Sviđalo vam se ili ne sviđalo – spas može donijeti samo HDZ!

Gospodarski i financijski najmoćniji Hrvati - Todorić, Tedeschi, Prka, Perković - zajedno s ekonomskim stručnjacima navodno stvaraju pakt za izlazak iz krize. To je spas koji se nudi s jedne strane. S druge strane spas se vidi u Ivi Josipoviću, sugerira mu se da počne sazivati sjednice Vlade, što mu je u nadležnosti, te da svojim autoritetom jamči provođenje odluka s tih sjednica. S treće strane, kao spasitelj se pojavljuje i Nacionalni forum koji okuplja intelektualnu elitu, ali zasad bi mu jedini učinak mogao biti u povećanim posjetima očnoj bolnici njegova osnivača Nikice Gabrića. Iz iskustva i iz procedure znamo - sve je to samo kićenje općega nezadovoljstva sadašnjom vlašću, te će biti kako je bilo i dosad, odlučivat će izbori, vjerojatno redoviti. Dakle, ako netko može donijeti promjene, može samo HDZ, odnosno desnica koju bi ta stranka vodila.

Premda su donedavnih 19 posto biračke potpore toj stranci smatralo njezinom lošom pozicijom, vječito mrkooblačni SDP-ov saborski zastupnik Nenad Stazić je i taj loš rejting smatrao opasnim, jer pokazuje kako mnogi ljudi “biraju one koji ih pljačkaju”! I kao njemu u inat potpora se HDZ-u u veljači povećala. Ne puno, samo jedan posto, ali možda se među novim privrženicima HDZ-a doista našao netko tko se sjeća kako se prije koju godinu političar kiptućega poštenja, Nenad Stazić, s obitelji cijelo ljeto o državnom trošku odmarao na Brijunima kod svoga prijatelja Rade Šarbedžije. Prekrasna boja mora, neodoljivi pejzaži i egzotične životinje, a nad svime lebdi duh Josipa Broza Tita koji se natječe s najvećim Shakespearovim zlikovcima što ih Šerbedžija uprizoruje uglavnom za crvenu publiku odanu uspomeni na slavnoga dikatatora i zločinca! Raj za Stazićevu dušu, a još besplatan!

Na vidiku nema boljitka, štoviše, prognoze su sve crnje, pa će se i licemjer Stazić i drugovi morati suočiti s još većim padom povjerenja u Milanovića i Vladu, sa sve manjom potporom birača SDP-u i možda s polaganim povratkom negdašnje moći HDZ-a. I zlobnike koji još uvijek tu stranku poistovjećuju s onom iz sudnice a pogotovo objektivnu javnost iznenadilo je imenovanje HDZ-ovih kandidata za gradonačelnike u velikim gradovima, pogotovo u Splitu i Zagrebu, a ankete pokazuju da bi u nekim velikim urbanim sredinama ta stranka mogla biti i pobjednik. A to je već sada uspjeh: stranka koja je donedavna poimana kao “čisti mrak” za iznimno važne dužnosti uspijeva kandidirati potpuno nove, a opet po svemu respektabilne ljude, ničim kompromitirane.

I to je dokaz da se zlo u HDZ-u, kao prljavština oko prepreke u riječnom toku, skupljalo samo u najbližoj blizini sotonskoga Ive Sanadera. Oporavak HDZ-a presudan je za zdravlje društva i svekolike politike, jer je on jedina alternativa katastrofalnoj Kukuriku koaliciji. Svi drugi paktovi, nacionalni ili drukčije nazvani forumi, uzdanje u Josipovića koji jednostavno nema ovlasti samo su iluzije i zabavljanje javnosti. Za Hrvatsku bi mogla biti pogubna logika, koja se uporno promiče, a otprilike glasi: ovi ništa ne valjaju, ali za HDZ ne želimo čuti. Ona zapravo zagovara kontinuitet nedjelotvorne jednopartijnosti, a zapravo proistječe iz trajnog neprijateljstva prema HDZ-u započetoga od osnutka te stranke.

Račanova sintagma “stranka opasnih namjera” značila je - stranka koja hoće rušiti Jugoslaviju. Njezino temeljno značenje živi i danas: ako smo već morali pristati na smostalnu Hrvatsku, neka njome vladaju djeca komunizma, u kakav god je ponor vodili. Znamo da je 90 posto Hrvata slavilo oslobađajuće presude Gotovini i Markaču, ali ne zaboravimo da su autori najpakosnijih tekstova i cijelih knjiga o “zločincu” Gotovini iz miljea kojemu je HDZ trajno “stranka opasnih namjera” te da su svojevrsna avangarda Kukuriku koalicije. Karamarkovo uspješno nastojanje da ta stranka definitivno sudnicu zamijeni biralištima već daju rezultate, i to nisu samo rezultati te stranke nego cijele Hrvatske koja se mora vratiti normalnom demokratskom natjecanju.