Ivan Lasić, 81-godišnji udbaš rođen u Uzarićima pokraj Širokog Brijega, koji je s dužnosti u Mostaru premješten u Beograd nekoliko mjeseci prije ubojstva Stjepana Đurekovića 1983., svjedočio je videovezom iz Mostara na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pred Višim pokrajinskim sudom u Münchenu.
Moguća optužnica
Jedno je to od zanimljivijih svjedočenja na suđenju jer je riječ o visokopozicioniranom dužnosniku Službe državne sigurnosti, koji je o tome kako je Đureković ubijen slušao u prostorijama Udbe u Beogradu, a i sam bi mogao biti optužen s Perkovićem i Mustačem. Na to ga je upozorio sudac Manfred Dauster koji je istaknuo kako bi svjedočenje moglo biti iskorišteno protiv njega. Lasić je tako na sud došao u pratnji odvjetnice Nade Dalipagić, a cijelu operaciju dolaska bivšeg udbaša na mostarski sud pratile su jake mjere sigurnosti. O tome što se događalo krajem srpnja 1983. Lasić je govorio i na Županijskom sudu u Zagrebu u siječnju 1993. godine, u procesu protiv Vinka Sindičića za ubojstvo Brune Bušića.
Mostarski je udbaš postao šef 2. odjela Udbe u Beogradu zaduženog za emigrante i na sudu je govorio o strukturi Udbine mreže te suradnicima u inozemstvu. Kaže da su republičke Udbe držale informante u inozemstvu na vezi, ali za svaku akciju u inozemstvu morale su dobiti dopuštenje savezne Udbe iz Beograda. Tvrdi čak i da Služba državne sigurnosti nije obavljala likvidacije. Kako je doznao za ubojstvo Stjepana Đurekovića? Lasić kaže da je vijest o tome dobio od Sretena Aleksića, obavještajca iz Ministarstva vanjskih poslova.
'Imaš jednog manje'
Aleksić mu je rekao: "Jutros ti je jedan manje. Ina direktor". Lasić je o tome obavijestio Stanu Dolanca, ministra unutarnjih poslova. Dolanc ga je pitao je li sve u redu, što je s ekipom? Bit će problema, optužaba, brinuo se, a Lasić mu je rekao da ništa o tome ne zna. Nekoliko dana poslije Stanko Čolak rekao je Srđanu Andrejeviću da je sve O.K., da je ekipa kompletna, što je značilo da su ubojice na sigurnom. Lasić ujutro na sudu nije htio govoriti o tome kako ga je ispitivao Bože Vukušić, također svjedok na ovom suđenju, ali poslijepodne je rekao da su ga oteli Bože Vukušić i njegov brat. Bilo je to 13. lipnja 1992., oteli su ga kad je bio u podrumu zbog rata u Mostaru, ranjen, vezali su ga, i odvezli u neki mali podrum gdje je bio mrak, izgubio je pojam o tome kad je dan, a kad se vratio kući 1. srpnja ustanovio je da je izgubio 16 kilograma. Bio je, rekao je, izložen fizičkom i psihičkom maltretiranju.
Dio njegovih tadašnjih riječi je točan, dio je friziran, a dio je nastao po diktatu Bože Vukušića, rekao je Lasić. Vukušić ga nije tukao, ali jesu drugi koji su imali zamaskirana lica i na kraju je, kaže, zahvalan što je ostao živ jer je očito trebao zbog iskaza o Perkoviću. Lasić kaže da je o ključu Đurekovićeve garaže rekao da ne zna ništa. Ali, pod pretpostavkom da je SDS nabavio ključ, o čemu on nije imao saznanja, mogao ga je pribaviti Prates. Perkovićev branitelj Anto Nobilo kaže kako bi ovaj Lasićev iskaz mogao dovesti u pitanje Božu Vukušića, ključnog svjedoka na suđenju Perkoviću i Mustaču, pa čak i presudu Krunoslavu Pratesu.
Bilo bi dobro da kaže ko su bili suradnici udbe iz njegova kraja, jer ko zna koji su pojedini dokumenti iz arhiva nestali početkom rata.