Kada u Podvinju uz zvonke zvuke tambura zašuškaju šlingeraji i svila, a uzduž, dugim šorom zamiriši opojni miris prave slavonske šljivovice i tek pečenog, vrućeg pekmeza od šljiva, znak je to da se bliži jesen. Tih nekoliko detalja iz tradicionalnog života Slavonaca sasvim su dovoljan razlog da se po petnaesti put održi folklorno-gastronomska manifestacija pod nazivom "Svila šuška šlingeraj se širi, a Podvinje po pekmezu i rakiji miri".
Okupilo se jučer u Podvinju mnoštvo "svita" iz okolnih sela, ali i iz svega nekoliko kilometara udaljenog grada Broda kako bi uživali u zvonkim zvucima tambura, ljepoti slavonskih običaja i raskošnih narodnih nošnji, te degustirali slatki pekmez razmazan po mekom kruhu i kušali ljutu šljivovicu. Podvinjska "Pekmezijada", kako je još popularno nazivaju, započela je u poslijepodnevnim satima s lipicancima i vožnjom konjskim zapregama, te svečanom povorkom folklornih društava ulicama mjesta, a potom su na ukrašenoj pozornici uslijedili nastupi folklornih skupina.
Članovi Kulturno-umjetničkog društva "Podvinje" u velikim kotlovima, baš onako kako je to nekada bilo, kuhali su pekmez i pekli rakiju. Za ovu prigodu mještani su narodnim rukotvorinama od svile i šlingerajima svečano ukrasili svoje prozore.
U podvinjskom kraju tradicija proizvodnje svile od dudovog svilca seže u davnu povijest. Vrijedne Podvinjke od svilenih niti tkale su fina platna za Bečki kraljevski dvor, a naziv "pekmezari" tadašnji su Podvinjci dobili jer su od šljiva spravljali pekmez za potrebe austrougarske vojske. Tada su u sjedištu 7. satnije brodske pukovnije postojale i takozvane "pekmezare", u kojima se za potrebe monarhije kuhao pekmez.
Podvinje po rakiji miri? Hm, ajmo potvrde o kotlovima na sunce!! :)