Damijan Krklec, svjedok na suđenju fra Šimi Nimcu i Jasmini Bilonić, koji je pred zamjenicom državnog odvjetnika Rene Laurom dao iskaz u kojem je kazao da je iz njihova razgovora zaključio kako je dio crkvenog novca na računu Jasmine Bilonić u Partner banci, dio zakopan u Biskom, a dio su potrošili, na glavnoj je raspravi rekao da nije baš tako.
– Jasmina Bilonić bila je moja bankarica u Zagrebačkoj banci, poznajem je već deset godina. U listopadu 2013. našli smo se i ona me pitala mogu li zaustaviti objavu članka koji će izaći u Slobodnoj Dalmaciji. Rekla mi je da nema ništa s fra Šimom i crkvenim novcem. Rekao sam joj da ne poznajem novinare i kako o svemu treba obavijestiti policiju. Dogovorio sam joj preko svoga prijatelja u MUP-a da ode u DORH u Zagrebu i ispriča što ima. Prije toga, ona i fra Šime Nimac bili su kod mene u mojem stanu u Zagrebu. Tada sam prvi put vidio fra Šimu. Nije točno da sam ja iz njihova razgovora zaključio gdje je novac, ja sam u istrazi ispričao podatke koje sam pročitao u novinama. Tužiteljica i ja nismo se razumjeli – rekao je Krklec.
Tužiteljica Rene Laura dala je primjedbu da je svjedok bitno odstupio od prijašnjeg iskaza kako bi stvorio uvjete za isključivanje odgovornosti okrivljenika, na što je primjedbu imao Joško Čeh, odvjetnik Jasmine Bilonić, koji je ustvrdio kako tužiteljica prijeti svjedoku i da je njezina primjedba neprimjerena.
U srijedu je svjedočio Anto Čović, prijatelj Šime Nimca i vlasnik građevinske tvrtke, koji je htio besplatno obaviti građevinske radove na izgradnji podzemne garaže ispod crkve i njezinu proširenju koje je planirao Nimac i zbog čega je prodao zemljište. Rekao je da je iz svakodnevnih razgovora s fra Šimom znao da su crkvene vlasti sa svim upoznate.
– Fra Šime je o svemu govorio i na misi, svi su sve znali. Zemljište je već bilo prodano kada me nazvao i plačnim glasom rekao da se crkva neće proširiti, a njega će premjestiti. "Jednom su nas već pokrali, sakrij pare", rekao sam mu misleći na 800.000 eura od župne kuće koja je prodana nekoliko godina prije, novac je nestao, a tadašnji je fratar smijenjen – ispričao je Čović. Rekao je i da je fra Šime od njega posudio 20.000 eura za kupnju auta i još mu ih nije vratio te da bi mu novac opet dao da ga traži.
Ispitan je i don Jozo Lončar, pročelnik Ureda za graditeljstvo Splitsko-makarske nadbiskupije. Fra Šime je s njim razgovarao o namjeri proširenja crkve, ali, ustvrdio je, crkveno zemljište nije smio prodati bez pismenog odobrenja Nadbiskupije.
Fra Željko Tolić, provincijal provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita od 2003.-2012. godine, nadređeni fra Šime Nimca svjedočio je kako ga je fra Šime upoznao s namjerom proširenja crkve kao i prodaje zemljišta.
- Ohrabrio sam ga i blagoslovio, ali sam ga uputio da treba imati dozvolu pastoralnog i ekonomskog župnog vijeća te, prije svega, nadbiskupovu – rekao je fra Tolić.
Odvjetnica Nela Pedišić predočila mu je ugovor o prodaju župne kuće u Baškoj Vodi koju je prodao fra Šimin prethodnik.
- Ovdje piše da ste prodaju odobrili vi. Kako to da tada nije postojala pismena suglasnost nadbiskupa? - pitala ga je, a on joj je odgovorio da u crkvenom pravu nije sve napismeno već postoji i tradicija koja uključuje i usmeno odobrenje. Fra Šime ga je pitao sjeća li se njihovog telefonskog razgovora krajem svibnja 2011.
- Sjećam se, pitao sam jesi li prodao zemljište, rekao si da jesi, ali to ne znači da si imao odobrenje – rekao je fra Tolić.
Dirljiva priča. Za intelektualno zakinute.