Jedna baka nazvala me sva u panici. Rekla mi je da joj se u kuću zavukla zmija i ne zna što da radi. Molila me da dođem što prije. Što ću, sjeo sam u auto i došao. Rekla je da ju je vidjela u kuhinji, obišao sam sve prostorije, ali nisam je pronašao. Ponio sam bateriju i hvataljke, ali zmije nema pa nema. Na kraju ugledam štednjak na plin, otvorim pećnicu i imam što vidjeti – zmija smotana u tavici, kao kobasica u krugu. I to baš riđovka – opisao je neobičnu intervenciju u jednom slavonskom selu Darko Karamazan, predsjednik Udruge za zaštitu životinja Zmijolovac iz Šumeća kod Slavonskog Broda.
Ljubav prema prirodi
Slavonski zmijolovci posljednjih tjedana imaju pune ruke posla. Svjedoci smo medijskih napisa o napadima poskoka, riđovki i drugih zmija, smrtno opasnih za ljude. Često puta životinje i stradavaju od ljudi jer u strahu su velike oči, a malo je ljudi koji prepoznaju je li zmija otrovnica ili ne. Zbog toga ljudi ubijaju i jedinke koje su zakonom zaštićene. Gušteri (blavor, sljepić) i zmije imaju svoje mjesto u prirodi, oni reduciraju broj insekata i manjih glodavaca te drugih reptila na prihvatljivu mjeru, a upravo to treba ljudima objasniti. Tu nastupa volonterizam i zaljubljenost u prirodne vrijednosti jer, ako zovete policiju i vatrogasce, oni vam ne mogu i ne znaju pomoći. Tek vas poziv na 112 može uputiti na članove udruge Zmijolovac. Za sada, nažalost, jedine ovlaštene ljude u našoj zemlji za ovu aktivnost.
– Ovo je današnji ulov na području Slavonskog Broda. Ovo je naša ljubimica koja ima suživot sa svim našim sugrađanima – govori dopredsjednik udruge Vlado Lađarević dok u rukama drži bjelicu. Riječ je o neotrovnoj, svakodnevnoj zmiji koja se od otrovne riđovke razlikuje po tome što joj rep svojom duljinom ide u špic. Riđovka je puno deblja, glava joj je drukčija i ide više u trokut. Usto, zjenica kod otrovnice je ravna, kao kod mačke, a kod neotrovnih zmija okrugla. Riđovki ima svih mogućih boja, mogu biti crne, smeđe, pepeljaste, no najlakše ih je prepoznati po glavi i repu.
Topliji dani iz zimskog su sna probudili i zmije. Kao hladnokrvnim životinjama toplije vrijeme im pogoduje, tako da ih u proljeće ili ljeto često pronalazimo u blizini kuća. Stoga zmijolovci sve češće interveniraju na dojave koje dobivaju iz cijele Slavonije, pa i iz drugih krajeva. Nakon hvatanja, oni zmije pregledavaju, mjere i važu, nakon čega ih vraćaju u njihovo prirodno stanište.
– Ova godina je specifična po tome što je zima bila kratka i blaga. Iza nas je prilično sušan period, a i ljudi su se zbog koronavirusa povukli u kuće pa su životinje, pa tako i zmije zaposjele više prostora nego inače. Većina građana ne zna koje su zmije otrovne, a koje ne. Stoga je preporučljivo, kada susretnu zmiju, držati se po strani i pozvati onoga tko je ovlašten za njihovo hvatanje – nastavlja dopredsjednik Lađarević.
Strah od zmija, koji se zove ofidiofobija, jedna je od najraširenijih fobija – zahvaća otprilike jednu trećinu ljudi u razvijenim zemljama. U nastanku ofidiofobije kod neke osobe važnu ulogu igraju kulturološki (vjerski), povijesni, ponekad i ekobiološki čimbenici. Zašto se ljudi boje ovih gmazova?
– Zmija ima mitsko značenje. Znači, izašla je iz raja i donijela je sve negativno za ljude. U religioznom shvaćanju proklela je ljude koji je samim tim jednostavno mrze iako zapravo nije baš tako zla kako se doživljava. Ona donosi znak sreće i viđamo je kao simbol na lijekovima – objašnjava Lađarević. Zmije nemaju kalendar na zidu izbe, izaći će uvijek kada je toplo. Nažalost, svako kratkotrajno “bablje ljeto” (sve češće zbog klimatskih promjena) izvlači ih svojom toplinom. Problemi nastaju kad se ugodno spoji s korisnim za ove reptile. Pokrenuti mirisom glodavaca, obično miševa i voluharica koji ovih dana također traže novo toplo priležište za predstojeće aktivnosti, zmije krenu u naše domove, vrtiće, škole, bolnice, industrijska postrojenja... U Hrvatskoj živi 15 vrsta zmija od kojih su samo tri otrovnice – poskok, riđovka i planinski žutokrug. Preostalih 12 je neotrovno i bezopasno. Zbog blage klime vrlo su široko rasprostranjene. Većina zmija u Hrvatskoj strogo su zaštićene vrste, što znači da ih se ne smije ne samo ozljeđivati i ubijati već ni uznemiravati, ali ni držati u zatočeništvu.
Nedostatni propisi
– Nisu sve zmije opasne. Nažalost, u preporukama Ministarstva zaštite okoliša za susret s bićem nakon 100 milijuna godina njegove uspješne evolucije nedostaje ono najvažnije – tko će iznijeti zmiju iz vaše kuće ili radnog prostora? Velik problem je što ne postoji bilo kakva dežurna služba koja će pronaći i uhvatiti zmiju, a potreba za intervencijama sve je više zbog klimatskih promjena – ističe Darko Karamazan, predsjednik udruge Zmijolovac koja se jedina se u Hrvatskoj bavi ovakvim akcijama. Kod MUP-a i Uprave civilne zaštite naišli su na razumijevanje, a od državne i lokalne uprave očekuju podršku i pomoć.
Građane pak žele educirati o tome što napraviti u situaciji kada pronađete zmiju ili drugu zaštićenu životinju, kako ih pozvati i kako oni mogu pomoći.
– Nemojte se bojati! Jednostavno, ako uočite zmiju, zovite našu udrugu, a mi ćemo odgovoriti intervencijom i premjestiti zmiju iz vašeg doma, dvorišta, okoliša na za to predviđeno mjesto – poručili su iz udruge Zmijolovac.
zmije na slikama nisu ridjovke