‘Sve je ovo već viđeno 90-ih godina – i ovdje se potiče balvanizacija i stvaranje neke nove SAO Krajine’

U Crnoj Gori vrije nakon donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, zabilježeni su napadi na policajce, nekoliko ih je ranjeno, poziva se na obranu “srpskih hramova”, čuje se i retorika koja podsjeća na neka prijašnja vremena, pozivanje ratnih drugova iz ratova 90-ih. Veliki je broj intelektualaca s područja nekadašnje države potpisao “Apel za osudu ugrožavanja mira u Crnoj Gori i regiji od strane Beograda”. Među njima su Stjepan Mesić, Milan Kučan, Budimir Lončar, Dragan Markovina, Latinka Perović, Ivo Goldstein, Azem Vllasi, Bogić Bogićević, Raif Dizdarević, Veljko Bulajić, Bogdan Tanjević...

O situaciji u susjednoj državi razgovarali smo s Adrijanom Vuksanovićem, hrvatskim zastupnikom u Skupštini Crne Gore, te Zvonimirom Dekovićem, predsjednikom Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore.

Kolovođa je četnički vojvoda

– Nitko Srpsku pravoslavnu crkvu ne tjera s prostora Crne Gore, nitko ne brani da provode svoje vjerske obrede. Naravno da su crkve i sve što se nalazi na prostoru države – državna imovina. Dakle, i pravoslavne crkve i katedrala sv. Tripuna kod nas, nalaze se u državi Crnoj Gori. Ona je na uporabi katolicima u Crnoj Gori te se to neće mijenjati kao što se to neće mijenjati ni sa Srpskom pravoslavnom crkvom. To je jednostavno pitanje uređenja tog prostora. Mislim da je radikalizacijom po svim gradovima u Crnoj Gori Srpska pravoslavna crkva preuzela na sebe aktivno sudjelovanje u kreiranju nekih zakona, odnosno da se bavi politikom te je izašla iz svojih okvira. Nedopustivo je da se iz crkvenih krugova kreiraju svjetovni zakoni. Svjestan sam potrebe da se razgovara, kao što se razgovara i s islamskom zajednicom i Katoličkom crkvom, i sa SPC-om, ali s njima jedinim ima problema – kaže Zvonimir Deković.

– Sve se vrti oko novca. Iz nekih crkvenih objekata milijuni eura odlaze u Beogradsku patrijaršiju, a ovo je pravoslavna crkva u Crnoj Gori i ona se treba ovdje širiti, jačati, imati svoje vjernike, a ne financirati neki entitet drugdje te rušiti integritet Crne Gore. Kao i u Hrvatskoj, manastiri Krka i Gomirje su, naravno, pravoslavni manastiri, ali oni su manastiri države Hrvatske kojima se koriste pravoslavni Srbi i to je neosporno, pa takva situacija treba biti i ovdje. Ne možete izdvojiti jedan vjerski objekt i staviti ga pod ingerenciju druge države. Osobito što su mnogi od tih vjerskih objekata ujedno kulturnopovijesni spomenici s prebogatom i prevažnom identitetskom komponentom za crnogorsko nacionalno biće pa ne može biti izvan ingerencija države Crne Gore – govori Deković.

Rasprava je o zakonu kulminirala izvođenjem zastupnika prosrpskog Demokratskog fronta iz zgrade skupštine te njihovim pritvaranjem. Adrijan Vuksanović svjedočio je nemilim scenama koje je potaknuo Andrija Mandić, lider Demokratskog fronta koji je 2007. proglašen četničkim vojvodom, te Milanom Kneževićem i Milanom Zogovićem.

– Trojica najagresivnijih u cijeloj toj predstavi zadržani su u pritvoru 48 sati. Cjelokupna rasprava koja nije trajala samo tog dana, već su događaji toga dana bili samo finale, diskurs kojim se govorilo o toj temi obilovao je vulgarnostima, prizivanjem građanskog rata. Mene je to osobno umnogome podsjetilo na 90-te godine i sve ono što se događalo jer retorika zapravo potiče na balvanizaciju Crne Gore, a potom i “saoizaciju” (aluzija na samoproglašenu SAO Krajinu u Hrvatskoj). Preksinoć je pokušan regionalni puč u Zeti, gdje su prepriječili put obaranjem drveta. Tenzije su već dulje prisutne, a sada su kulminirale. Oporbeni zastupnici, među kojima su i oni koji su bili izravnim sudionicima ratova 90-ih, u svojim su govorima i nastupima pozivali na građanski rat i otkopavanje oružja. To je, naravno, pratila i ustaljena retorika prema nacionalnim manjinama koja je diskriminirajuća. Cijela ta situacija zapravo je borba između dvije Crne Gore, one koja bi nas vratila u ratne devedesete, Crne Gore koja se još ne miri s time da je Crna Gora država, i druge Crne Gore koja je proeuropska, koja poštuje prava manjina i koja želi ići naprijed – kaže Adrijan Vuksanović, hrvatski zastupnik u Skupštini Crne Gore. Vuksanović je u raspravi o zakonu za kojega je glasao i sam bio izložen uvredama prosrpskih zastupnika.

– Ako znate da je nekoliko policajaca ozlijeđeno, da se stalno šalju prijeteće poruke, onda ne mogu reći da mi je ugodno. No s druge strane, kao netko tko obnaša dužnost zastupnika u crnogorskom parlamentu nemam prava na strah koji bi me paralizirao u političkom djelovanju. Moram reći i da je isti taj dan kada se raspravljalo o tom zakonu lider Demokratskog fronta evocirao uspomene na Stjepana Radića, došli smo do situacije da netko tu veliku sramotu koja se dogodila i koja se ogleda u činjenici da je Radić ubijen usred beogradske skupštine, što ne pamti povijest svjetskog parlamentarizma, uzima kao pogodnu tematiku kako bi artikulirao svoje političke stavove.

Mi se ovdje suočavamo s recidivima poražene politike određenih velikodržavnih projekata koji su u Crnoj Gori poraženi još 2006., od proglašenja neovisnosti, zatim ulaskom Crne Gore u NATO i nizom drugih događaja. Ali njihov je problem u tome što se oni teško mire s novostvorenim realnostima, tome sam više puta svjedočio u crnogorskom parlamentu. Očito je da se ne mire ni s realnošću ni crnogorske države ni hrvatske države ni nizom drugih činjenica koje su im zapravo smetnja – govori Vuksanović.

Vučićeva zagonetna šutnja

Primjetan je izostanak reakcija predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, uobičajenih za takve situacije u susjednim državama.

– U pravu ste, vidjeli smo začuđujuće reakcije gospodina Vučića i njegove garniture kada su ovakve situacije u pitanju. No, zamjetna je još jedna pojava, a to je da se u središtu Beograda različitim pirotehničkim sredstvima neometano gađa crnogorska zastava. Neometano.

Niz prosvjeda za kojih se po beogradskim ulicama ponovno mogu čuti krici iz 90-ih uz neizostavno: “Ustaše, ustaše!” Vidjeli ste i tu noć u parlamentu da su pojedini oporbeni zastupnici koristili isti taj vokabular. Kada sam ja izlagao o tom novom zakonu, permanentno sam bio suočen s uvredljivim dobacivanjem iz oporbenih klupa. Svakako je pozitivno što je gospodin Vučić za ovaj trenutak promijenio svoju retoriku i tako suspendirao svoje porive iz 90-ih godina. Zašto je to napravio, on najbolje zna – kaže hrvatski zastupnik Adrijan Vuksanović.