališta Moruzgva utjelovio je Hassana, sirijskog izbjeglicu koji je medicinu studirao u Beogradu, a sada pokušava pronaći majku i sestre. Otkrio nam je bi li on, kao likovi iz predstave, pružio utočiste takvoj osobi, koji mu je ljubavni status, kako će početkom studenog proslaviti 33. rođendan...
Prije desetak dana premijerno je prikazana predstava “OtpisaNE”, jeste li zadovoljni reakcijama?
Jako sam zadovoljan. Publika se smije od prve do zadnje minute, gotovo je stadionska atmosfera. Ne slaže se baš svaka kritika s publikom, ali osjećaj na sceni kad ljudi žive s nama tu priču najzahvalnija je i najljepša reakcija koju glumac može dobiti. Nakon nekoliko izvedbi rekao sam da bih potpisao da igram “OtpisaNE” još dugo, dugo.
Po čemu ćete pamtiti suradnju s Ecijom Ojdanić, Ksenijom Marinković i Ernom Rudnički s kojima dijelite scenu?
Po nevjerojatno brzom kliku koji se među nama dogodio. Dugogodišnja mi je želja bila raditi s Ecijom i Ksenijom, računao sam da ćemo se Ecija i ja još i naći na nekom setu, ali stvarno nisam mislio da ću tako brzo moći raditi sa Ksenijom. A pogotovo nisam mislio da će me tako prihvatiti. Bile su mi, i još jesu, i prijateljice i mentorice i podrška. A Erna je s druge strane glumica koju tek čeka dug put i izuzetno je zadovoljstvo stvarati s njom te puteve.
Predstavu ste radili prema tekstu Renata Baretića. Jeste li na probama s njime razgovarali o tome kako on želi da utjelovite lik koji glumite ili je ipak važnija redateljeva vizija?
Najvažnija je glumčeva vizija. A i redatelj Nikola Zavišić i Baretić tu su dopustili golem prostor. Kod Hassana moraš malo proći i statistiku, neke stvarne priče na koje moraš naletjeti. Imao sam poštovanja prema onome što njegov lik nosi, a to je pouka o jednakosti i nepodilaženju stereotipima. Sloboda je u tome što je ovo komedija pa si možeš dati malo oduška.
U predstavu tri žene u svoj dom primaju potpunog neznanca za što je ipak potrebna hrabrost. Biste li se vi ikada odlučili na takav čin?
Pa mogu ja govoriti što hoću, ali svi smo prije nekoliko mjeseci bili u situaciji u kojoj smo mogli djelovati više. Ja sam sramotno malo djelovao, verbalno sam pružao podršku i “hejtao hejtere”. A to baš i nije neki pretjerano human rad. Tako da me isto malo sram.
Nedavno ste rekli da biste za ulogu učinili sve, ali u kontroliranim uvjetima. Znači li to da nema granice koju ne biste prešli?
Skidanje, mršavljenje, debljanje… na takve sam promjene mislio. Nikad ne bih glumio, recimo, kao najbanalniji primjer, Hitlera u filmu koji je nacistička propaganda. Moram vjerovati u poruku filma. U tom slučaju lako prijeđeš neke granice.
Jedna od glavnih tema posljednjih tjedana hollywoodski je skandal vezan za seksualno zlostavljanje producenta Harveyja Weinsteina koje je trajalo desetljećima. Osim glumica, javljaju se i glumci koji su imali slična iskustva. Kakva je situacija u Hrvatskoj? Jeste li se susreli s nečim takvim?
Nisam pratio skandal, ali kod nas toga nema. Ni za strane projekte nikad me nigdje nije gurao neki lobi ili nemoral... Odeš na audiciju, ako si dobar, uglavnom dobiješ ulogu, ako nisi, ne dobiješ. Živimo u vrijeme malo veće svijesti nego prije kada je postojao takozvani “casting couch”...
Mislite li da će se nakon svega što se pisalo i izašlo na vidjelo situacija popraviti?
Opet, nažalost, nisam pratio skandal, a nekako sad ne stignem “guglati”.
Glumite u predstavi “Političar”. Biste li se kao neki vaši kolege kandidirali na nekima od izbora?
Nikad u životu ne bih u politiku. To ostavljam ljudima koji nemaju dovoljno talenta i upornosti da sami grade karijeru.
Volite da se o vama piše na forumima? Što je najzabavnije što ste pročitali?
Apsolutno ne volim, ali kad se već piše, ako na nešto naletim, trudim se da se dobro i zabavim čitajući informacije. Uglavnom sam preružan... A i u nekim sam brakovima dosad bio.
Početkom godine posjetili ste Vijetnam, što vas se posebno dojmilo u toj zemlji?
Što se ljudi usred najveće bijede i siromaštva smiju. Dokaz da materijalno ne vrijedi ništa.
Volite li više putovati sami ili u društvu?
Sve je bolje udvoje ili čak i s petnaestero ljudi. Ali imao sam prilike razgovarati s nekim ljudima koji putuju sami i na iduće putovanje idem sam. Navodno čovjek izgubi puno strahova i puno toga nauči.
Biste li na dulji put poveli svojeg psa Bubu?
Bih i hoću bude li organizacijski izvedivo. Za Aziju me bilo previše strah da ne dobije neku bolest.
Uskoro planirate posjet Berlinu i Madridu?
To je otpalo. Uletjeli su mi poslovi. Sad planiram Južnu Ameriku za siječanj. Ali neka meni radije uleti još posla.
Koriste li vam iskustva koja ste stekli na putovanjima i upoznavanje drugih kultura s likovima koje glumite?
Apsolutno. Svako širenje obzora pomaže u bilo kakvom kreativnom procesu.
U predstavi “OtpisaNE” borite se s neželjenim “uletima” jedne od žena. Jeste li se u sličnim situacijama našli i privatno?
Nijedan “ulet” nije neželjen. To je divan kompliment i uvijek ih prihvatim s osmijehom i nekom glupom forom.
Koji je vaš ljubavni status?
Solo.
Zavodite li ili želite biti zavedeni?
Nema potrebe ni za jedno ni za drugo. Zaklecaju koljena i sve ti je jasno.
Snimate međunarodne filmove, radite li na nekom novom projektu?
Pa trenutačno ne, ali imam neki dobar osjećaj.
Kakve poslovne i privatne planove imate za mjesece koji dolaze?
Igramo “OtpisaNE” i “Političara”. Posebno se veselim “Političaru” koji igram u splitskoj Lori 3. studenog. Snimam svoju epizodnu ulogu u “Čistoj ljubavi”, ali zapravo se najviše veselim trećoj sezoni “Crno-bijelog svijeta” i filmu koji ću prije ljeta snimati u Sarajevu.
Bliži vam se rođendan, kako ćete ga proslaviti?
Spontano.