Sve više ljudi ulazi u stranke da bi našli ili sačuvali posao

Čuj, kaj misliš, u koju stranku bi mi bilo najbolje da se upišem? Razmišljam najviše o HNS-u i SDP-u jer mi HDZ ipak ne odgovara. Poznaješ li nekog pametnog lika u SDP-u ili HNS-u da ga nazoveš i da mi dogovoriš sastanak s njim? – pitao me prije oko dva, tri mjeseca prijatelj kojeg znam već dvadeset godina. I šokirao me jer je on najapolitičnija osoba koju poznajem. Mislim da ne zna ni tko je šef Sabora, a siguran sam da nema pojma ni tko je novi predsjednik Francuske, kao ni razliku između Velike Britanije i Ujedinjenog Kraljevstva.

Kaže da ga politika i dalje nimalo ne zanima, već da mu je jednostavno dosta borbe s (političkim) vjetrenjačama u zagrebačkoj kulturnjačkoj zajednici.

– Godine prolaze i sada mi je dosta. Puk'o mi je film. Jednostavno mi ne daju da radim, a ja želim stvarati, zarađivati, pa ni za režije više nemam – rekao mi je tada moj prijatelj, inače redatelj po struci.

Ne znam je li se u međuvremenu učlanio u neku od stranaka, nisam ga pitao, ali njegova sam se slučaja prisjetio saznavši da članstvo raznih političkih stranaka naglo raste. Od početka godine velik prirast članstva bilježe i velike i male stranke, i oporbene i vladajuće. U najvećoj oporbenoj stranci kažu da imaju oko 215 tisuća članova, a da je od početka godine u HDZ ušlo 5400 novih članova!

Laburisti hit

– Samo od 21. svibnja, odnosno od pobjede Tomislava Karamarka, u HDZ se upisalo oko četiri tisuće članova. Broj je i veći jer zbog velika interesa mnogi još čekaju da im napravimo članske iskaznice – kaže Silvana Oruč Ivoš, glasnogovornica HDZ-a. Njena kolegica iz SDP-a hvali se da je ove godine članstvo SDP-a naraslo za više od tri tisuće – sa 36.882 na 40.024 člana.

Velik porast članstva bilježe i dvije najprodornije oporbene stranke – laburisti su od početka godine upisali 1250 novih članova i sada ih ima 6280, a HDSSB od Nove godine bilježi rast od čak 2322 člana i sada ih ima impresivnih 25.325. Dobro ide i HNS-u, koji je po broju članova veći i od SDP-a, njihova starijeg partnera u Vladi. Narodnjaci trenutačno broje 42.541 člana, a od pobjede na izborima pridružilo im se više od 1200 novih članova... Tako barem tvrde u strankama premda je pitanje koliko se točno vode evidencije.

U strankama velik priljev novih članova uglavnom objašnjavaju zdravom motivacijom građana. Veliko zanimanje za bavljenje politikom, tvrde, logično je u današnje vrijeme – društvo se nalazi u teškom gospodarskom stanju pa ljudi žele pomoći.

Međutim, je li tako?

– Već sada bismo imali više od deset tisuća članova, ali nedavno smo uveli rigoroznije provjere svih koji nam se žele pridružiti. Bojimo se da nam se masovno učlanjivanje ne obije o glavu, da se stranka ne napuni ljudima kvarnih motiva koji samo žele dohvatiti neku političku fotelju – rekao mi je visoki dužnosnik laburista prije mjesec dana. Naš sugovornik iz laburista cinično je popratio i velik porast članstva HNS-a. – Ljudi hrle u HNS jer su vidjeli kako se dobro Radimir Čačić brine za svoje stranačke kolege. U zbrinjavanju političkih prijatelja haenesovci su svjetski prvaci – tvrdi ovaj laburist.

Ljudi su, čini se, dovedeni u poziciju u kojoj su spremni pregaziti sva svoja uvjerenja računajući da golu egzistenciju mogu očuvati samo ako uđu u politiku. Naši sugovornici tvrde da građani hrle u stranke iz vrlo praktičnih razloga, a ne zbog “viših ciljeva”. Trend brzog porasta članstva u političkim strankama tako izgleda postaje dokaz truleži društva.

– Prilike su se zaoštrile, socijalni darvinizam lomi ljude. Oni ulaze u politiku samo zato što se nadaju da će tako naći ili sačuvati posao. Da će dobiti priliku koju inače ne bi dobili – tvrdi naš poznati umjetnik i društveni kritičar Siniša Labrović. Kaže da ljudi nikada nisu u politiku masovno hrlili isključivo iz idealizma, ali i da je danas puno gore. – Nitko se više od srca ne učlanjuje u političke stranke. Idealisti više ne prolaze. Snalažljivi idu naprijed, a najbolje prolaze ljudi bez ikakve ideologije – tvrdi Labrović, ali dodaje da ne osuđuje i ne prezire ljude koji ulaze u politiku iz čiste pragmatike.

Ljudi bez identiteta

– Ja takve ljude ne prezirem, ja ih žalim, a to je još gore jer samim time smatram da mi nisu ravni, gledam na njih kao na nedoraslu djecu – kaže psihoterapeut i psihoanalitičar Vladimir Gruden. Osvrnuo se i na trend kojim se hvale mnoge stranke tvrdeći da je većina njihovih novopridošlih članova mlađa od 35 godina i da su obrazovaniji od prosječnog građanina. – I ja imam dojam da mladi više ne ulaze sa srcem u politiku. Na žalost, ja to vidim i kod svojih pacijenata. Ti mladi ljudi nemaju svoj identitet jer ih roditelji i ne odgajaju u tom smjeru. Roditelji im se samo brinu za svoje karijere i to prenose na djecu. Kada odrastu, i njima postane najbitnija karijera i uhljebljenje, a ne izgradnja vlastitog identiteta – kaže Gruden i dodaje da su ljudi bez identiteta idealni za stranačke karijere.