Švicarski birači odbacili su na jučerašnjom referendumu ukidanje sporazuma s Europskom unijom o slobodnom kretanju ljudi. Prema prvim projekcijama, 63 posto glasalo je protiv prekida sporazuma s EU, a jedino je kanton Ticino s 54 posto glasova “za” prekid toga sporazuma i uspostavu umjerene, odnosno kontrolirane imigracije.
Zanimljivo je da se prije 50 godina upravo u tom kantonu glasovalo o izbacivanju oko 300.000 talijanskih radnika i tada je taj prijedlog bio odbačen s 54 posto glasova. Izlazak iz sporazuma o slobodnom kretanju ljudi, koji je na snazi od 2002., zatražila je desničarska populistička Švicarska narodna stranka (SVP).
“Mijenjaju našu kulturu”
U slučaju da je izlazak iz sporazuma o slobodnom kretanju potvrđen “odnosi između EU i Švicarske pretvorili bi se u prah”, procijenila je politologinja Stefanie Walter. Raskid tog sporazuma doveo bi do poništenja i drugih, od kojih šest najvažnijih koji se odnose na sudbinu ekonomije. No s njima bi nestalo zapravo oko 120 raznih ugovora između EU i Švicarske. Ključni ugovori koji bi nestali da je referendumsko pitanje prošlo odnose se na istraživanja, poljoprivredu, tehničke barijere u trgovini, javnu nabavu, kopneni transport i civilni zračni promet.
Predlagač izlaska iz ugovora o slobodnom kretanju ljudi drži kako “migranti mijenjaju našu kulturu te trgovi, ulice, vlakovi postaju manje sigurnima”. SVP ima većinu od 200 mjesta, koliko broji Nacionalno vijeće, odnosno donji dom Savezne skupštine (parlament) i godinama predlaže uvođenje kvota za ulazak europskih građana u Švicarsku. Od kada je stupio na snagu sporazum o slobodnom kretanju ljudi između EU i Švicarske, broj švicarskih stanovnika povećan je na 8,6 milijuna i zahvaljujući dolasku oko milijun stranaca od kojih njih oko 750.000 iz europskih zemalja.
No istodobno više od 450.000 Švicaraca živi u zemljama EU pa bi ukidanje sporazuma i njima otežalo život i rad u Europi. Vlada, odnosno savezno vijeće (broji sedam članova i bira ih Nacionalna skupština u kojoj je, osim donjeg doma, i Vijeće država ili kantona u kojem je 46 zastupnika, odnosno dva po svakom kantonu), podupire slobodno kretanje ljudi jer smatra da bi ukidanje toga ugovora znatno oštetilo švicarsku ekonomiju.
Zabraniti kretanje ljudi bilo bi štetno, recimo za švicarsku farmaceutsku industriju u koju dolaze raditi brojni europski stručnjaci, ali bile bi oštećene i druge švicarske tvrtke koje više ne bi mogle izvoziti kao sada itd. Primjerice, svakodnevno iz Italije u švicarski kanton Ticino odlazi raditi 76.000 talijanskih liječnika, medicinskog i drugog osoblja, a kad bi se sporazum o slobodnom kretanju ljudi ukinuo, to više ne bi bilo moguće, a posljedicu bi platilo zdravstvo i industrija toga kantona. Švicarska nije članica EU, ali Bern i Bruxelles imaju vrlo kompleksnu mrežu sporazuma.
Na referendumu se odlučivalo i o kupnji vojnih zrakoplova u vrijednosti od šest milijardi švicarskih franaka (5,6 milijarda eura) do 2030., a kupnju je glasalo, prema prvim podacima, 54 posto. Prije šest godina na referendumu su se švicarski birači izjasnili protiv kupnje 22 švedska Gripena. Švicarsko ratno zrakoplovstvo ima 26 zrakoplova tipa F-5 (stari 40 godina i praktički neupotrebljivi) i 30 zrakoplova tipa F/A-18 koji bi trebali biti povučeni 2030.
Dakle, zemlja koja nije ratovala u dva svjetska rata ima snažno ratno zrakoplovstvo, ali avioni su im stari te će ih vlada i stranke desnog centra zamijeniti novima. Kao što takvi ugovori o kupovini ratnih zrakoplova uvijek pretpostavljaju i protuuslugu u korist kupca, tako ona država koja bi trebala isporučiti zrakoplove treba sklopiti ugovore sa švicarskim tvrtkama u vrijednosti od 60 posto cijene zrakoplova.
Referendumi od 1848.
Glasovalo se i o izmjeni zakona o broju dana dopusta za očeve poslije rođenja djeteta. Očevi zaposleni u tvrtkama imaju pravo na samo dva dana dopusta, a za slobodne profesije zakon ne predviđa ništa. Glasovalo se i o povećanju poreznih olakšica za djecu, za što se izjasnilo 51 posto birača, te o reviziji zakona o lovu za koji se izjasnilo 55 posto birača.
Sadašnji zakon, koji regulira i zaštitu divljih životinja, potječe iz 1986., kada u Švicarskoj nije bio vukova, a sada ih ima negdje i previše pa se donošenje odluka o odstrelu vukova želi prebaciti na kantone. Referendum kao institucija postoji u Švicarskoj od ustava iz 1848. te je potvrđen i sadašnjim ustavom iz 1999. No to nije izravna, već više poluizravna demokracija. Naime, većina zakona koje donosi Savezna skupština ne ide na opću ocjenu birača. Na referendum obavezno idu promjene ustava. Za sazivanje referenduma o nekom pitanju u Švicarskoj potrebno je sakupiti 50.000 potpisa u sto dana ili preko inicijative građana kojih treba biti sto tisuća ili zahtjevom osam kantona.
Među zanimljivim rezultatima referenduma spomenimo onaj iz 2016. kada su švicarski birači sa 78 posto glasova odbacili temeljni dohodak (takav bi referendum vjerojatno prošao u Hrvatskoj) koji bi mjesečno dobivali svi od rođenja do smrti u iznosu od 2500 franaka (oko 2250 eura).