– Razni neobični obredi i seanse održavali su se na planini – govori Cristel (38), stanovnica obližnjeg francuskog sela. Otkad se prije pet godina doselila iz unutrašnjosti Francuske, ljeti zna i nekoliko dana provesti na 1231 metara visokoj, čarobnoj planini. Sunčeve zrake probijaju gustu maglu. Divovska stijena i podno nje malo selo sada se vide jasnije. Bugarach, selo na jugozapadu Francuske, oduvijek je bilo važno. Ondje se nalazi prolaz između planina, hladnih potoka i zelenih dolina na putu iz Francuske u Španjolsku. Onuda su kroz povijest prolazili keltski druidi, katari, templari...
>> Smak svijeta: Policija zaustavila odlazak na "sigurnu planinu"
>> Ksenija Marinković: Smak svijeta s djecom čekam na Eiffelovu tornju
>> Korado Korlević: Šansa za smak svijeta ove godine je 1:100.000
Neki vjeruju, neki ne
– Vjerujem da su oni tada ovdje održavali religiozne rituale – priča Cristel dok se uspinjemo oštrim okukama. Obučena u neobični kostim, nošnju indijanskog plemena, s prijateljima se sprema snimiti film o smaku svijeta. Uvjerena je da će preživjeti apokalipsu. No, neki u apokalipsu ne vjeruju:
– Već se 50 godina uspinjem na tu planinu. Poznajem svaki njezin kamen. Ondje nema ničeg neobičnog – vidno ljutit viče Georges Tricoir (72), lokalni umirovljenik. Prije nekoliko dana telefon mu je zazvonio u 1 sat u noći. Panično je podigao slušalicu strahujući da se nekome u obitelji što dogodilo.
– Imate li slobodno mjesto za spavanje? – bilo je pitanje s druge strane.
U Bugarachu se nalazi više novinara nego stanovnika. Većini od 188 seljana smeta nazočnost otprilike 260 novinara i još toliko turista i avanturista u potrazi za neobičnim ljudima i svjedočenjem smaku svijeta.
– Ljudi, gledajte! – viče jedan mlađi čovjek s bradom, dok Bugarach podrhtava pod snažnom tutnjavom. Zvuk postaje zaglušujuć.
– Što je ono na nebu? – panično se dere drugi. Policijski helikopter kontrolira situaciju. Najednom, na blatnjavoj ulici pojavljuju se dva stvora. Umotani su u foliju. Piju pivo.
– Sve nas je ovo potaknulo da se spustimo u selo – govori jedan. Ovi francuski turisti su se, naime, spustili sa sjevera Francuske, iz grada Lillea. Danas će izaći u novinama diljem zemaljske kugle. Tome se nadaju i majka s dvije kćeri. Njihova su lica obojena zelenom bojom. Objašnjavaju kako su upravo stigle s jedne udaljene planete, a mnoštvo pomamljenih novinara sve uredno bilježi. Na jedinoj pravoj ulici u selu vlada gužva. Selo polako tone u mrak. Na kraju puta, na izlazu iz sela, jedna starija žena upravo ulazi u kamenu nastambu. Mali restoran i trgovina puni su znatiželjnih ljudi. Prozori na okolnim kućama su zatvoreni. Stanovnici su nestali.
– Naravno, seljani ne žele razgovarati. Ne žele da ih nazivate čudacima - govori Corine Leblanc (52).
– Znate na planini ima nečeg. Ne mogu to objasniti. To je poput neke energije – ističe ona. U selu je nekad davno živio njezin rođak. Hladne zime, 1997. godine Corine ga je posjetila. Šetala je te noći puteljkom prema planini kada je, kako kaže, nešto vidjela na nebu.
– Zelena, nejasna svjetlost me je paralizirala. Zatim sam osjetila kako se uzdižem. Noge mi više nisu bile na tlu. A zatim sam izgubila svijest – kaže i dodaje da je nakon što je došla k sebi na rukama imala zelene mrlje. Onda je uslijedilo novo pomračenje. Osvijestivši se otrčala je. Riječi, međutim, nisu izlazile.
Svijet se promijenio
– Vratila sam se prije pet godina i s mužem ovdje otvorila trgovinu. Nešto, neka intuicija me vodila natrag – priča Corine. Iza njenih leđa, u trgovini, Jean-Marc Buge (53) velikim nožem reže pršut. Zbog velike gužve su ga zaposlili na dva dana. Oči mu se najednom šire.
– Inače se bavim spiritizmom. Onostranim. Razgovaram s duhovima – govori ozbiljno. Ostavlja nož i rukama pojačava doživljaj. Noć se nadvila nad Bugarach. Neki čekaju dolazak. Lokalni stanovnici odlazak. Masa ljudi u tišini čeka. Pripadnici različitih naroda napuštaju selo. Automobila je sve manje. Kada je i posljednji napustio parkiralište, Corine Leblanc progovara: – Sada ćemo ponovno živjeti u skladu s prirodom. Svijet noćas nije nestao. No promijenio se. Corine drži knjigu “Tajna koju skrivamo”...
Zanima me koliko danas imamo normalnog naroda na svijetu? Jako mali broj a za par desetljeca nece biti niti jednog..