Nikad nije lako priznati vlastite greške. Zbog toga smo toliko čekali priznanje glavnog švedskog epidemiologa Andersa Tegnella, koji sada potvrđuje da je Švedska mogla bolje odgovoriti na pandemiju koronavirusa, iako je još prije mjesec dana uporno tvrdio da je njegova odluka o neuvođenju karantene bila dobra. Danas pak žali zbog te odluke i priznaje da je u Švedskoj umrlo previše ljudi.
Kada bi se, kaže, ponovno suočio s istom bolešću sa znanjem što ga danas ima, vjerojatno bi se odlučio za pristup koji bi bio između pristupa što ga je imala Švedska i pristupa ostatka svijeta. Drugim riječima, iako priznaje da švedski liberalni model nije bio dovoljno učinkovit u borbi protiv pandemije, on sada zagovara neku sredinu između švedskog liberalnog modela i modela karantene koji je primijenjen u svim ostalim europskim zemljama, pa i u Hrvatskoj, iako uopće nije jasno kako bi taj Tegnellov “srednji” model trebao izgledati.
Jasno je da je švedski model zakazao, na što smo više puta upozoravali u ovim novinama. Iako se to u prvim danima pandemije nije moglo znati jer je svijet bio suočen s nepoznatim virusom i bolešću koje je tek trebalo istražiti, danas je situacija ipak malo jasnija. Brojke govore dovoljno same za sebe. Kada je riječ o pandemiji, Švedska je u usporedbi sa susjednim zemljama, koje su u ovoj krizi imale drukčiji pristup od Švedske, prošla daleko najgore.
Prkoseći cijeloj Europi i ustrajavajući na odbijanju karantene i ostalih restriktivnih mjera za sprečavanje širenja bolesti, Švedska s deset milijuna stanovnika danas ima gotovo 40 tisuća zaraženih novim koronavirusom, a umrlo im je 4468 ljudi. Najveća katastrofa dogodila se u švedskim domovima za starije, u kojima je, bez premještanja oboljelih u bolnice, umrlo gotovo 50 posto svih švedskih žrtava koronavirusa.
I da stvar bude gora, nedavna istraživanja pokazala su da Švedska unatoč svojoj odluci o nezatvaranju nije ni blizu tzv. imunitetu krda, jer je do kraja travnja tek nešto više od sedam posto stanovništva razvilo antitijela na koronavirus. Iako je taj postotak danas vjerojatno viši, sve upućuje na zaključak kako se u švedskom slučaju radilo o opasnom i nesigurnom eksperimentu, iz kojeg svi, a ne samo Šveđani, trebamo izvući odgovarajuću lekciju.
Protuepidemijska politika u Švedskoj je bila potpuno pogrešna,. Pokušati zaraziti što šire slojeve stanovništva kako bi se postigao imunitet krda bez lijekova i vakcine je toliko pogrešan da je to potpuno neznanje s osnovnim sustavima borbe protiv epidemije. Iskustva iz ljudskog periodi života na Zemlji su takva da širenje smrtonosne zaraze bez vakcine ili lijeka nikada ne donosi imunitet već samo kolektivnu smrt uz pojedince koji slučajno prežive. Niti su Indijanci preživjeli boginje, niti su Europljani preživjeli kugu. Imunitet krda odnosi se na imunitet u kojemu je pretežni dio stanovništva, ovisno od bolesti i njezinoj sposobnosti zaraze, unaprijed cijepljen do koncentracije iznad 80% a često i iznad 95%. Kod Šveđana bile su druge ideje koje nisu baš ljudske pa niti vjerske. Ideje su bile u klasnoj i dobnoj masovnoj trijaži. To si ideje koje nama nisu prihvatljive i potpuno neshvatljive. Klasna trijaža se provodi često i u drugim sredinama, dobna također, ali povezati to sa današnjom Švedskom to je nepojmljivo.