Oni pile, buše, leme, lijepe, režu, udahnjuju pokrete drvu, papiru ili metalu, boje, osvjetljavaju.... Izrađuju liftove, avione, robote, šišmiše, zmajeve... sve uz razdragani žamor i iskreno zanimanje za ono što rade. Tamo nema štrebanja podataka, brojki, godina, naziva, padeža.... ničega.
To je jedino mjesto, kako nam kaže glavna tajnica Hrvatske zajednice tehničke kulture Zdenka Terek, gdje današnji osnovci, ali i velik dio srednjoškolaca mogu "raditi rukama nešto što će im trebati u svakodnevnom životu, ali i povezivati i primjenjivati stečena znanja iz različitih područja".
Prvi put vide vatru
Primjerice, na radionici će izraditi zmajeve koje će puštati u maksimirskoj šumi, a da se ne bi izgubili, u Maksimiru će naučiti i orijentaciju u prostoru.
– Djeca na našim radionicama steknu praktična znanja poput lemljenja, spajanja strujnog kruga, mijenjanja osigurača... Neka djeca na našim radionicama prvi put vide vatru, režu, pronalaze strane svijeta – kaže Zdenka Terek ometana bukom koju proizvode moderne pile male ali zainteresirane skupine učenika iz zagrebačke Osnovne škole Jure Kaštelana koji strpljivo prvi put rade svjetiljku sovu.
– Ovo mi se sviđa. Sad prvi put pilimo ovakvom pilom.... Već sam s tatom nešto radio, ali koristili smo običnu pilicu – kaže Viktor Wilder. Vršnjaci mu i kolege iz razreda Vito Škarica, Damir Petar Marjan, Filip Kujundžić i Tomislav Miletić precizno režu drvene letvice kako bi sova na kraju imala sve što treba.
Mašta može svašta
No do završetka posla trebat će im više dana, a osim šperploče, koristit će plastične kuglice, žaruljice, ali i znanje iz elektronike.
– Svjetiljka sova među klincima je jako popularna. Kombinacija je modelarstva i elektronike – objašnjava mentor Bojan Floriani. Pokazuje nam svemirski brod koji su također radila djeca.
– Pitali su me hoće li brod letjeti. Odgovorio sam: "Budite sigurni da hoće jer ga pokreće najjače gorivo na svijetu, mašta" – prepričava Floriani dodajući da svemirski brod ima i praktičnu vrijednost jer može po potrebi biti noćna lampica. Bio je pravi hit među djecom i za njegovu izradu prijavilo ih se gotovo tridesetak. Inače, ostale radionice privuku desetak učenika, koliki je optimalan broj da bi se kvalitetno radilo.
– Najlakše bi bilo natrpati puno djece, ali treba paziti da se ne ozlijede, pomoći im – kaže Floriani.
Robot Skoc, koji može čak i hodati, a izradili su ga srednjoškolci, maskota je Zajednice tehničke kulture. Da ih se ne bi optužilo za diskriminaciju ženskog roda, nedavno su mu izradili i Skockicu. Robot šaralica zanimljiv je djeci i odraslima.
– Fora je, zabavan je. Zanima me kako su to napravili. Mislim da ja to ne bih mogao – samokritičan je Tomislav Miletić.
– Ma sigurno bi uspio, to je jednostavno. Mi vjerujemo u tebe – odgovorila mu je Zdenka. Uskrsni zeko s pisanicom koja se vrti, broš koji svijetli, panoramski lift koji vozi, lubanja iz koje ispadaju bombončići, mačka koja hoda, šišmiši, krijesnice.... Sve to napravila su djeca sama.
– Nastojimo da im radionice, osim što su edukativne, budu i zabavne jer će nam se jedino tako stalno vraćati. Godišnje kroz naše radionice prođe pedesetak tisuća učenika. Riječ je uglavnom o osnovcima, međutim posljednje dvije-tri godine uključili smo i srednjoškolce – objašnjava glavna tajnica Terek način rada. Dodaje da su u njihove radionice uključena i djeca s teškoćama u razvoju, imaju uspješnu suradnju sa SUVAG-om te Udrugom za djecu s Downovim sindromom.
– Unatoč poteškoćama ta su djeca jako kreativna – ističe Terek. Najveća vrijednost radionica tehničke kulture jest što motiviraju djecu da upisuju strukovne škole, a poslije tehničke fakultete.
– Imali smo sjajnu djecu koja su prošla kroz naše radionice, a danas su odrasli ljudi koji rade atraktivne poslove diljem svijeta – kaže Zdenka.