Ovaj grad pun je paradoksa, a proglašen je najboljim za život u Hrvatskoj

Sveta Nedelja dva je puta bila proglašavana gradom najviše kvalitete života, njezina je poslovna zona odnijela naslov najbolje, ima proračun veći od stotinu milijuna kuna, prirez od šest posto, u siječnju su u Svetoj Nedelji bila tek 574 nezaposlena, odnosno tri posto, po prosječnoj je plaći među deset prvih gradova u Hrvatskoj.

A ipak su njezini građani izabrali novog gradonačelnika.

Nakon dva mandata, Dragu Prahina naslijedio je Dario Zurovec, magistar elektrotehnike koji ima samo 30 godina. Član je hrvatske Mense, svira violinu i klavir, rekreativni sportaš, prije politike radio je u Ericssonu. U drugom je krugu pobijedio HDZ-ova Damira Halužana iako je u prvom krugu zaostajao. Ujedno je to i kraj vladavine HDZ-a nad gradom u neposrednoj blizini Zagreba u čijoj poslovnoj zoni tvrtku ima i Mate Rimac. Nešto ovdje ne štima.

– Zapravo je sve to vrlo jednostavno. Kada gledate kroz budžet mi smo izuzetno bogat gradić. Međutim, to se nigdje ne vidi, barem ne oko nas, u pravilu ostaje oko 20 milijuna kuna u budžetu koji ne idu nigdje. Zgodno je pohvaliti se punom gradskom blagajnom koja omogućuje sve te papirnate prednosti u odnosu na druge gradove te poduzetnički raj jer to je tvrdnja koja će nadjačati činjenicu kako neka od 14 naselja koja čine grad Svetu Nedelju u 21. stoljeću nemaju vodovod ili kanalizaciju – kaže nam Zurovec.

Od birtije do birtije

U Svetu Nedelju stigli smo kako bismo izbliza doznali kako se dogodio takav prevrat. Jer, niti sam bivši gradonačelnik više nije u HDZ-u nego je na minulim lokalnim izborima nastupio kao neovisni kandidat. Negdje je mladi gradonačelnik morao poentirati, izbori se u malim sredinama ne dobivaju mitinzima nego obraćanjem problemima koji opterećuju građane u svakodnevnom životu. Ispada da u Svetoj Nedelji takvih neuralgičnih točaka nije tek jedna-dvije.

– Na parlamentarnim izborima još i možeš obraćanjem nekim općim problemima, više je to nekako gospodski, na lokalnima nema druge nego od birtije do birtije, od dvorišta do dvorišta. Biciklom sam obišao sva naselja, moji su razgovarali praktično sa svakim građaninom, i preko plota gdje je trebalo. A nije da se nije imalo o čemu razgovarati – kaže Zurovec.

Prva je točka do koje smo prošetali nedaleko gradskog poglavarstva – gradsko groblje.

– Zapravo je to i jedina ozbiljna i potrebna investicija koja je napravljena posljednjih godina u Svetoj Nedelji. Nema se tu što reći, imamo jedno od najuređenijih groblja. Ali, primjećujete isto tako kako se do groblja dolazi iz središta grada. Nema šetnice. Idete uskim trotoarom. Osim glavnog gradskog trga sama Sveta Nedelja nema prepoznatljivih uređenih točaka – govori novi svetonedeljski gradonačelnik.

Već i na tom glavnom trgu zanimljiv je prizor, do ulaza u Poglavarstvo je sjedište HDZ-a. Kojem je Zurovec donedavno i pripadao.

– Znate kako to ide. Aktivni ste pa vas primijete, pozovu, uključite se i trudite. A onda u nekom trenutku shvatite kako to ne ide tako lako, promoviranje vlastitih ideja ili rješenje problema koji na dnevnoj bazi muče građane. U HDZ sam ušao iz uvjerenja, odgoja, prirodno je bilo da uđem u stranku koja je demokršćanska. No, nije lako gledati kako netko tko je u bivšem sustavu djecu kažnjavao zbog odlaska u crkvu bude danas gorljivi HDZ-ovac. A pored kojih ne možeš progurati rješenje ni jednog problema građana jer je lakše izgraditi kakav park umjesto nogostupa ili biciklističke staze. Apsolutno ni jednu ideju nisam mogao progurati, a nisam čovjek kojemu odgovara stajati sa strane. Bila je uspostavljena jedna simbioza za koje se vjerovalo da će trajati zauvijek. U doba mog izlaska nastupila je i jaka stranačka stega u kojoj su najbolje prolazili poslušnici, ali i pomak radikalno desno što ne odgovara mom svjetonazoru. Pogotovo me nisu zanimale debate o nečemu što se dogodilo prije 70 godina. Nakon izlaska bio sam i u izbornoj kampanji Drage Prgometa koji mi je politički uzor, izuzetno ga cijenim, iako je u pojedinim trenucima nagao, što se vidjelo iz situacije s Milanovićem i Kotromanovićem. Nakon toga, ostajem neovisni iako je bilo poziva iz, primjerice, HSS-a. No, ponuda koja ne uključuje promjenu nego se umjesto nje nudi dvije tisuće kuna vijećničke naknade nije ponuda. Pa i povećanje koje smo bili izglasali na početku mog mandata dovoljno je razbjesnilo građane, govori nam Zurovec koji je do pobjede došao u oštroj kampanji. – Nisam to očekivao, pogotovo ne od dojučerašnjih kolega, teško se protiv toga boriti, ne možeš ići u svaku birtiju ili dvorište gdje je netko o tebi nešto rekao. Uopće ne znam kako protumačiti da netko ide okolo i priča kako mi je deda iz Nevesinja, pa sam ja, eto, zapravo – Srbin! – govori.

Ni Škoro im nije pomogao

Ali, ovo je Sveta Nedelja nedaleko od Zagreba, koji bi rezultat takve rečenice uopće mogle donijeti.

– Znači, onima kojima je to najbitnije i koji će radije čuti to nego činjenicu da je moj djed iz Mostara, nikakvog Nevesinja. Licemjerno je to, pogotovo zato što je to dolazilo ponajprije od čovjeka kojem smetaju sugrađani koji su podrijetlom iz Bosanske Posavine. I sada nekome smeta što su izgradili velike, višekatne kuće. Pa netko im je i prodao tu zemlju, zar ne? Za mene su glasali svi, bez obzira na podrijetlo, radije bih da je tako bilo bez prljave kampanje. HDZ-u je bilo jako stalo do ovih izbora. Ovdje je bio i Plenković, organizirali su koncert Miroslava Škore pa opet ništa. Ispalo je, zapravo, kako je Plenković otegotna okolnost jer mu popularnost pada, pa je HDZ imao i lošiji rezultat tamo gdje bi se on pojavio. Mi nismo imali preveliku, ali i nismo očekivali neku podršku od lokalnih gospodarstvenika, vjerujem da su očekivali kako će HDZ lako pobijediti. Podržalo nas je samo nekoliko uglednijih ljudi, ispalo je da to nije presudno, kaže Zurovec.

Iz Kerestinca je s velikom, gotovo životnom željom da obnovi stari Erdödyjev dvorac. Na putu prema automobilu zanimljiv susret, donedavni gradonačelnik Drago Prahin.

– Gdje si, Praja! – uslijedio je pozdrav na koji Prahin nije ostao imun.

– Što radite?

– Elektronika! I to netko treba. A i dosta mi je svega, previše je to za mene, trebam mira. Sada mogu biciklom posvuda, dotjerat ću liniju, kaže nam Prahin koji je sa Zurovcem sve do pred neki mjesec dijelio vijećničke klupe.

– Sve sam ga ja naučio, ali još je mlad! Kampanja je jedno, a drugo je kad si na vlasti. Ostavljam puno toga dobrog, blagajna je puna, ali nekima ni to nije bilo dovoljno. Ne znam zašto je to moralo tako, prvo sa mnom, pa onda i s njim. Na kraju sam svojim biračima rekao neka glasaju protiv, tako se dogodio obrat u drugom krugu, govori Prahin, koji je ranije smijenjen s mjesta šefa svetonedeljskog HDZ-a zbog navodne korupcije, optužba je bila da je dao stipendiju unuci.

Gradonačelničko mjesto neće mu nedostajati ako je vjerovati napisima kako raspolaže osobnom obiteljskom imovinom od deset milijuna kuna.

– Ne znam – kaže Zurovec za kratke vožnje prema Kerestincu. – Nisam se imao vremena baviti takvim optužbama niti sam na tome želio temeljiti kampanju. Prahin nije bio izrazito loš, vidite da smo i ostali u korektnim odnosima, no u nekom trenutku ušao je u kolotečinu u kojoj se ne mijenja ništa i sve ide svojim tijekom. Nije da nije ništa radio, pa napravio je i park, doduše ispred svoje kuće, ali ipak park koji je tamo i trebao – govori nam.

Doista, aktivna zona, uređene zelene površine, klupice, sve to čini lijep veliki park kakav ćemo pronaći rijetko gdje u Zagrebu. Tako nečeg nema ispred Bandićeva stana, možda bi bilo bolje da je i ovaj smješten negdje drugdje u Svetoj Nedelji. No, u Zagrebu bi na tako nešto reagirao i netko drugi, ne samo političari.

– Građanske udruge? Pa imamo ih kojekakvih, a s njima se postupalo kao i drugdje, daš pet tisuća tamo, pet tisuća ovamo, zavadiš ih međusobno i vladaš. Kao i s biračima, obećaš, za dva tjedna nitko se više i ne sjeća što je obećano, bitno je da si ti dobio, nije moglo više tako, to nije rješenje problema građana – govori mladi gradonačelnik dok se vozimo prema Kerestincu.

Različiti su prizori, izgrađenosti, preizgrađenosti, hala između obiteljskih kuća. Dvorac u rodnom mjestu od početka je u fokusu novog svetonedeljskog čelnika. – Bilo je svakakvih ideja, da se otvori kafić, pa su bili i neki stranci s idejom da otkupe. Ništa od toga. Ja vjerujem da Kerestinec može funkcionirati, gotovo na onakav način kako je to bilo nekada kada smo unutra imali čak i kino. Kao niti za bilo što drugo, tako se europski fondovi nisu aktivirali ni za dvorac. Ni centa ni za što nismo povukli. Projekt treba znati i napisati. Dvorac koji nema sadržaja rupa je bez dna, obnova mora uključivati i sadržaje kojima će se on moći uzdržavati. Pogledajte preko puta. Prostore nekadašnje vojarne gradska je uprava jednostavno prepustila državi. A to su uređeni prostori koji su se mogli prenamijeniti na različite načine, čime bi se riješili i neki naši problemi – kaže mladi gradonačelnik.

Okrenemo li se još malo, pogled će se prosuti po velikom ribnjaku ponad kojeg je kompleks nekadašnje Tvornice olovnih proizvoda, nositelja gospodarstva svetonedeljskog kraja u socijalizmu.

Ništa se ne događa

– I ne samo u socijalizmu, pa većina je tih velikih tvrtki postojala i prije. TOP bi, da je preživio privatizaciju, navršio već 90 godina. Ni ovdje se nije napravilo ništa, iznajmljeno je tek nekoliko hala, da bi se krenulo dalje, mora se riješiti vlasništvo. Jer, oko ribnjaka bi se mogao napraviti sportsko-rekreacijski centar za građanstvo koji mi uopće nemamo. A ni to s TOP-om nije sve; u ribnjak ulazi vruća voda iz prirodnog izvora, dao sam da se izmjeri, 38 stupnjeva tijekom zime, a najviše 56! Samo što je izvor, smatram, pod čudnim okolnostima došao u privatno vlasništvo na kojem se uzg-+ajaju rajčice – govori Dario Zurovec.

S druge strane mašu nam lokalni ribiči, članovi lokalnog športsko-ribolovnog društva Som koji se brinu o ribnjaku. To su Darijevi glasači.

– Ništa se ovdje ne događa, ne rješava nam se lokacija, u koncesiji smo koja će i isteći, a nedaleko je prostor na kojem bismo mogli sagraditi nešto bolje od ove barake. Nešto i za djecu koja vole ovamo dolaziti, malo više aktivnosti – kaže predsjednik društva Stjepan Ladović.

Želja je, umjesto ceste kojom sada jurišaju automobili, oko ribnjaka napraviti šetnicu, urediti ga kao izletište.

– Voda je provjereno zdrava, ribe ima koliko hoćete, no za koga? Nekoliko natjecanja koja dečki organiziraju. Vidjet ćete gore, odmah do nekadašnje vojarne, sportske terene koji ni jedna dosadašnja vlast nije našla potrebnim aktivirati. Draži su im, valjda, parkovi. Ovako sam valjda jedini ja, uz iznimku nekoliko rekreativaca, koji dođu ovdje napraviti par krugova, kaže Zurovec.

Doista, nešto što je nekada očito bila lešana staza za trčanje, pješčanik za skokove u dalj, igrališta za odbojku, nogomet, košarku...

– Kada sam i uspio istjerati da postave koševe, napravili su to pogrešno. O rasvjeti, pa da se može igrati i za mraka, nema niti govora. A upravo je o tome riječ, na tim se malim stvarima gradi povjerenje. Eto, zove me neki dan prijatelj, kaže, nisi ni zasjeo, a već su promijenili one dvije lampe u ulici koje čekam valjda već osam mjeseci. Mi moramo početi od toga, i to odmah – kaže Zurovec.

– Svi će dužnosnici, moji zamjenici i ja, prodati svoje službene automobile. Meni električni Mitsubishijev SUV ne treba, dovoljan je i moj osobni Focus. Gradonačelnička plaća je poprilična, oko 15.000 kuna. Građani reći nakon nekog vremena reći zaslužujem li je doista.