Tri mjeseca trebalo je da se T opasna virusna infekcija prenese iz Južne Amerike u Europu. U listopadu je na jednom kraju svijeta izbila epidemija virusa Zika, a u siječnju su javnozdravstvene vlasti objavile da zaraženih ima i na drugom kraju svijeta. Ne postoji ni cjepivo ni lijek za virusnu infekciju čije posljedice nisu nimalo bezazlene – zaraza s majke može prijeći na dijete putem posteljice, a može doći i do spontanog pobačaja ili malformacija središnjeg živčanog sustava novorođenčadi. Zabilježen je i prijenos infekcije spolnim putem i učestalost neuroloških poremećaja kod odraslih. Ali postoji prijenosnik – tigrasti komarac, koji se u našim područjima posljednjih godina udomaćio i preuzeo stanište autohtonom komarcu. S pojavom tog komarca prije desetak godina u Hrvatsku je došla i denga groznica, a prije neko liko godina iz zapadne Afrike i ebola, koja je u dvije godine usmrtila više od 11 tisuća ljudi.
Zarazne virusne bolesti predstavljaju globalnu opasnost bez obzira u kojem se dijelu svijeta pojave. Još je početkom prošloga stoljeća velika epidemija gripe, tzv. “španjole”, odnijela više života nego oba svjetska rata. Današnji način života i sve što mijenja ljudski okoliš i klimu znatno doprinosi širenju svih virusa. Globalno zatopljenje mijenja staništa životinja, a s njima se onda sele i raznose njihovi virusi, nove vrste poljoprivrede također nose svoje promjene, a sve više stanovništva koncentrirano u gradovima dobar je rasadnik za viruse. Tu su ratovi, migracije i milijuni turista koji cirkuliraju. U svakom slučaju, i bolesti s drugog kraja svijeta u globalnom su nam selu lako dostupne.
Zbog toga je nepojmljivo odbijanje cijepljenja protiv onih bolesti koje su nekoć harale i odnosile tisuće života, a danas su visokim procjepljivanjem gotovo potpuno suzbijene. Uz denga groznicu, ebolu, gripu i zarazu virusom Zika, samo bi još trebalo da se ponovno umire od, npr. ospica.