Rekordan broj beskućnika u SAD-u: Gradovi ih kažnjavaju, a idealna su meta nasilnicima

Sjedinjene Američke Države suočavaju se s krizom rastućeg broja beskućnika. Nacionalni savez koji se bori za prava beskućnika početkom godine objavio je da je beskućništvo u porastu od 2017. godine, bilježeći ukupni porast od šest posto i dosežući rekordne vrijednosti u povijesti prikupljanja ovih podataka.

Na dnevnom redu američkog Vrhovnog suda našla se ovih dana zabrana spavanja na javnim mjestima koju neki vide kao okrutnu i neuobičajenu kaznu za građane koji nemaju nikakvu imovinu. Radi se o gradiću Grants Pass u Oregonu, u kojem živi oko 40.000 ljudi, no slučaj bi mogao utjecati i na druge gradove jer konzervativna većina na Vrhovnom sudu smatra da pitanje beskućništva treba prepustiti lokalnim vlastima.

Prema objavama u medijima, Grants Pass zabranio je kampiranje ili spavanje na javnim površinama, uključujući i parkove. Odnosi se to na svako mjesto na kojem se postavi posteljina, vreća za spavanje, šator ili drugi materijal koji se koristi kao posteljina te paljenje vatre ili loženje peći. Prekršiteljima prijeti 295 dolara globe ili 20 dana zatvora ako ponove prekršaj. Otkako je uvedena ta zabrana, gradske su vlasti izdale oko 500 rješenja, a stvar se zakomplicirala kad je petero beskućnika odlučilo tužiti grad u ime svih beskućnika, tvrdeći da zabrana krši osmi amandman američkog Ustava koji građane štiti od okrutnog i neuobičajenog kažnjavanja. Gradska vlast tvrdi da novčane kazne i moguće zatvorske kazne nisu okrutne, već nužne radi odvraćanja podizanja kampova za beskućnike. Niži sud sa sjedištem u San Franciscu nije se s time složio i donio je presudu da su gradske uredbe neprovedive, no po svemu sudeći konzervativna većina na višem Vrhovnom sudu staje na stranu grada. Presuda se očekuje tijekom ljeta.

Gradska odvjetnica Theane Evangelis rekla je, kako prenosi BBC, da su beskućništvo i kampovi beskućnika “komplicirana politička pitanja” koja je najbolje prepustiti zakonodavcima, a ne sucima. Tri liberalna suca bila su više zabrinuta kako se postupa s beskućnicima ističući da je spavanje osnovna ljudska potreba.

– Kamo da ih smjestimo ako u svakom gradu, svakom selu, nestane suosjećanja i donesu zakon identičan ovome? Gdje bi oni trebali spavati? – upitala je sutkinja Sonia Sotomayor. Mediji su izvijestili da se ispred sudnice okupilo stotinjak prosvjednika u znak potpore beskućnicima, s transparentima na kojima je pisalo: “Smještaj, a ne lisice!”

Sjedinjene Američke Države suočavaju se s kroničnim nedostatkom stambenog prostora za siromašnije slojeve, a prema nekim procjenama, 250.000 ljudi živi bez krova nad glavom. Prema izvješću Ministarstva stanovanja i urbanog razvoja, u prosincu broj beskućnika porastao je za 12 posto od 2022. do 2023., što je otprilike 70.000 ljudi više. No, prema istraživanju Point In Time, beskućnika je više, čak 650.000. Nakon 2007. godine, kada je iz SAD-a krenula globalna financijska kriza zbog koje su ljudi gubili svoje kuće i stanove, to je najveći broj beskućnika. Najviše, oko trećine beskućnika, živi u Kaliforniji.

Ameriku potresa i val napada na beskućnike koji se poklopio s porastom njihova broja. Javnost je pratila uhićenje serijskog ubojice koji je u Los Angelesu kao žrtve birao upravo beskućnike, a pred sudom se našao i muškarac iz Kalifornije optužen zbog ubojstva iz nehata nakon što se snimio kako puca u beskućnika koji spava.

– Nedavna ubojstva ljudi koji su postali beskućnici, a mnogi koji su u to vrijeme spavali, okrutni su podsjetnik da je ovo pitanje života i smrti koje se mora hitno riješiti – rekao je za BBC Jeff Olivet, direktor američkog Međuagencijskog vijeća za beskućništvo.

Politička klima koja stigmatizira beskućništvo, problemi sa stanovanjem, nasilje koje provode bande i droga potiču probleme s kojima se suočavaju najranjivije skupine stanovnika.

– Bio sam napadnut na ulici. Probudio sam se u modricama i ne znam tko me napao – požalio se Keith Jones, koji boravi u skloništu u četvrti Skid Row u Los Angelesu.

POVEZANI ČLANCI:

Smrt Jordana Neelyja, beskućnika iz New Yorka koji je preminuo nakon što ga je u podzemnoj željeznici ozlijedio bivši marinac Daniel Penny, izazvala je masovne prosvjede u Americi. Uvukao se strah. Crnokronikaške rubrike dobro pamte serijskog ubojicu nazvanog Skid Row Slasher koji je od 1964. do 1975. ubio jedanaest beskućnika u Los Angelesu. Vaughn Orrin Greenwood osuđen je na doživotni zatvor. Gotovo četvrtina žrtava ubojstava u Los Angelesu u 2022. godini bili su beskućnici koji čine 1,2 posto gradskog stanovništva. Teško je točno utvrditi broj ubojstava i smrti beskućnika u SAD-u jer na osmrtnicama se ne navodi njihov stambeni status pa se vjeruje da su brojevi mnogo veći od službenih.

Poznato je da beskućnici u prosjeku žive kraće od onih koji imaju odgovarajući smještaj i suočavaju se s većom opasnosti od nasilja. Oko 38 posto anketiranih beskućnika reklo je da su doživjeli fizičko ili seksualno nasilje. Gotovo polovica nije prije poznavala svoje napadače, a dio tog nasilja dolazi od ljudi koji nisu bili beskućnici. Velečasni Andy Bales, predsjednik dobrotvorne udruge za kršćanske beskućnike Union Rescue Mission, kazao je za BBC da što je više ljudi koje pogađa beskućništvo, to je i više napetosti i nasilja. Dodatni je problem istek stambenih subvencija administracije predsjednika Joea Bidena uvedenih u vrijeme pandemije COVID-19, a cijene stanarina rastu. Bidenova administracija uložila je ili najavila milijarde dodatnih sredstava i podijelila stotine milijuna dolara za lokalne stambene programe i programe prevencije beskućništva, a i savezne države poput Kalifornije, koje su posebno opterećene beskućništvom, dosad su uložile milijarde dolara.

– Kriza beskućništva u državi nastajala je desetljećima – rekao je za BBC guverner Gavon Newsom. Slični su problemi i u New Yorku, gdje gotovo 70.000 ljudi živi na ulicama i parkovima, iako gradski Odjel za usluge beskućnicima ima godišnji proračun od 2,2 milijarde dolara. Grad je pokrenuo i projekt usmjeren na očuvanje mentalnog zdravlja beskućnika. Istraživanje Nacionalnog saveza koje smo spomenuli na početku iznjedrilo je još neke podatke. Beskućnika je 582.462, dakle 18 na svakih 10.000 ljudi. Veliku većinu, čak 72 posto, čine odrasle osobe, a značajan je udjel od 28 posto osoba koje žive u obiteljima s djecom. Prema istom istraživanju, 22 posto beskućnika su tzv. kronični beskućnici ili osobe s invaliditetom koje su doživjele dugotrajne ili opetovane slučajeve beskućništva, šest posto su vojni veterani, a pet posto čine mlađi od 25 godina.

Dostupni podaci pokazuju da su rasa i etnička pripadnost ključne odrednice koje utječu na to tko će postati beskućnik te na vrstu i dubinu prepreka na putu prema ponovnom stambenom zbrinjavanju. Bijelci su brojčano najveća rasna skupina i predstavljaju 50 posto svih ljudi koji su doživjeli beskućništvo. No većina drugih rasnih skupina ima višu stopu beskućništva od bijelaca, a u nekim slučajevima i daleko višu, navodi se u istraživanju. Među bijelcima 11 od svakih 10.000 ljudi doživi beskućništvo, a za Afroamerikance taj je broj više od četiri puta veći – 48 na svakih 10.000 ljudi. Etničke skupine s Havaja ili Pacifičkih otoka posebno se ističu po visokim stopama, čak 121 od svakih 10.000 ljudi. Od 2015. neke su populacije beskućnika doživjele rast koji daleko premašuje 35 posto. Udjel transrodnih osoba porastao je za čak 231 posto, Azijaca 83 posto, Latinoamerikanaca 77, a američkih Indijanaca 61 posto. Broj kreveta u skloništima povećan je za sedam posto od 2019. Unutar ukupne populacije beskućnika, koja uključuje i odrasle i djecu, muškarci čine 68 posto pojedinačne populacije i puno je vjerojatnije da će doživjeti beskućništvo, što, zaključuju autori istraživanja, ukazuje na rupe u mreži socijalne sigurnosti. Sustav usluga za beskućnike dnevno pruža utočište za 348.630 ljudi.

– Unatoč tim značajnim naporima, 40 posto beskućnika živi bez krova nad glavom, što znači da je njihovo primarno noćno prebivalište mjesto koje nije prikladno za ljudski boravak, na primjer gradski pločnik, vozilo, napuštena zgrada ili park. Život bez zaklona može itekako utjecati na zdravlje i sigurnost. Većina, 51 posto, spava upravo u tim uvjetima – ističu i napominju da je među članovima LGBTQ zajednice posebno visoka stopa nezaštićenosti. Beskućništvo je uglavnom koncentrirano u određenim dijelovima zemlje pa u samo pet saveznih država – Kaliforniji, New Yorku, Floridi, Washingtonu i Teksasu živi 55 posto beskućnika. Te su države i najnapučenije pa ne iznenađuje i veći broj beskućnika. U saveznoj državi Mississippi, s druge strane, četiri su beskućnika na 10.000 ljudi.

U Kaliforniji najlošije stoji okrug Humboldt sa 121 beskućnikom na 10.000 ljudi, dok ih je najmanje u Dearbornu u Michiganu, dva na svakih 10.000 ljudi. U Kaliforniji su visoki troškovi stanovanja ključni razlog, a istraživanje iz prošle godine pokazalo je da su mnogi ljudi bili natjerani u beskućništvo zbog visokih stanarina i niskih prihoda koji nisu mogli pokriti troškove stanarine. U knjizi “Beskućništvo je stambeni problem” znanstvenici Clayton Page Aldern i Gregg Colburn otkrili su da su visoke stope beskućništva uzrokovane nedostatkom pristupačnog stambenog prostora, a ne mentalnom bolešću, ovisnošću o drogama ili siromaštvom. Dvije države s visokim stopama ovisnosti o opioidima, Arkansas i Zapadna Virginia, imaju niske stope beskućnika po glavi stanovnika zbog niskih cijena stanova. Devet od deset odraslih beskućnika bilo je izloženo barem jednom traumatičnom iskustvu u djetinjstvu i mladosti, a više od polovice odraslih beskućnika bilo je izloženo četiri ili više takvih ranih traumatičnih iskustava. Mnogi su izvan sustava socijalne podrške zbog srama ili nemaju mogućnost komunikacije s nadležnim službama.

Vlasti su u SAD-u u razdoblju od 2010. do 2020. uspjele prepoloviti broj ratnih veterana beskućnika zahvaljujući jasnim strategijama i vladinim ulaganjima. No, prema procjenama iz 2021. godine, oko 7,1 milijuna američkih kućanstava imalo je ozbiljnije poteškoće s podmirenjem troškova stanovanja, trošivši polovicu svojih prihoda na stanovanje. Broj teško opterećenih američkih kućanstava sada je za četvrtinu veći nego što je bio 2007. godine, kad su se počeli pratiti podaci o beskućnicima. Nažalost, s porastom njihova broja dolazi i do rasta nasilja. 

GALERIJA Novo prenoćište za zagrebačke beskućnike može primiti dvadesetak ljudi