Sve nervozniji Čačić napada 
svakog tko mu se suprotstavi

Ako bi veliki najavljeni investicijski ciklus javnih poduzeća trebao biti lijek za ozdravljenje nacionalne ekonomije, prvi rekonvalescent je poznat. U prva četiri mjeseca ove godine zagrebački Dalekovod sklopio je 340 milijuna kuna vrijedne poslove s državnim kompanijama – Hrvatskim cestama, Hrvatskim autocestama i Hrvatskom elektroprivredom. To je dvostruko više od ukupne vrijednosti državnih poslova koje je Dalekovod dobio cijele prošle godine kad je kompanija ostvarila 1,1 milijardi kuna ukupnih poslovnih prihoda. Za dioničare Dalekovoda to je sigurno dobra vijest, no cijela priča može se smatrati dobrim indikatorom dosadašnjeg dosega Vladine ekonomske strategije. Temelj te strategije trebala su biti upravo ulaganja javnih poduzeća.

Svađa zbog mjenica

Ulijevanjem novca u ekonomiju trebao je biti potaknut gospodarski rast, ali istodobno i smanjena golema nelikvidnost. Ipak, šest mjeseci od početka rada Vlade ostvarenje tih ciljeva zasad je vrlo neizvjesno. Kako je više puta potvrdio i sam idejni tvorac te strategije Radimir Čačić, među javnim poduzećima investicijski plan zasad u dogovorenim okvirima provodi samo HEP, no čak i u tom slučaju vidljiva su ograničenja takva modela. Veći dio takvih investicija koncentriran je u samo dva ili tri sektora ekonomije – građevinarstvu, montažerstvu i dijelu elektrotehničke industrije.

To bi trebalo pomoći većim kompanijama iz tih sektora, kao što je Dalekovod, pa i nizu njihovih manjih kooperanata, no utjecaj na cijelu ekonomiju je, u najmanju ruku, upitan. Također, u nedostatku kvalitetnih pripremljenih projekata, značajan dio investicija odnosi se na radova održavanja i obnove već postojećih objekata, koji dugoročno neće stvarati novu vrijednost. Također, sve je izvjesnije kako je dio najavljenih investicijskih projekata temelji na problematičnoj financijskoj konstrukciji ili je u koliziji sa zakonskom regulativom. Ta činjenica sve je češće razlog nervoze u Vladi, pa i otvorenih sukoba između prvog potpredsjednika Radimira Čačića i drugih dužnosnika čija upozorenja o nepravilnostima u projektima Čačić doživljava kao opstrukciju.

Najnoviji primjer dogodio se tijekom pregovora o financijskom okviru za realizaciju bučno najavljivanog projekta gradnje energetski efikasnih fasada na javnim zgradama. Kako je objavio Poslovni dnevnik, Čačić je tu prvo ušao u sukob s čelnikom Hrvatske banke za obnovu i razvoj Antonom Kovačevim, jer ovaj nije želio prihvatiti ideju da te projekte kreditira bez posebnih jamstava. Nakon prijetnje smjenom, Kovačev je popustio, kao i dužnosnici Ministarstva financija koji su se protivili Čačićevu modelu da jedinice lokalne samouprave obnovu fasada otplaćuju mjenicama. U bijesnom ispadu, Čačić ih je navodno prozvao “posrancima”.

Takvi izgredi, kad je riječ o Čačiću nisu ništa novo, no ovog je puta pozadina njegove nervoze nešto kompleksnija. Naime, sve je više zapreka najavljenim investicijama. Ciklus obnove fasada trebao je biti jedan od glavnih investicijskih projekata, no tek je raspisano dvadesetak natječaja. Pitanje je bi li uopće i počeo da Vlada nije podigla cijenu struje i plina 20-ak posto pa samim time za toliko i poboljšala računicu isplate tih projekata kroz uštedu energije, a HBOR i Ministarstvo financija pristali napraviti iznimku od pravila.

Zakonske akrobacije

Veliki HEP-ovi projekti gradnje elektrana Ombla i Plomin 3 zasad su zakočeni zbog ekoloških problema, županije, gradovi već negoduju zbog najavljenog golemog ulaganja u gradnju novih škola, a pripreme nove projektne dokumentacije za gradnju LNG terminala trajat će barem dvije godine. Da bi koja od tih investicija zaživjela ranije, često su potrebna “kreativna” tumačenja važeće regulative kojoj je Čačić sklon. Dovoljno se prisjetiti slučaja poskupljenja energije, kad je Vlada donijela odluku bez prijašnjeg mišljenja regulatorne agencije, uza zaključak kako to mišljenje za nju nije obvezno. Problem je što Čačićevi kolege u Vladi pokazuju sve manje spremnosti za takve akrobacije, a Čačić sve manje strpljenja za njihovu nekooperativnost. Može li u takvim okolnostima investicijski ciklus uspjeti?