Čudno je da gotovo nitko nije posvetio pozornost najavama o gradnji čak 23 terena za golf u Istri, odnosno više od 30 na hrvatskoj obali Jadrana (pa i na mojem otoku Hvaru te na Srđu iznad Dubrovnika). Odlukom Vlade i Ministarstva prostornog uređenja za golf-terene ne treba građevinska dozvola, nego samo lokacijska?! Ministar turizma pak naglašava kako se golf-terenima bolje promovira hrvatski turizam. Možda netko misli da ćemo mi Hrvati izrasti u golf-naciju.
Ja, međutim, smatram kako je u prvom redu riječ o malograđanskoj sklonosti imitiranju tzv. elite. Naime, prije 1990. hit je bio lov, nakon 1990. (što radi pokojnog predsjednika Tuđmana, što radi Gorana Ivaniševića) u modi je bio tenis, a nakon 2000. uspjesi obitelji Kostelić izazvali su navalu nacije na skijališta. Ovaj put bilo je dovoljno da premijer Sanader nekoliko puta opali lopticu za golf pa da se razmašu planovi o gradnji pustih igrališta za golf i medijski napisi kako Hrvatska navodno griješi što komplicira proceduru.
Ne smatram da kompliciramo jer gradnja terena za golf otvara niz ekoloških dvojbi. Prvo, tamo smije rasti samo trava! Dakle, herbicidima treba pobiti sve što je raslo, izravnati teren i posaditi posebnu travu, uz obilje posebnog gnojiva. To treba činiti stalno, pa svaki golf teren godišnje potroši 1,5 tona herbicida, odnosno od osam do 10 puta više nego bilo koja poljoprivredna kultura. Na stotinama hektara uništava se postojeći ekosustav pa je logično da za svaki teren za golf najprije treba izraditi studiju utjecaja na okoliš. Drugo, golf-teren doslovce pije vodu! Uostalom, nastao je kao igra škotskih pastira na terenima na kojima može rasti samo trava, a kiše ne manjka. No, u Hrvatskoj svaki metar četvorni na Hvaru ili u Dubrovniku, zbog dugih suša, treba zalijevati prostornim metrom vode godišnje. Ako prosječna obitelj u Dalmaciji troši 240 "kubika" vode godišnje, to znači da sto hektara golf-terena troši vode kao grad od 16.000 stanovnika! Za to su potrebni ili novi vodovodi (odakle?) ili bunari (za koju vodu?) ili veliki rezervoari za kišnicu (gdje?) ili velika postrojenja za desalinizaciju morske vode (uz koliku potrošnju energije i uz koji učinak na more?).
Tereni za golf zapravo znače prikrivenu urbanizaciju! Kad se zemljište u prostornom planu namijeni golf-terenima, ono zauvijek prestaje biti poljoprivredno, a postaje građevinsko. Lokalnom se stanovništvu u prvoj fazi "proda" priča kako će "tamo ionako rasti samo trava" te da će hodočastiti svjetske face. Svijetlu budućnost na osnovi golfa jamče priučeni eksperti za ulaganja u Hrvatsku te tzv. strateški partneri iz zemalja EU, a zapravo prosječni električari, stolari, ugostitelji, činovnici ili zidari iz EU, koji nemaju blage veze o golfu, ali se pokušavaju jeftino dokopati terena na dobrim lokacijama. U drugoj fazi se svaki teren za golf pretvara u zonu intenzivne gradnje pratećih restorana, hotela, vila...
Na sve to dobrohotno gleda Ministarstvo prostornog uređenja koje inače, radi zaštite obale i otoka, prijeti rušenjem kuća! I nitko iz Vlade i Sabora, a ni iz Državnog inspektorata, Državne revizije i Državnog odvjetništva, ne misli da mora reagirati ako se gradnja terena za golf dodijeli bez natječaja ili opskurnim stranim tvrtkama, za koje se ne zna imaju li novca za investiciju i čiji kapital stoji iza njih!
No, sve smo to već vidjeli tijekom privatizacije u Hrvata. Prognoziram da će i ova hrvatska golf-bajka završiti lancem afera i potpunih majmunarija jer se i ona provodi bez pravila i bez mrve pameti, u istom stilu kao i hrvatska privatizacijska bajka. U budućnosti će se golf-aferama baviti Državno odvjetništvo, o tome će raspravljati Sabor i svi će se pitati kako je do toga došlo.