Vrlo srčanu i detaljnu obranu na zagrebačkom Županijskom sudu iznio je danas Siniša Svilan, bivši urednik Nove TV, kojeg se tereti da je primio mito od producentske kuće Core media da na program te televizije uvrsti njihove emisije. Tužiteljstvo je promijenilo optužnicu pa se po novome Svilana više ne tereti da je od Vladimira Šelebaja uzeo 262.000 eura mita, nego 484.000 kuna.
Nisu vjerodostojni
Svilan optužbe i navode opisuje kao apsolutne neistine. Rekao je nije imao ovlasti da odlučuje o otkupima emisija, što je potvrdio i niz svjedoka, među njima i tri predsjednika uprave Nove TV koja su potpisivala ugovore sa svim vanjskim produkcijama. Naveo je da su sve sporne emisije imale izvrsnu profitabilnost i gledanost te da su s ekrana skidane čim im je gledanost malo pala. Rekao je da nije podržao 16 projekata, odnosno emisija koje mu je predlagala Core media te da ta tvrtka nije najviše radila za Novu TV kao što je to tvrdio Edvin Softić.
– Produkcija Drugi plan dobivala je 35.000 eura tjedno, Naša mala klinika 35.000 eura, Laku noć isto 35.000 eura, a Core medija 33.000, odnosno 11.000 eura za “1 na 1” i 22.000 za “U sridu” – rekao je Svilan.
Naglasio je da su protiv njega svjedočila dva svjedoka, Edvin Softić i Vladimir Šelebaj, koja su navela različite svote navodnog mita koje je primio. Šelebaj je tako rekao da je uzimao 272 eura po emisiji, Softić 1000 eura, a još je i četiri puta mijenjao iskaz. Šelebaj, smatra Svilan, nije vjerodostojan svjedok jer se u drugom sudskom postupku brani da nije mogao plaćati državi jer je novac trošio na osobe kojima je plaćao mito, a među njima je naveo i njega.
– Zanima me zašto sam samo ja okrivljen ako je već naveo imenom i prezimenom svih deset osoba kojima je navodno davao novac? – rekao je Svilan.
Tužiteljica bez pitanja
Kao najjači argument Svilan navodi činjenicu da je Nova TV bila četvrta po gledanosti kada je ondje počeo raditi, a u vrijeme kada je odlazio bila je prva. Opisao je i atmosferu koja je vladala na tek osnovanoj Novoj TV u vrijeme spornih događanja. Tada nije bila ni tehnički ni ljudski potkovana, prijetilo joj je i oduzimanje licencije zbog manjka domaćeg programa pa su se hitno tražile vanjske produkcije. Kada bi kao urednik sadržaja pronašao emisiju za koju je smatrao da je dobra, predložio bi ih šefu uprave i ostalim urednicima, a bilo ih je pet-šest.
– Da se neka emisija otkupi, svi su oni morali dati zeleno svjetlo, a zatim i uprava – rekao je. Tužiteljica Ivana Špehar Janković postavila mu je mu je tek tri pitanja, a jedno je od njih i “jeste li podržavali emisije U sridu i Istragu”, što nikad ni nije bilo sporno.