'Svejedno je tko je na vlasti, izbori ništa ne mijenjaju. Kad bi mijenjali, prvo bi ih zabranili u SAD-u'

On je političar, književnik, doktor znanosti i stručnjak za terorizam, ali i padobranac, dragovoljac Domovinskog rata te bivši saborski zastupnik kojeg zovu i “Bandićevim specijalcem”, ali i “pročelnikom s tenkom i jet-skijem”. Iako je konkurencija žestoka, Pavle Kalinić se u posljednjih nekoliko desetljeća, koliko je aktivan na hrvatskoj političkoj sceni, prometnuo u jednu od najosebujnijih javnih osoba. A s obzirom na to da službeno već više od desetljeća obnaša funkciju pročelnika Ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba, u intervju za Večernji list bez dlake na jeziku otkriva kako se prvi čovjek za krize Grada Zagreba nosi s kriznom 2020. godinom, što zamjera hrvatskim političarima, zašto misli da izbori ništa neće promijeniti, ali i koja je iduća velika kriza koju očekuje.

– Mi smo se godinama u uredu pripremali i za potres i za poplavu i za epidemiološku katastrofu. Dvije od te tri krize su nas pogodile u posljednjih nekoliko mjeseci, no ne mogu reći koja je situacija bila teža, bilo smo spremni za obje – ističe odmah na početku dok ulazi u ured u kojem telefon neprestano zvoni. Odmah dodaje kako je trenutačno službeno na godišnjem odmoru, no unatoč tome kaže kako u ured dolazi svaki dan.

– Građani i dalje stalno zovu, neki još prijavljuju štetu, druge zabrinjavaju ovi novi proboji korone – govori Kalinić te demantira kako je u početku podcijenio opasnost od virusa. Prozivalo ga se u javnosti, naime, da se na tu temu neumjesno našalio nakon potvrđivanja prvog slučaja u Hrvatskoj, no Kalinić tvrdi kako je upravo on među prvima shvatio ozbiljnost situacije.

– Mi smo prvu informaciju o epidemiji dobili oko Božića, pa smo već u siječnju počeli nabavljati izrazito kvalitetnu opremu iz Njemačke, no onda su u jednom trenutku Nijemci donijeli odluku o prestanku izvoza. Tu se pokazalo da je i Europska unija samo tigar od papira jer, ako smo svi mi zajedno u krizi, kako onda oni opremu čuvaju za sebe i ne žele je isporučiti – pita se Kalinić te dodaje kako je prvi sastanak u Zagrebu na temu koronavirusa održan 31. siječnja te da se napravilo koliko se moglo. Potom je 15. ožujka u javnost iscurio prijedlog o mjerama koje je potpisao sam Kalinić, a koji je uključivao ograničavanje rada trgovina, obustavu rada trgovačkih centara i ugostiteljskih objekata, kinodvorana, kazališta, muzeja…

– Kada sam ja predložio sve te epidemiološke mjere, svi su se sprdali sa mnom danima, da nepotrebno želim blokirati Zagreb. A onda su isti ti ljudi koji su me ismijavali, donijeli iste te mjere nekoliko dana poslije. Inače, kada sam ja išao u svoju osnovnu školu u Zadru, ako bi netko bio uhvaćen u prepisivanju, dobio bi jedinicu, ali je to ovdje valjda sasvim normalno – oštar je pročelnik koji ističe kako je bio i protiv nedavnog popuštanja mjera. Ipak, kaže kako je digao ruke od uvjeravanja ostalih jer nije dobro kada se svatko miješa u posao nacionalnog stožera.

– Što se tiče njegova rada, mislim da su stručnjaci u stožeru dobro radili, no struka je u ovom slučaju bila prigušena zbog dnevnopolitičkih potreba. Ali tu i struka treba snositi odgovornost zato što se nisu othrvali pritisku političke garniture koja ih je koristila kao krpu za brisanje prašine – tvrdi Kalinić te kaže kako Zagreb ništa ne može na svoju ruku učiniti jer gradonačelnik Milan Bandić kao šef zagrebačkog stožera može samo dati preporuku, ali ne i donijeti službenu odluku umjesto nacionalnog stožera.

VIDEO: Mate Mijić za Večernji TV

– Mi smo sada počeli dijeliti maske, davat ćemo ih sutra taksistima i trudnicama. Smatram da država treba svakoj obitelji financirati maske. Mi smo računali da bi jednoj četveročlanoj obitelji bilo potrebno 1400 kuna mjesečno da svatko ima jednu masku dnevno, a ni to nije dovoljno. Smatram da većina ljudi u Hrvatskoj ne može to financijski podnijeti, a tu su i ugrožene skupine poput beskućnika na koje treba misliti – kaže Kalinić te dodaje kako smatra da i sada Vlada zbog političkih razloga odgađa ponovno vraćanje mjera.

– Oni očito nemaju nikakve empatije za hrvatski narod kada su bili u stanju prikazati da COVID-19 više nije opasnost samo zato da bi raspisali izbore 5. srpnja. A učinili su to jer su znali da nemaju što tražiti na izborima u rujnu ili listopadu – kaže Kalinić, koji priznaje da je veliki kritičar HDZ-a, ali i SDP-a.

Ministri ne znaju što je porez

– Meni je svejedno je li na vlasti HDZ, SDP, HNS, SDSS jer to ne donosi nikakvu razliku. Meni je svaka ekipa koja dođe na vlast ista. Uvijek se postavlja pitanje jesu li oni ikada u životu išta radili. Jesu li oni bili u realnom sektoru? Jesu li ikada dijelili plaće? Nisu! I zato imamo ministre i ministrice koji ne znaju što je to porez i kako se plaća – govori Kalinić te stoga ističe kako od ovih izbora ne očekuje ništa, kao ni od sljedećih. On je, naime, nedavno izazvao val reakcija kada je izjavio da demokratski izbori zapravo – ništa ne mijenjaju.

– Tako je, izbori ništa ne mijenjaju, oni su samo fikcija koja prosječnog čovjeka uvjerava da njegov glas nešto znači. Kada bi izbori stvarno nešto mijenjali, onda bi najprije u Americi bili zabranjeni. Tako da su izbori bajke za malu djecu – kaže Kalinić koji je, unatoč tome, i sam sjedio u Saboru prije 20 godina. Tada je još, kao zastupnik SDP-a u vrijeme Vlade Ivice Račana odradio jedan mandat od 2000. do 2003. godine.

– Ja otvoreno kažem da je to najsramotnije razdoblje u mojoj karijeri. Tamo sam naivno došao s idejom da nešto promijenim, smatrao sam da je to vrijeme da se Hrvatska obračuna s kriminalom, ali ništa od toga nije bilo. Ja sam u Saboru pokušao progurati Zakon o braniteljskom fondu koji je poslije okljaštren u režiji Sanadera i Kosor – govori Pavle Kalinić koji je i sam dragovoljac Domovinskog rata. On je, naime, rođen 1959. godine u Zadru, gdje je i odrastao, a 1982. diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Na istom je fakultetu stekao titulu magistra znanosti s područja međunarodnih odnosa, a potom je radio kao znanstveni asistent. Poznat je po pokretanju časopisa Fokus 1989. godine, a onda je početkom rata otišao na frontu. Imao je tada 32 godine, a kao časnik branio je upravo područje oko Zadra kada je ranjen. Gotovo je ostao bez lijeve ruke, a i danas je osoba s 90-postotnim invaliditetom.

– Bio sam u prvoj grupi koju su poslali na liječenje u SAD, nas dvanaestoricu. “Pokrpali” su me Dallasu, uspjeli su napraviti da ponovno izgledam kao čovjek, a manje kao kiborg i počeo sam ponovno micati ruku – prisjeća se Kalinić, koji nije htio tražiti azil u Americi, već se odlučio vratiti u Hrvatsku. Potom je radio u Hrvatskom helsinškom odboru za ljudska prava pa je postao zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, a nakon mandata u Saboru postao je direktor izdavačke kuće Profil. U konačnici se vratio u gradsku politiku, najprije 2006. godine kao pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport, a onda od 2008. kao pročelnik ureda kojem je i sada na čelu. Tijekom godina je tako posao jedan od najbližih suradnika Milana Bandića.

– Nas dvojica surađujemo od sredine 90-ih godina, a osim posla veže nas i prijateljstvo – govori Kalinić, koji za Bandića uvijek ima riječi hvale, a otvoreno izjavljuje i kako je nedavne prosvjede protiv zagrebačkog gradonačelnika financirao – Soroš.

– Uvijek sam bio izravan i nisam se ustručavao izazivati probleme. Još su me u vrtiću vezali jer sam pisao lijevom rukom, u srednjoj smo školi dobivali ukore, a onda su počeli “hapsiti”. Jugoslavija “vodi” Hrvatsku 9 naprema 3 kada su uhićenja u pitanju – šali se na svoj račun Kalinić, koji ističe kako je navikao da ga se ne shvaća ozbiljno. Prisjeća se kako su ga godinama psovali i rugali mu se što je kao pročelnik ureda za upravljanje u hitnim situacijama sredstva ulagao u pripremu obrane od potresa.

– Dok smo dijelili letke i postavljali karte s prikazom sigurnih zona, većina ljudi mi se podsmjehivala, ja to znam. A eto, sada samo mogu reći da je sreća da smo mi godinama organizirali pripreme i da smo imali stalne vježbe. Znači zbilja smo se spremali za taj nesretni potres, i to do 6,3 po Richteru. Srećom da nije bio tako jak inače bi sigurno bilo više žrtava – uvjeren je Kalinić koji spremno odgovara i na prozivke da Grad i njegovo sadašnje vodstvo nisu dovoljno dobro reagirali nakon potresa.

Potres sličan udaru granate

– Bio sam u krevetu u vrijeme prvog udara. Vidio sam da se to trese, ali nije me baš nešto previše fasciniralo. Sličan je osjećaj kao kada ste u kući koju pogodi granata, samo s manje prašine. Ustao sam i brzo pozvao djecu da izađu iz kuće i odmah sam krenuo u mobilizaciju. Okupili smo do 6500 ljudi, odmah smo na noge digli civilnu zaštitu, profesionalne i dobrovoljne vatrogasce, komunalno i prometno redarstvo… nema koga nismo pozvali i prvi smo stigli sa šatorima, dekama i vodom u Petrovu, Klaićevu, na Rebro i Srebrnjak. Meni je glavni cilj bio da pomognem ljudima, ne da me slikaju dok to radim – tvrdi Pavle Kalinić te dodaje kako je u uredu u Branimirovoj odmah uspostavljen krizni centar. Otamo su statičari odlazili na teren, a na stolovima u centru se i dalje nalaze poznate zelene, narančaste i crvene naljepnice, plan rada, upute...

– Od američke ambasade dobili smo satelitsku snimku Zagreba nakon potresa, smijali su mi se ljudi i kada smo prije nekoliko godina taj ugovor potpisali, a imali smo angažirane i 44 tvrtke da raščiste ulice nakon potresa. Mi smo napravili maksimalno koliko smo mogli, ali mnogi ne shvaćaju da uredi za upravljanje u hitnim situacijama postoje da drže situaciju pod kontrolom prvih 24-48 sati nakon potresa – objašnjava Kalinić te dodaje kako bi se nakon tog razdoblja država trebala organizirati te bi trebala “utrčati” sa sredstvima i svime potrebnim.

– Vlada se, međutim, u ovoj situaciji pokazala posve nesposobnom. Za početak, problem je što nikada nije donesen Zakon o obnovi nakon potresa. A bilo je ministara i ministara koji su to mogli i trebali učiniti. Isto kao što smo imali razne ministre zdravstva, a na kraju, kada je stigla pandemija, mi nismo imali maski, a ni ostale opreme. Pa mi smo se deset godina svađali s državom samo da konačno donese Zakon o civilnoj zaštiti i jedva su to učinili – oštar je Kalinić, koji kaže kako ga je u ovom slučaju država jako razočarala.

– Ja sam znao da je ova vlast nesposobna i da se u strankama izmjenjuju ljudi koji su podobni, ali krajnje nesposobni. Međutim, da će neka stranka koja sebe naziva hrvatskom strankom u bilo kojem obliku raspustiti Sabor a da nije donijela taj ključni zakon i da će ostaviti glavni grad na cjedilu, to nisam mogao ni sanjati. Pa nisu razrušene dvije ili tri potleušice na Velebitu ili na Dinari, to je glavni grad Hrvatske, a ova se Vlada pravi da se ništa nije dogodilo. Siguran sam da bi oni prije proglasili Varaždin glavnim gradom Hrvatske nego što bi popravili Zagreb – govori te dodaje kako je, po njegovu mišljenju, najveći problem što se u danima nakon potresa vodila predizborna kampanja.

– Nakon prvog udara pozvao sam ljude putem radija da ostanu na otvorenome. Tada su veliki stručnjaci na državnoj razini čak zaključili da bi me možda trebalo i uhititi zato što širim paniku jer sam najavio da slijedi serija novih potresa, ali su me pustili na miru kada su uistinu uslijedila nova podrhtavanja tla – govori Kalinić te otvoreno priznaje kako se nada da će Zagrepčani kazniti HDZ na ovim izborima.

– Već sam rekao da je meni svejedno tko dobije izbore. Mislim da je za nas u Zagrebu najgora opcija da se ne uspije složiti vladajuća većina i da se ne formira nova Vlada, da se čeka još dva ili tri mjeseca. Ne mogu razumjeti da bi ikome tko živi Zagrebu palo na pamet da ovu garnituru koja ih ostavila bez zakona zaokruži na izborima. Ali to je hrvatska tradicija i stvarnost, da se stalno biraju iste stranke. Moram priznati da sam u početku očekivao mnogo više od ove garniture koja je trenutačno na vlasti, ali pokazalo se da poznavanje stranih jezika nije dovoljno da bi se moglo voditi državu na bilo kojoj razini. Činjenica je da Hrvatsku danas vode ljudi koje su mame i tate početkom 90-ih poslali u diplomaciju da njihova prepametna, prenježna i preanemična dječica ne bi slučajno završila negdje na fronti – izravan je Kalinić, koji upozorava na teške posljedice ako se uskoro ne donese toliko potreban zakon. Dolazi, naime, jesen, a mnogi ljudi u centru grada i dalje nemaju plin, grijanje ni toplu vodu.

Problemi malih nacija

– Mislim da je to ipak ispod svakog standarda na koji su ljudi u Hrvatskoj navikli. Pa ljudi se ne mogu zimi tuširati u hladnoj vodi, nećemo ih valjda podcjenjivati i govoriti im da je to zdravo? – ističe Kalinić te dodaje kako sanacije nakon potresa u drugim zemljama počinje odmah. Da je zakon već postojao, objašnjava, moglo se odmah krenuti u statičku procjenu zgrada.

– Treba vidjeti koje se mogu ojačati, a koje treba srušiti i graditi iznova. Nije to ništa neuobičajeno, tako se radi u Švedskoj, Njemačkoj… Kod tih starih zgrada ostave se fasade, a unutra se napravi nova armirana betonsko-čelična konstrukcija. Vanjski izgled dakle ostane isti, a unutra je potpuno nova zgrada koja može izdržati potres – govori te dodaje kako smatra da bi u obnovu trebali većim dijelom financirati država i Grad, a manjim dijelom vlasnici.

– Mnogi se bune i kažu da je to privatno vlasništvo i da država i Grad tu ne bi trebali pomagati, ali država u ovakvim izvanrednim situacijama mora pomoći svojim građanima. Što se tiče dijela koji bi financirali sami vlasnici, za to im je potrebno osigurati neke povoljne ili čak beskamatne kredite – kaže. Što se pak tiče gradske imovine, tvrdi da je tek manji dio oštećen te da će se te zgrade renovirati.

– Problem malih nacija kao što je naša u tome je što imamo samo dvoje čime se možemo zaštititi, a to su naš jezik i naša kultura. I koliko god se ona nekome sviđala ili ne sviđala, upravo je ova kulturna baština ono što Zagreb treba očuvati. Svaka pojedina crkva u gradu, svaki muzej, svaka povijesna građevina mora biti maksimalno dotjerana i priređena da može izdržati idući veliki potres. Ne morate vi biti vjernik da shvatite da crkve spadaju u zagrebačku kulturnu baštinu i tu ne može biti odstupanja – smatra Kalinić, koji kaže kako u “normalnim uvjetima” jednom gradu u jednoj državi treba 10 godina da se oporavi od ovakvog potresa.

– A kad imate ovo što se samo zove država i što vode HDZ i SDP, onda će trebati i 20 godina za oporavak, a i to je još optimistično – zaključuje. Dodaje i kako će svim ljudima koji još nemaju smještaj te spavaju u studentskom domu biti prema zakonu dodijeljen stan te da nitko neće biti ostavljen na ulici. A je li sad sigurno šetati zagrebačkim ulicama ili postoji bojazan od padanja dijelova fasada i zgrada?

– Mi smo označavali dijelove koji nisu sigurni, no mnogi se ljudi prave da se ništa nije dogodilo, da nema korone i da nije bilo potresa. Pa su oni te sve oznake polako maknuli da bi otvorili dućane, kafiće i restorane....

To je neodgovorno! – tvrdi Kalinić te priznaje kako ga je najviše strah da Zagreb ne pogodi još jedan potres koji bi srušio sve ono što je sada u jako lošem stanju. Upozorava kako je od 22. ožujka do danas zabilježeno više od 1000 manjih potresa, no smatra kako su se ljudi opet previše opustili te kako će ga veoma brzo prestati doživljavati ozbiljno. No nije strah od potresa jedino zbog čega je Pavle Kalinić bio na meti javnosti posljednjih godina. U medije je tako dospio i kada je htio Zagrebu nabaviti – tenk.

– To nije trebao biti baš tenk, nego oklopno vozilo sa sustavom radioveze za koje ja i dalje tvrdim da nam treba. Štoviše, mislim da će svaki grad u Hrvatskoj koji bude imao više od 100.000 stanovnika trebati imati takvo vozilo – kaže Kalinić, čija je poznata ideja i uvođenje obveznog vojnog roka za žene i muškarce. Kaže kako bi ga organizirao prema švicarskom modelu te da bi svatko nakon završnog razreda srednje škole morao odslužiti od tri do četiri mjeseca obuke. Mlade bi se ljude tako naučilo da budu spremni na krizne situacije, a minimalno je da svatko zna pružiti prvu pomoć što, tvrdi Kalinić, sada nije slučaj. Ističe kako se nedavno i sam našao u situaciji kada je spasio susjeda od sigurne smrti. Krajem prošle godine u vili poznatog poduzetnika Ivana Milolože buknuo je, naime, požar iz kojeg ga je izvukao upravo Pavle Kalinić.

– Sin studira arhitekturu te je do dugo u noć radio na nekoj maketi, vidio je požar i odmah me pozvao. Prvo smo susjedi i ja morali spasiti ženu koja je bila zarobljena na balkonu, a onda sam iz auta uzeo masku jer nisam imao vremena odijevati cijelu opremu, utrčao sam u kuću i našao čovjeka bez svijesti na stubama. Jedva sam ga izvukao van, procijenili su kasnije da sam imao još najviše 30 sekundi – prepričava Kalinić koji je, unatoč svojoj energiji, već više puta napomenuo da je uskoro vrijeme za mirovinu i za nove kadrove. Kaže da bi se iz ureda sigurno i povukao da nije bilo potresa, tako da će odmor sada ipak malo pričekati, a kada dođe vrijeme za mirovinu, ističe, posvetit će se svome znanstvenom djelovanju i pisanju knjiga. Do sada ih je, naime, objavio 14, a kaže da su u pripremi još barem četiri. A na pitanje koja je iduća ugroza na koju Hrvatska mora biti spremna, odgovora u svom stilu.

– Ja nisam vjernik, ali mene je strah da Bog postoji. I ako Franjo Tuđman s oblaka pogleda dolje i vidi na što nalikuje ovaj HDZ i država za koju smo se borili, mislim da bi od njegovih suza moglo biti osam metara poplave u Hrvatskoj – zaključuje.