Svi se dive Zagorcima pračovjeku i - Gupcu

Na adresi Vilibalda Sluge bb u Krapini nalazi se jedinstven muzej koji je lani obišlo oko 100.000 posjetitelja.

Među njima i 8800 stranaca koji su došli pogledati prvi paleontološki spomenik prirode u nas, jedno od najbogatijih paleolitskih staništa neandertalskog čovjeka u Europi i jedan od najmodernijih muzeja u ovom dijelu Europe.

– Neandertalci su magičan i mističan pojam europskoga pračovjeka, jedna od mnogih tajni naših prapočetaka – kažu u muzeju Kraneamus.

Od građevine se vidi pročelje obloženo miocenskim žutim pijeskom, a ostalo je uklopljeno između dva brežuljka. Potok je posebnim kanalom proveden ispod objekta, i onda ponovno kao da izvire ispred muzeja.

– Žubor vode označava protok vremena, a sadržava i simboliku prelaska rijeke. Kada ga prekoračimo, počinje povratak u daleku prošlost. Na velikom staklenom pročelju muzeja reflektira se okolna šumu. Taj odraz dematerijalizira staklenu stijenu pa posjetitelji, poput Carrollove Alise, prolazi kroz zrcalo i ulaze u jednu drukčiju zbilju – kažu u muzeju.

Labirint spoznaja

Unutrašnjost je u betonu kao u “umjetnom kamenu”, koji pojačava simulaciju prapovijesnog staništa. U muzeju su razna tehnološka čudesa, poput staklene stijene koja služi kao ekran na kojemu se vrti film o životu pračovjeka, tu je i svojevrsni labirint spoznaja s vremeplovom u kojem se mijenjaju ritam, gustoća sadržaja, boje, zvukovi poput žubora vode, grmljavine i krikova životinja. Uglavnom, čisti “Hi-tech”. Najbolje je sve to vidjeti uživo. Posebno modele neandertalaca koji kao da su iz muzeja Madame Tussauds i izazivaju najviše uzvika “vauuuu”.

– Imamo najveću dioramu neandertalca na svijeta sa 17 hiperrealističnih rekonstrukcija, radovi poznate francuske kiparice Elizabeth Daynes. Vrlo su vjerodostojno napravljene, s pravom kosom i dlakama, s mnoštvom interaktivnih instalacija, u čemu nas ni jedan muzej u Hrvatskoj nije dostigao – kaže voditelj muzeja Jurica Sabol.

U muzeju se mogu vidjeti i fosili stari i do 1,8 milijardi godina, originalni meteorit koji se može i dotaknuti, rekonstrukcije prvih divovskih paprati, replike riba i dinosaura, skulpture hominoida i hominida u prirodnoj veličini i dr. U 2016. Europska komisija muzeju i nalazištu dodijelila je Oznaku europske baštine – lokalitet od iznimne važnosti za povijest čovječanstva Europe.

Braća Čeh, Leh i Meh

Zato u Krapini i kažu: “Europa počinje ovdje!” Ima Zagorje još povijesti ponuditi. Eto, na primjer, tvrde neki da su u vrijeme rimske vladavine na tri brda iznad Krapine u tri grada živjela braća Čeh, Leh i Meh (Rus) te sestra Vilina. Braća su se htjela riješiti Rimljana, no kako to biva, sestra se zaljubila baš u kršnog legionara i izdala braću. Uspjeli su ubiti rimskog namjesnika i pobjeći na sjever, gdje su utemeljili Češku, Poljsku i Rusiju. Priče o trojici braće postoje kod mnogih čeških i poljskih pisaca, ali nemaju povijesnu utemeljenost.

No, zahvaljujući toj legendi, Krapina se naziva “kolijevkom svih Slavena”. No, vratimo se povijesno dokazanim činjenicama i muzejima. U Gornjoj Stubici 1973., u povodu 400. godišnjice Seljačke bune iz 1573., otvoren je Muzej seljačkih buna u baroknom dvorcu obitelji Oršić iz 18. stoljeća, koji vrijedi posjetiti. Ljubitelji povijesnih prikaza u veljači mogu i do Donje Stubice, gdje se upriličuje Gupčevo puntanje kmetov i završna bitka kod Stubice. Imaju čak i “buna party”.

Prošle veljače Družba vitezova zlatnog kaleža i Turistička zajednica Donje i Gornje Stubica, uz potporu Krapinsko-zagorske županije, organizirali su jubilarni deseti prikaz seljačke bune s 350 statista i čak deset tisuća posjetitelja. Ove godine, valjda radi bildanja optimizma u Hrvata, pobijedili su kmetovi na čelu s Matijom Gupcem, a ne velikaš Franjo Tahy. Iduće godine vjerojatno će opet biti po starom, no vrijedi otići i provjeriti.

Mir koji pružaju pitoreskni brežuljci, domaća hrana i sve bolja vina koja su daleko odmakla od “glavoboljčeka”, idealni su za agroturizam Krapinsko-zagorske županije. Jedan od reprezentativnih predstavnika te vrste turizma je turističko selo Vuglec Breg, obitelj Vuglec.

Vuglec Breg je nastao na temeljima starog zagorskog zaselka Vugleci u kojem se sve do 70-ih godina prošlog stoljeća živjelo i radilo. Obnovljeni Vuglec Breg u Škarićevu danas se sastoji od nekoliko autohtonih zagorskih hiža uređenih za smještaj gostiju i stare gospodarske zgrade u kojoj se nalaze restoran, vinski podrum i dvorana za seminare. Cijelo imanje prostire se na oko 12 hektara površine. Na mjestu gdje su se nalazili stari zapušteni vinogradi posađeno je oko 16.000 novih trsova na oko četiri hektara.

Na sjevernom kraju Donje Stubice, u izvornom ambijentu pak je obnovljen Majsecov mlin.

– Tradicijske zagorske kuće i šum vode s mlinskog kotača Majsecova mlina dok melje brašno domaćeg kukuruza, poetičan su dio doživljaja prostora – kažu domaćini.

Goste prima i Klet Kozjak u istoimenom selu, Zaboky selo u Zaboku, Humska klet, Lojzekova hiža u Gusakovcu, živopisnom okruženju bregovitog Hrvatskog zagorja u zelenoj udolini između Marije Bistrice i Gornje Stubice, Bolfan Vinski vrh u Hraščini s autohtonim jelima i ekološkim vinima, gdje gostima rado pričaju legendu o vilama i vilenjacima. Kad bi se, kažu, rimski vojnici vraćali iz ratova, zastajali bi na Vinskom vrhu i krijepili se vinom. Za vjetrovitih noći posjećivale bi ih vile i vilenjaci i hrabrili ih pjesmom pred ratne pohode. Vele da se i danas noću može čuti pjesma vilenjaka. Vjerojatno ohrabruju goste pred pohode na vinske podrume i klijeti.

1899. godine otkriven je krapinski pračovjek, Homo sapiens neanderthalensis, kad su i počela geološka i paleontološka istraživanja na Hušnjakovu brdu.

Muzej krapinskih neandertalaca smješten je nedaleko od svjetski poznatog nalazišta krapinskih neandertalaca Hušnjakovo. Muzej i Hušnjakovo povezani su pješačkim stazama i čine jedinstvenu cjelinu.

Neki tvrde da su kosti krapinskog pračovjeka prvi uočili franjevci. Kako god, krapinski učitelj Josip Rehorić poslao je nekoliko kostiju geologu i paleontologu Dragutinu Gorjanoviću-Krambergeru, koji je vodio istraživanja šest godina i prikupio oko 900 fosilnih kostiju ljudi u dobi od dvije do četrdeset godina.