Sve liječnike i sestre treba platiti onoliko koliko rade

Koliko u Hrvatskoj zarađuje liječnik, a koliko medicinska sestra? Ovisi koga pitate. Vjerojatno su na kraju svi u pravu (i Ministarstvo i sindikati) jer je izračun prosjeka u ovoj struci prilično nezahvalan. I sami zaposleni u zdravstvu upozoravaju na pojedine diskriminirajuće kriterije u njihovim dodacima na plaće u odnosu na uvjete rada.

Jer, istina, nije jednako liječniku u hitnoj i onom sa svojim poznatim, starim pacijentima u vlastitoj ordinaciji ili na nekom, da tako kažemo, čistom odjelu gdje se ne spašava glava. Nisu jednaki ni uvjeti rada sestre na intenzivnoj i njezine kolegice, recimo, u medicini rada koja će manje-više raditi s papirima, dok ova prati svaki signal teško bolesnih ljudi. Takve se razlike moraju vidjeti i na njihovim plaćama, nema dvojbe, kao što nije upitno ni treba li zdravstvena struka u nas zarađivati više.

Premda dvostruko veća od prosjeka radničke plaće u Hrvatskoj, plaća općeg kirurga od prosječnih 12 tisuća kuna nikako ne znači da taj liječnik puno zarađuje.

Ta je plaća za nekog kirurške struke velika samo ako je – ne zaradi. I malena za onog kirurga koji odradi tko zna koliko više, a na kraju dobije jednaku takvu plaću. Iluzorno zvuči, ali individualizirati plaće u zdravstvu može se samo poštenom i kvalitetnom kontrolom rada. Upravo bi to trebala biti temeljna odlika centralnog upravljačkog sustava na kojemu radi Ministarstvo zdravstva i koji je kao pilot-projekt uveden u dvije bolnice, a od jeseni najavljen za umrežavanje u hrvatskim bolnicama.

Kada se bude vidjelo koliko je pregleda, zahvata i koje kvalitete napravio netko imenom i prezimenom, onda će se moći raspravljati je li tom nekom plaća pristojna ili smiješno mala. Baš kako se smiješnim čini kada se pojednostavi usporedba s razvijenim Zapadom pa podvuče da hrvatski kirurg zarađuje kao njemački fizički radnik niže stručne spreme. Prema takvom stavu, i liječnici i sestre i velika većina Hrvata raznih struka rade za kikiriki.