Sammir, objektivno najveća zvijezda hrvatskog nogometa, pojavio se u studiju Sportske televizije u pratnji Vedrana Attiasa, suradnika Dinamove PR-službe, faktički kontrolora našeg razgovora, uz napomenu: “Nemojte ga pitati o ovome što se piše…”.
A to je bio, kao više puta dosad, Sammirov noćni život, njegovi provodi, tulumarenje do zore.
Naravno, pitao sam ga o svemu, pa i o noćnim izlascima i izletima koji su daleko od sportskog života. Jer, moj televizijski talk-show “Istinom do gola”, na temu sporta, posebno nogometa, tako je i koncipiran da propitkujem o svemu…
Tu i tamo koristi “kaj”
Sammir je šutljiv tip, riječi mu se cijede s usana, što nema veze s njegovim škrtim znanjem hrvatskog jezika, koji je ipak svladao bez učitelja, dakle samouk, kako je objasnio “pa već sam, dugo tu, logično je da sam naučio jezik”. Dapače, otkrio je da se tu i tamo služi i s onim “kaj”, purgerima toliko dragim.
Razgovor je protekao u svojevrsnom natezanju, pokušavao sam uspostaviti dijalog, ali to je bilo vrlo teško s obzirom na Brazilčevu naviku da odgovara kratko. Ipak sve skupa bilo je vrlo zanimljivo tijekom jednosatne emisije baš od Sammira, iz njegovih usta, dobiti odgovore koji zapravo otkrivaju da on u biti živi s nadom u skori odlazak iz Dinama u “neki klub Lige petice, najbolje bi bilo u Španjolsku”.
Uvodno sam naglasio da me Sammirove zgode i nezgode itekako podsjećaju na Blaža Sliškovića, koji je – kako su to govorili navijači Veleža, a uvjerili se pristalice Hajduka i drugih klubova za koje je igrao Baka – “veliki igrač, ali i veliki belaj”. To moje naganjanje sa Sammirom, sva ta pitanja, traženja odgovora, nije baš lako publicirati u formi intervjua, zato evo niza Sammirovih izjašnjavanja…
O Dinamu:
- Lijepo mi je u Zagrebu, ali mi je i teško, jer svi idu iz kluba, ja ostajem.
- O Kovačiću su govorili da će biti moj nasljednik, ali je i on otišao. Mateo će biti igrač velikog kalibra.
- Ne znam ništa o nekim ponudama, to je sve u rukama šefa (Zdravka Mamića, op. p.). Je, davao mi je dodatne nagrade kad bih postigao gol, ali više ne daje…
- Zadovoljan sam u Dinamu s jedne strane, ali bih volio otići. Tu nije u pitanju novac, već moja želja da se dokažem u jačoj ligi.
- U Dinamu su se promijenili mnogi treneri, najviše sam dobio od Jurčića. Nije se bilo lako snaći u Zagrebu. Stavljali su me na krilo, to je bilo bez veze, kao i ono kad me Čačić gurao u špicu napada.
- Nisam privilegiran u svlačionici. Bilo mi je žao, baš krivo kako je govorio Igor Bišćan, on me nije prozvao, ali sam se prepoznao. Volio bih da mi je to rekao u lice, znam kako bih mu odgovorio.
Hukanje mi više ne smeta
O Brazilu:
- Najsretniji sam u Brazilu, u Itabuni, rodnom gradu. Tamo sam opušten. Odmah skinem sat s ruke, zaboravim na sve, provodim se u društvu prijatelja i obitelji.
- Moja mama Erci napokon dolazi u Zagreb, doći će u svibnju. Do sada nije bila, boji se leta avionom. Nagovorio sam je, nadam se da neće odustati…Sestra Ninive ne može, ona radi.
- Svakog mjeseca šaljem novac Yasmini i sinu Noahu, mami i sestri.
- Itabuna je grad od 350.000 stanovnika, država Baia, pola sata od mora. Moji su prijatelji gledali nastupe Dinama u Ligi prvaka…
- Kad sam tijekom prošle stanke bio u Brazilu, najprije sam otišao vidjeti sina. Noahu je ime odredila Yasmin, moja nevjenčana žena. Noah već govori ono “mama, tata”, svakog dana se čujemo i vidimo preko skajpa, što prije ću ga naučiti da kaže Dinamo.
O rasizmu:
- Hukanje mi više ne smeta, to ne čujem. Ono u Skoplju bilo je ružno, jer su hukali naši ljudi.
O noćnom životu:
- Imam svoje društvo, izađem kad imam slobodne dane. To su neki dečki koji nisu iz kruga igrača. Najbolji prijatelj mi je bio Etto, onda sam se družio s Vidom... Svi izlaze, mislim drugi igrači, samo mene hvataju. Čuo sam da me prate… (kasnije, “off the record” saznao sam za Sammirove sumnje da ga prate, čak progone suradnici nekih portala).
- Ružno mi je bilo one noći kad sam prespavao u policijskoj stanici…
O reprezentaciji Hrvatske:
- Istina je, bio sam presretan kad sam dobio poziv izbornika Štimca. I sad sam sretan… Eto, nije mi zamjerio ovaj posljednji izlet.
- Sve bih dao da igram protiv Srbije, još kad bih dao gol, pa kad bi to bio pobjedonosni... To bi bio vrhunac.
- Vjerujem da ćemo se plasirati u Brazil, imamo sjajne igrače, pravu momčad. Izbornik me oduševio, on zna... U Brazilu bi mogli ponoviti pothvat iz 1998., čak i bolje!