Svi koji ne dokažu da su novac pošteno zaradili ostat će bez svega

Sudac Ivan Turudić trenutačno obnaša tri predsjedničke funkcije. Predsjednik je Državnog sudbenog vijeća, vršitelj dužnosti predsjednika Županijskog suda u Zagrebu te predsjednik odjela USKOK-a na zagrebačkom Županijskom sudu. Uza sve to još i sudi. U pravilu radi na najznačajnijim predmetima. Takvu seriju započeo je procesom protiv Hrvoja Petrača kojega je osudio za otmicu sina Vladimira Zagorca. Nedavno je bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca osudio na petnaest mjeseci zatvora zbog isplate pola milijuna kuna odvjetniku Petru Miletiću, a bivšeg veleposlanika pri UN-u Nevena Juricu zbog trošenja državnog novca. Trenutačno se Turudićevo ime spominje u nagađanjima tko bi, bude li podignuta optužnica, mogao suditi bivšem premijeru Ivi Sanaderu.

:: Imate li ambiciju trajno zauzeti funkciju predsjednika Županijskog suda u Zagrebu?

– Uskoro mi prestaje mandat u DSV-u. Doista je teško raditi na tri mjesta.

:: Govorite o tome da ste predsjednik DSV-a, predsjednik suda, predsjednik odjela USKOK-a na sudu i sudac?

– Da. Gotovo svakog dana su suđenja, svakog tjedna su sjednice DSV-a, a kao v.d. predsjednika suda dužan sam izraditi godišnji raspored sudačkih poslova. To je najvažniji akt što ga donosi predsjednik suda. Uskoro mi prestaje mandat predsjednika DSV-a. Siguran sam da ću i dalje biti sudac.

:: Kažete da se pravi raspored. Zna li se tko će suditi Sanaderu bude li podignuta optužnica?

– Ne. Pravi se raspored o tome koji će sudac suditi u kojemu odjelu. Bit će nekih promjena, ali ništa spektakularno. Ne želim spekulirati hoće li uopće biti suđenja Sanaderu, poštujmo presumpciju nevinosti.

:: Znam da nećete komentirati konkretne predmete. No, što kažete o nastojanjima Sanaderove obitelji i obrane da dokažu kako su u Hrvatskoj izloženi medijskom, političkom i pravosudnom linču?

– Siguran sam da u Hrvatskoj nisu mogući montirani procesi. Svatko, pa i bivši premijer Sanader, ako bi se protiv njega podigla optužnica, imao bi pravo na pošteno suđenje što je civilizacijska stečevina demokratskih zemalja. Ne mogu ni zamisliti urotu u kojoj bi sudjelovalo najmanje petnaestak sudaca, državnih odvjetnika, policijskih službenika koji bi bili podvrgnuti nepodnošljivu pritisku političkih struktura. Kad bi netko imao takvu namjeru, ne bi je mogao ostvariti.

:: Optužbe za progon dolaze od osobe koja je bila premijer. Nema li to posebnu težinu?

– Ne želim nagađati hoće li se ili neće suditi Sanaderu. Ali, ako se sudi bivšem premijeru, to nije uobičajena stvar. Ne znam koliko je puta u posljednjih 20 godina suđeno premijerima u Europi, odnosno je li suđeno još kome osim talijanskom premijeru Bettinu Craxiju koji je pobjegao u Tunis.

:: Kako je moguće da je sud antidatirao rješenje o odbijanju žalbi Sanaderovih?

– Izvanraspravno vijeće je 24. prosinca donijelo rješenje kojim se odbija žalba obitelji Sanader na privremenu mjeru. Nespretnom je pogreškom na kraju rješenja umjesto 24. prosinca napisano 23. prosinca. No, ta jedna pogreška ne može kontaminirati zakonitost rješenja. Svatko tko je u ovoj profesiji zna da se to slučajno dogodilo. Mogu se složiti da se takvo rješenje mora dvadeset puta pročitati prije nego što se otpremi i da se takve pogreške ne smiju događati. Ali one se jednostavno događaju.

:: A kako ste to pravno riješili?

– Doneseno je rješenje o ispravku rješenja. ZKP omogućuje takvo što kada je riječ o očitim pogreškama.

:: Jeste li kao aktualni šef suda išta poduzeli u sankcioniranju osoba koje su napravile taj gaf?

– Nisam. Ta je pogreška počinjena prije nego što sam stupio na dužnost v.d. predsjednika suda. No, i da sam u formalnoj mogućnosti, ne bih ništa poduzeo jer je riječ o pogrešci, a ne o sustavnom nemaru. Obavio sam razgovor s kolegicama i upozorio ih da se to ne smije više dogoditi.

:: Branitelji bivšeg premijera ne mogu dobiti uvid u istražni spis. Kažite nam kao jedan od suautora aktualnog ZKP-a nisu li oni doista u neravnopravnom položaju u odnosu na tužitelje s obzirom na to da nemaju pristup golemom materijalu koji sadrži optužbe protiv Ive Sanadera.

– Branitelj ima pravo uvida u spis nakon što okrivljenik bude ispitan. Ne želim nikome pomagati, no i u ovoj situaciji kada okrivljenik nije dostupan našem pravosuđu branitelji imaju pravno sredstvo uz pomoć kojega mogu zadovoljiti spomenuti zakonski uvjet.

:: Kako USKOK može ispitati Sanadera ako je on u ekstradicijskom pritvoru u Austriji?

– Obrana može zatražiti ispitivanje preko videolinka.

:: Čini se da je novi ZKP efikasan za tužitelje. No, jesu li zaštićena ljudska prava?

– O tome će konačnu odluku reći Ustavni sud, a vjerojatno i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu. Mislim da je zakon dobar. Postoje neki nedostaci koji su uvjetovani prebrzim donošenjem. Bilo bi dobro da se pričekalo još nekoliko mjeseci i pustilo da se dorade svi detalji. No, politička je odluka, premda to nije bio nikakav uvjet EU, bila da se hitno donese zakon. Radna skupina na to nije imala nikakav utjecaj. Možda je pogrešno što se zakon počeo primjenjivati na najtežim slučajevima i što se primjenjuje parcijalno. U praktičnoj primjeni zakona vidim da postoje nedostaci koje bi trebalo popraviti, ali oni nisu takvi da bi samo zbog njih neke donesene odluke mogle biti ukinute.

:: Je li obrana ravnopravna tužiteljima po novom ZKP-u?

– Mogao bih se složiti s onima koji kažu da bi se neka prava obrane trebala iznivelirati. Trebalo bi braniteljima omogućiti da tijekom istrage mogu kontradiktorno ispitati vještake i da mogu biti nazočni ispitivanju svjedoka. Time bi se izjednačila oružja, a ne bi se otupila oštrica USKOK-a i zadovoljila bi se oba suprotstavljena zahtjeva: efikasnost pravnog sustava i zaštita temeljnih ljudskih prava i sloboda.

:: U postupku protiv bivšeg premijera pretražuju se računi i pretresa imovina petnaestak članova njegove uže i šire obitelji. Zašto se i prije nisu provodile takve istrage?

– Ako se to radi, onda je to posljedica donošenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom i prekršajem. Ta se istraživanja i izvidi te privremene mjere o blokadi imovine donose kako bi sud mogao donijeti odluku o “proširenom oduzimanju imovinske koristi”. Naime, Kaznenim je zakonom propisano da se, ako je riječ o kaznenim djelima iz nadležnosti USKOK-a, pretpostavlja da je sva imovina počinitelja stečena kaznenim djelom osim ako se učini vjerojatnim da je stečena na zakonit način. Primjerice, nasljeđivanjem.

:: Ima li presuda o takvom proširenom oduzimanju imovinske koristi ili je još uvijek jedina ona vaša u slučaju Dubai kada je porezniku Zdravku Markaču uzeto 3,6 milijuna kuna?

– Koliko je meni poznato, to je jedina, napominjem, nepravomoćna presuda.

:: Bivšem premijeru stavlja se na teret da je kriv za korupcijsku aferu tešku 26 milijuna kuna. Znači li to da bi, po ovim novim zakonima, ako ga se proglasi krivim, država mogla njemu i članovima njegove obitelji oduzimati sve dok ne namiri tih 26 milijuna?

– Reći ću samo načelno, opetovano se pozivajući na presumpciju nevinosti, da se “proširenim oduzimanjem imovinske koristi” može oduzeti imovina koja je i nekoliko puta veća od vrijednosti naznačene u opisu kaznenog djeala. Primjerice, netko može biti osuđen da je primio 10.000 eura mita, a ako ne učini vjerojatnim zakonito stjecanje imovine, može mu biti oduzeta vila ili jahta.

:: Teoretski bi to moglo značiti da bi, pod uvjetom da ne dokažu legalno podrijetlo svojih milijunskih računa, bez novca mogli ostati Sanaderov punac i brat svećenik Vinko Sanader? Ne upućuje li na to vaša presuda u slučaju Dubai?

– Presuda je nepravomoćna i o njoj nipošto ne smijem i ne želim govoriti.

:: Uskoro vam istječe mandat u DSV-u. Hoćete li se ponovno kandidirati?

– U DSV-u sam još kratko vrijeme. Nisam se kandidirao za idući sastav. Raspisani su izbori za članove novog saziva DSV-a, i to sukladno novim ustavnim odredbama po kojima umjesto dva odvjetnika u DSV-u trebaju biti dva političara – iz oporbe i stranke na vlasti.

:: U pravosuđu svi uvijek tvrde da nisu suočeni s političkim pritiscima, a istodobno mijenjamo sustav jer EU traži povećanje neovisnosti sudstva.

– Ako sam rekao da nema pritisaka iz politike, ne znači da je sustav savršen i da se ne treba mijenjati. U radu DSV-a bilo je neuspjelih pokušaja pritisaka, no ne iz politike, nego iz samog sudstva, i to nekih čelnika sudbene vlasti koji su smatrali da su oni, a ne DSV, ti koji trebaju voditi kadrovsku politiku.

:: O kome je riječ?

– Bio sam dovoljno otvoren.

:: DSV je stegovno kaznio Mirjanu Juričić, sutkinju koja se natjecala za Ustavni sud i pobunila što je imenovana kandidatkinja s upitnim stažem. Je li kažnjena za to?

– Nije. Zlonamjerno se stegovni postupak dovodio u vezu s imenovanjem sutkinje Ustavnog suda koje je ona osporavala. Proglašena je stegovno odgovornom za izjavu da je njena kolegica sutkinja alkoholičarka kao što je bio njen pokojni otac, također sudac. To je jedno od triju djela za koje je sutkinja Juričić u stegovnom postupku proglašena krivom. Izrečen joj je ukor što je najblaža moguća kazna. Smatram da nijedan sudac u Republici Hrvatskoj ne smije sebi dopustiti takav način javnog komuniciranja.

:: Bilo je svakakvih sudačkih ispada, ali većina nije kažnjena, a ona je.

– DSV nije tužitelj, već provodi postupak koji je pokrenuo predsjednik suda. Treba pitati ovlaštene predlagatelje koliko su podnijeli zahtjeva za pokretanje stegovnih postupaka. Ovaj saziv DSV-a je čistio Augijeve štale prethodnih saziva. Dovršili smo postupak protiv suca koji je trajao punih osam godina.

:: Je li riječ o splitskom sucu Slavku Lozini?

– Tako je. U kaznenom postupku pravomoćno je oslobođen za izazivanje nesreće, ali nije bio okončan stegovni postupak. Građani se s pravom mogu pitati kako će sudbena vlast riješiti njihove predmete ako osam godina rješava stvari unutar svoga sustava. Želim napomenuti da stojim iza svih odluka o imenovanju sudaca. Mislim da smo odradili velik posao koji će pripomoći otvaranju famoznog Poglavlja 23, a isto tako ponosan sam na stvari koje DSV u ovom sazivu nije radio, pri čemu mislim da nijedan član ovog saziva DSV-a nije napredovao na viši sud za vrijeme mandata, nismo imenovali sucima ljude protiv kojih se provodi kazneni postupak, nismo stavljali “u ladicu” stegovne postupke.

:: Sukobili ste se s Đurom Sessom, a on je dao ostavku u DSV-u. Što je bilo posrijedi?

– Kolega Sessa izjavio je da je došlo do sukoba koncepcija. On je predlagao, uvjetno rečeno, samoraspuštanje DSV-a nakon ustavnih promjena. No, nikada to nije formalno predložio, nego je taj stav iznosio u kuloarima, u medijima ili na sastancima sudačke udruge. Mi smo i dalje u korektnim osobnim odnosima.

:: Priča se da ste se posvađali zbog fotelja.

– Nakon što je podnio ostavku, kolega Sessa vratio je fotelje koje je odnio iz prostorija DSV-a.