Svjedok tužitelja srpski je agent

Tužna lica tužitelja Alana Tiegera i Stefana Waespija najbolje su ocrtavala ono što se drugoga dana suđenja Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču događalo u haaškoj sudnici. Branitelji Gotovine, Luka Mišetić i Greg Kehoe, izravno su napali glavne teze tužitelja koje su iznijeli dan prije, u utorak, i prema ocjeni svih, učinili su to izvanredno.

Prvo je nastupio Greg Kehoe, prikazujući BBC-ov film “Dva sata od Londona”, s krvavim podsjećanjem na ono što su velikosrpski agresori radili po Hrvatskoj i BiH, a to je bio dovoljan razlog da iznervira glavnog suca, Nizozemca Alphonsa Orieia, jer je i tužitelj bio rekao da ne dovodi u pitanje legalnost pokretanja Oluje.

Nakon toga, Orie se na Kehoea zapjenio još jednom, kada ga je upozorio da ovdje nema porote i da se Kehoe obraća sucima, a ne javnosti. Smetao mu je “američki” način prezentacije Kehoea, koji je gestikulirao, prstom pokazivao na Gotovinu i okretao pogled od sudaca.

Nakon što je Kehoe “pokupio” sve negativne silnice glavnog suca, uslijedilo je ono pravo – sustavni, do detalja razrađen napad Luke Mišetića, koji je u “životnom” nastupu pomeo argumente tužiteljstva. Mišetić je odigrao nekoliko jakih poteza. Nakon prvoga, tužitelj Tieger tražio je od suca da “zatvori” sjednicu.


Razoreni Vukovar

Novinarima i posjetiteljima isključen je ton na desetak minuta. Mišetić je, naime, prokazao jednog od svjedoka tužiteljstva. Riječ je o Slobodanu Lazareviću, koji je, kao agent srpske tajne službe, bio svjedočio na strani optužnice i u slučaju Milošević. Tada se Lazarević hvalio da su UN-ovcima sustavno podmetali laži, izmišljotine i povezivali ih s lokalnim stanovnicima. – Činili smo to, mislim, bolje od Hrvata – kazivao je tada Lazarević. Mišetić je upozorio na to kakvog je svjedoka odabralo tužiteljstvo, a to se nije svidjelo tužitelju Tiegeru.

Mišetić  je dokazao, prezentacijom dokumenata, videozapisa i citiranjem svjedočanstava, da je Gotovina bio – operativni zapovjednik. U međunarodnom pravu to je jasna kvalifikacija vojskovođe kojemu je primarni zadatak proboj i ofenzivne akcije, dakle bitka.

Dokazao je da se Gotovina od zime 1994. nalazio u BiH, gdje je ratovao s bosanskim Srbima. Međunarodna je zajednica pod šokom, ali bez reakcija, odgledala masakr u Srebrenici, da je vojska krajinskih i Srba iz BiH proglasila ujedinjavanje sa zajedničkim ciljem – dovršiti rat srpskom pobjedom i zahvaćanjem, osim trećine Hrvatske, i dvije trećine BiH. Tome je cilju na putu stajala samo enklava Bihać.

Stoga su se Karadžić i Martić dogovorili da se slomi i ta enklava i spoje teritoriji do kraja. Tu je dužnost preuzeo Ratko Mladić. Videozapis njegova posjeta Kninu pokazuje što je Mladić namjeravao s Bihaćem. Na pitanje dokad će se trpjeti provokacije Muslimana iz Bihaća, Mladić odgovara: –  Dok ne prođu isto kao u Srebrenici i Žepi. 


Kolone izbjeglica

Visoka hrvatska državno-vojna delegacija tada odlazi u Washington, gdje 1. kolovoza 1995. biva dogovorena Oluja. Pod tri uvjeta – minimiziranje žrtava, zaštita UN-ovaca i da akcija bude brza i čista. Gotovina je već na terenu bio počeo otpuštanje pritiska na Bihać napadom na Grahovo i Glamoč.

Obrana je tumačila da je primarni zadatak Gotovine ratna akcija u BiH. Kada je startala Oluja, on je odredio “južni pokret” i oslobodio Knin. Tamo se zadržao samo koliko je to bilo potrebno. Vidio je da u gradu ima znakova pljačke i nediscipline. Održao je sastanak sa svim vojnim zapovjednicima, kao i s novopridošlim civilno-vojnim predstavnikom Ivanom Čermakom, te je dramatično kritizirao ponašanje vojske i nedisciplinu.

Bilo je pljački, ali ne u većem opsegu, tvrdi Mišetić. Gotovina i njegovi vojnici nakon 17 dana neprekidnog ratovanja odlaze na dopust (netom se bio oženio) na jadranske otoke. Dopust je trajao 5 dana, ali je ranije prekinut zbog protunapada snaga Ratka Mladića. Gotovina se vraća i pokreću se ofenzivne ratne akcije koje dovode do poraza Mladića i kraja rata.

U obrani Mišetić je dokazivao da Gotovina predaje odgovornost civilnim vlastima 6. kolovoza. Videosnimke osnivanja PU Knin, dolazaka ministra Jarnjaka te poslije i osnivanje sudskih vlasti (dolazak vrhovnog suca Krunislava Olujića i ministra pravosuđa Miroslava Šeparovića) dokazuju da su hrvatske državne institucije vrlo rano preuzele od vojske odgovornost.


Ratko Mladić u Kninu

Spomenut je i sastanak ministara obrana i policije, kao i šefova civilne policije Joška Morića i šefa vojne policije Mate Laušića, gdje su dogovorili rad na oslobođenim područjima. Gotovina nije od njih dobivao izvješća, niti je niti je ikada netko od njega tražio da “osigura sigurnost”. Obrana dokazuje da to nije bio posao Gotovine.