Drago mi je što su djeca sretna, ali tužan sam jer ne mogu svima ispuniti želju i provozati ih – rekao je Drago Ivušić iz Slavonskog Broda, najstariji aktivni vozač konjskih zaprega u Hrvatskoj – u studenom će napuniti 70 godina.
Konje vide u slikovnicama
On se uključio u projekt Centra za ruralni razvoj Panonica i Zaprežnog kluba Slavonac, koji rade na popularizaciji konjičkog sporta i konjogojstva među mladima. Za učenike nižih razreda osnovnih škola organiziraju prezentacije vožnje zaprega, u čemu im pomaže upravo Drago.
– Djeca koja se nisu stigla provozati u suzama su se vratila u školu. Mnogi od njih nikad nisu vidjeli konja – govori Drago. Mališane su u školskom dvorištu dočekala dva prekrasna lipicanca upregnuta u sportski fijaker. Drago ima dva para konja, nekad ih je bilo više, ali što je stariji, sve mu manje kralježnica to može podnijeti.
– Moji su konji socijalizirani i djeca im ne smetaju. Sudjeluju na natjecanjima, sigurni su u prometu i veoma poslušni. Na ovu prezentaciju došao sam bez balansera i suvozača iz Ruščice. Prošao sam kroz cijeli Slavonski Brod bez problema – ističe.
Ovakve aktivnosti jako su važne za djecu, osobito uzme li se u obzir da je protekla školska godina bila jako stresna zbog epidemije koronavirusa. Djeca, čak i mali Slavonci, konje sve češće vide samo u slikovnicama ili na računalima. Ovo je prilika da vide i nauče nešto novo. – Rado sudjelujem u ovakvom obliku promicanja izvanškolskih aktivnosti i ljubavi prema konjima. Ipak se radi o djeci iz slavonskog bazena koja trebaju usvojiti osnovno znanje o konjima i zapregama. To je naš sport, ljudi ga vole. I bake nas vole vidjeti kada prolazimo kroz selo. Da smo negdje u planinama, pričali bismo o skijanju – govori Drago, inače aktivan natjecatelj i aktualni vicešampion Hrvatske u zaprežnom sportu. Vožnjom zaprega počeo se baviti još devedesetih godina, kasnije se uključio u službena natjecanja pod okriljem Hrvatskoga konjičkog saveza, u kojima je i danas vrlo uspješan. Zahvaljujući Dragi, učenici brodske OŠ Antuna Mihanovića dobili su jedinstvenu priliku provozati se u dvopregu koji su između postavljenih čunjeva brzo i spretno vukli jedanaest godina stari lipicanci Conversano i Pluto. To su im, doduše, samo službena imena. Kada su trebali malo jače “potegnuti” fijaker, da djeca više uživaju, njihov im je Drago tepao nadimcima “Suzuki” i “Kawasaki”. Oduševljenja među mališanima nije nedostajalo.
– Prvi sam se put vozila u zaprezi i jako mi se svidjelo. Jako volim konje i voljela bih naučiti jahati. Čak sam i sanjala kako jašem konja – rekla je učenica trećeg razreda Marija Topić.
– Bilo je super. Konji i psi su mi najdraže životinje, volio bih naučiti jahati, ali ne bih se baš bavio tim sportom – dometnuo je godinu dana mlađi Juraj Matanović.
Veoma skup hobi
U centru Panonica napominju da zanimanje za konjički sport među mladima još uvijek postoji, ali otegotnu okolnost predstavlja činjenica da se radi o zahtjevnom i veoma skupom hobiju koji si rijetki mogu priuštiti. Čak i uz pomoć roditelja, prosječan srednjoškolac teško će zadovoljiti sve potrebne uvjete za nastup na natjecanju. – Prvi korak koji treba napraviti jest upoznati vlasnika konja. Vožnja zaprega najskuplja je disciplina u konjičkom sportu, ali djeca trebaju doživjeti to iskustvo. Vjerujem da će ih svaki konjogojac vrlo rado primiti u svoju staju, na svoje imanje, omogućiti im da vide i osjete konje i upoznati ih s konjičkim disciplinama. Tako će djeca najbolje odvagnuti žele li se doista baviti time ili ne – rekao je Marijan Vrkljan, predsjednik Centra za ruralni razvoj Panonica.