Tajna najvećih ukrajinskih prodora od početka invazije: Taktika zbog koje ruske trupe panično bježe

Koja je tajna oslobađanja ukrajinskih teritorija i paničnog bježanja ruskih okupatora? To pitanje posljednjih tjedana postavljaju mnogi.

Britanska taktika

Tajna nije samo u modernom oružju koje nam šalje Zapad, već u ratnoj taktici koju smo preuzeli od Britanaca, kaže ukrajinski vojni analitičar Oleh Ždanov. Taktika se sastoji u tome da Ukrajinci ne idu u frontalne napade, već udaraju istovremeno preko oba krila s čestim ubacivanjem diverzanata iza leđa neprijatelja, tako da Rusi imaju osjećaj da su stalno u okruženju. Zbog toga panično bježe, objasnio je Ždanov u razgovoru za njemački Der Spiegel. Tu taktiku, koju su usavršili Britanci, koristi NATO, a obučili su i ukrajinske zapovjednike, kaže Ždanov. S druge pak strane Rusija koristi zastarjelu sovjetsku vojnu doktrinu koja se temelji na frontalnoj borbi.

Rusi doista ni u kojem trenutku ne riskiraju okruženje, iako su kod Limana pokušali do zadnjeg trenutka održati komunikaciju s pozadinom, pa izvlače vojsku svjesni da su brojčano inferiorni te nastoje izbjeći veće gubitke. Jedna skupina ruske vojske ostvaruje kontinuirane uspjehe na istoku Ukrajine, a to je PMC Wagner Putinova chefa Prigožina koja koristi sasvim drugačiju taktiku od regularne ruske vojske. Organizirani su drugačije te također djeluju s visokoobučenim profesionalcima u manjim grupama pomognuti vlastitim ograničenim resursima oklopnih i helikopterskih jedinica. Nije čudo što Prigožin i Ramzan Kadirov nastoje smijeniti Sergeja Šojgua s čela ministarstva obrane koje, izgleda, nije u stanju provesti ni mobilizaciju kako treba, čak ni kada je odaziv solidan. No pitanje je mogu li se ikakve promjene provesti dovoljno brzo za ovaj rat.

Od prvog dana ruske invazije na Ukrajinu jasno je da nešto nije u redu s ruskom vojskom. Ako su obavještajni podaci koji su stizali na stol Vladimira Putina bili pogrešni i narod Ukrajine nije bio sklon srušiti vladu u Kijevu nakon što prvi ruski tenk prijeđe granicu, onda sasvim sigurno “specijalna vojna operacija” nije smjela ići ovako traljavo. Ako se tijek rata i promijeni te Rusija na kraju i ostvari svoje ciljeve, što se u ovom trenutku ne čini baš vjerojatnim, ostaje činjenica da se ruska vojska nepovratno osramotila zajedno sa svojim vrhovnim zapovjednikom. Od obnovljenog straha i trepeta koji je sijala Crvena armija, što nije oslabilo čak ni nakon neuspjeha u Afganistanu, ruska vojska u samo nekoliko mjeseci poništila je svoj povraćeni ugled moderno opremljene sile koja je svoju snagu pokazala i u Siriji gdje je održala Bashara al-Assada na vlasti. Sve nalikuje na devedesete kod nas i priče o “trećoj sili u Europi”.

Brze mobilne skupine

Kao da ruska vojska nikada nije odustala od sovjetske doktrine masovne uporabe oklopa u kombinaciji s topništvom zanemarujući razvoj protuoklopnog naoružanja koje se u Ukrajini pokazalo pogubnim za Ruse, kao i razvoj novih doktrina. I sam je Igor Ivanovič Strelkov, vođa proruskih separatista iz 2014., u više navrata upozoravao na ludost taktike ruskog zapovjedništva koje je zapovijedalo frontalne napade na utvrđene ukrajinske položaje. General Valerij Zalužni, zapovjednik ukrajinske vojske, primijenio je drugačiju taktiku iskorištavajući poroznost ruske obrane zbog malog broja vojnika na velikom prostoru koji su zauzeli. On koristi jedinu prednost koju zaista ima, a to je brojčana nadmoć, a usto su stavljena u upotrebu sva vozila i oklopi koje su Rusi ostavili u prvih mjesec dana rata, procjenjuje se da se radi o čak 300 jedinica. Male borbene skupine druga su okosnica, riječ je o grupama diverzanata kadrima da se lako provlače u neprijateljsku pozadinu, ispipavajući snagu obrane te obilježavajući ciljeve za HIMARS-e i drugo topništvo Ukrajinaca.

Kada bi se fronta probila, dolazile bi do izražaja mobilne grupe koje bi za nekoliko dana, kako je to bilo kod Izjuma, prelazile i po nekoliko desetaka kilometara uklinjujući se u prostor koji drže Rusi. 

Ubojstva civila u Buči postala su simbol brutalnosti rata u Ukrajini: Tijekom nešto više od mjesec dana okupacije od ukupno 419 osoba ubijeno je i 12 djece