Sve ‘preko veze’ i svi ispaštaju

– Zapamtite riječi koje ćete sada čuti. One su važne za civiliziranu, demokratsku zajednicu. Prosudite i sami koliko – ovim je riječima ravnatelj zagrebačke V. gimnazije Petar Mladinić u prostoru škole pred okupljenim učenicama 3a razreda najavio izložbu “Dobri stari zakoni” i predavanje “Suzbijanje korupcije u Hrvatskoj u srednjem vijeku” koje je u sklopu istoimenog projekta organizirala udruga Kultura i etika.

“Je l’ se daj kaj napravit?”

Uvodno kazavši da se projekt, uz podršku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, provodi u suradnji s osam srednjih škola u Hrvatskoj, a da je V. gimnazija izabrana kao prva zato što slovi za jednu od najboljih u cijeloj zemlji, čelnica udruge dr. Nina Ožegović druženje s učenicima počela je time da je cijeli projekt nastao na otkriću važnih antikorupcijskih propisa u našim starim, srednjovjekovnim zakonicima, a da je upravo borba protiv korupcije bitna za izgradnju boljeg društva. Učenike su potom izložbom s najzanimljivijim odredbama srednjovjekovnih hrvatskih pravnih akata koji su regulirali korupciju, uz objašnjenja i primjere, proveli antikorupcijski stručnjak Zorislav Antun Petrović i povjesničar s Filozofskog fakulteta Tomislav Galović.

– Jedan moj prijatelj žurio se po ženu na aerodrom pa je na cesti za Veliku Goricu nagazio po gasu. Kada ga je zaustavila policija, a znajući da je prebrzo vozio i da je za to kazna 500 kuna, dečke u uniformi odmah je pitao: “Je l’ se da kaj napravit?” Oni su mu uzvratili da se baš spremaju na gablec pa im je on pružio 200 kuna. No, policajac je uzeo samo 100 kuna kazavši: “Ovo nam je dosta za ćevape” i drugu mu je stoticu vratio. Kada sam na međunarodnom skupu o korupciji ovo ispričao, Skandinavci su ostali užasnuti, a kolega Latinoamerikanac je uzdahnuo: “Kada bi barem naši policajci bili tako pošteni”. Ovaj primjer pokazuje kako se u različitim dijelovima svijeta doživljava korupcija. Ono “je l’ se da kaj napraviti?” kod nas je praksa, a nama je cilj da ta praksa u Hrvatskoj izumre. Stoga nam je bila želja vama, mladima, pokazati na koje se načine korupcija na našim prostorima sprečavala još u srednjem vijeku. Evo, to bi vam bilo kao da je pri gradnji dubrovačkih zidina posao dobila tvrtka kneževa kuma – počeo je Petrović, da bi profesor Galović nastavio s detaljima iz Vinodolskog zakonika (iz 1288.) te nekoliko statuta.

– Poanta svih ovih starih zakonika je u tome što se išlo regulirati odnose u gradu. Recimo, kada se moraju zatvarati gradska vrata te kako se sankcionira i sprečava nešto što je neregularno. Evo, u Vinodolskom je zakoniku i ova odredba: “Nitko ne može za svjedočenje na sudu predložiti svoju ženu”. Zašto? – upitao je, a učenici su zborno odgovorili: “Zato što će svjedočiti njemu u korist”. Potom je Galović naveo i primjer iz Splitskog statua: “Liječnik koji prima plaću od splitske komune ne smije stupiti u ortaštvo s ljekarnikom, a onaj koji bi suprotno stupio neka svaki put bude kažnjen s deset libara”.

– Možemo se pitati imamo li pravo uspoređivati feudalni i današnji demokratski sustav. No, da ne znate da je ovo pisano 1312., pomislili biste da je napisano prije pet godina – dodao je Galović, a jedan se učenik nadovezao upitavši je li deset libara bilo puno.

Isto za pučane i plemiće

– To je onda bila vrijednost dvaju konja – ubacio se Petrović i dodao:

– Vidio sam dokument u kojem su odluku o izgradnji plaže potpisali načelnik općine i izvođač radova, a bila je to zapravo – ista osoba. Baš me zanima kako je, pri zaključenju tog posla, izgledalo rukovanje – rekao je Petrović skrenuvši učenicima pozornost i na antikorupcijske odredbe iz 1272. napisane u Dubrovačkom statutu: “Općinski su odvjetnici dužni po svojoj prisezi prijaviti, optužiti i pokrenuti postupak protiv prekršitelja kad za to doznaju”, dodavši da to znači kako je odlaganje slučajeva u ladice bilo zabranjeno, ali i naglasivši kako se u srednjem vijeku vodila briga da se na bilo koji način ne ošteti komuna, jer bi svaki korupcijski prijestup značio da se ugrožavaju i životi svih onih u komuni.

– Kad je riječ o korupciji, najteže je to što ju je teško dokazati jer se odvija u četiri oka, ispod stola. No spriječiti je se može, i to otvorenom javnom vlašću – poručio je Petrović, a jednog je učenika zanimalo jesu li navedeni srednjovjekovni propisi vrijedili za sve građane.

– Da, za sve. I za plemiće i za pučane. Nitko nije mogao biti izuzet od sankcija – uzvratio je Petrović zaključivši predavanje riječima: “Nadam se da me nitko od vas nikada neće morati profesionalno upoznati”. Ovim će projektom biti obuhvaćeno više od tisuću učenika 3. razreda gimnazija iz cijele Hrvatske, a iduće je predavanje u četvrtak u II. i IV. gimnaziji u Splitu. 

>>Hrvatska se prvi put ubraja u manje korumpirane zemlje