Sve tajne američkih predsjednika

Za tri dana će Amerika birati novog predsjednika. Osam godina vladavine Georgea Busha odlazi u povijest iako će se posljedice njegovih loših poteza još dugo osjećati. Amerikanci će pokušati zaboraviti Bushov boravak u Bijeloj kući, vrijeme koje nije većini ostalo u dragom sjećanju, ali vjerojatno nikada neće prestati zanimanje za skrivenim detaljima, nepoznatim pikanterijama iz života i političkog djelovanja 43. po redu američkog predsjednika.


O žalosnim i smiješnim epizodama iz života svih američkih lidera te o njihovim dobro ili loše čuvanim privatnim tajnama napisano je mnogo knjiga, snimljeni su brojni filmovi i serije, ali tijekom proteklih nekoliko mjeseci najprodavanija je knjiga Cormaca O’Briena pod naslovom “Tajni životi američkih predsjednika”.

Već iz podnaslova knjige, “Doznajte sve ono što vas o ljudima u Ovalnom uredu nisu naučili učitelji”, dade se naslutiti da je autor prikupio zanimljive i javnosti uglavnom nepoznate detalje o karakteru, sklonostima, vrlinama i manama ljudi koji su neko vrijeme bili “najmoćniji ljudi svijeta”, “lideri slobodna svijeta”...

Pitanje svih pitanja jest koliko bi novca, usluga i političkih pozicija ponudili protivnički tabori predsjedničkih kandidata Baracka Obame i Johna McCaina za “ubojitu” informaciju iz osobnog ili javnog života onih koji vjeruju da će baš oni dobiti povjerenje većine američkih glasača. Pogrešno je misliti da je Obama moralniji, da se ne koristi prljavim predizbornim trikovima kao i John McCain.

Kada je o pobjedi riječ, za koju se potrebno do zadnjeg trenutka boriti za svaki glas, pronalaze se sva moralna opravdanja kako bi se zločesta vijest o protivniku plasirala građanima. Cilj opravdava sredstvo! Da Obama ima kakvu prljavštinu o McCainu, koja se do sada duboko skrivala, sigurno bi je objavio, pa i da je riječ o najčistijim i najdelikatnijim privatnim detaljima. Isto bi postupio i McCain kada bi mu u ruke došle, primjerice, provjerene informacije o Obaminu neprimjerenu ponašanju ili iskorištavanju senatorske pozicije, da ne govorimo o utaji poreza ili bračnoj prijevari.

Dok čitate ovu šaljivu i zanimljivu knjigu, ne možete se prestati smijati i šokirati jer ste zasuti informacije koje nikada prije niste čuli, a u najmanju ruku zvuče nevjerojatno. No, dovoljno je prisjetiti se da su i američki predsjednici, iako najmoćniji ljudi na svijetu s prstom na nuklearnom prekidaču, ipak samo ljudi, ponekad neurotični, pretjerano sretni, preplašeni, bizarni, nepravedni... te da kao i mi obični ljudi imaju mnogo vrlina, ali i mana, koje čovjeka i čine onim što zapravo jest. Na kraju, uza sve povlastice i časti imaju i golemu odgovornost jer obavljaju jedan od najtežih poslova na svijetu.

Do ove predizborna kampanja, koja je pri kraju i mnogi kažu “Konačno” ili “Hvala Bogu da i to završi”, za ulazak u predsjedničku utrku bilo je dovoljno, piše autor O’Brien, biti bijelac i imati muški spolni organ, roditi se u Americi, imati barem 35 godina i živjeti najmanje 14 godina na području SAD-a. Izbori 2008. promijenili su tu američku tradiciju.

Za dlaku je žena postala predsjednički kandidat, ali kada nije uspjela Hillary Clinton, tu je Sarah Palin, prva žena potpredsjednica na republikanskoj strani, a demokrati su prvi put u povijesti imenovali Afroamerikanca kao svog kandidata za Bijelu kuću. Američki se glasači samo nadaju da su tijekom duge predizborne kampanje doznali sve što ih zanima o kandidatima. Ipak, i knjiga o kojoj pišemo potvrda je da za brojne tajne treba proći vrijeme kako bi bile otkrivene i objavljene. A tada će biti kasno pa promijenimo odluku!