- Mi smo spavali u dnevnom boravku. Htjela sam ustati kad me pogodio metak u vrat. Kada sam se okrenula i pogledala prema prozoru, vidjela sam njegovo lice - kazala je danas Hazema Zahirović u nastavku suđenja Gordanu Kolariću (40) kojeg se tereti da je 1997. u kolovozu ubio njezina muža Omera.
U trenutku kada je rekla da je vidjela njegovo lice, okrenula se i pokazala prema Kolariću kojeg su pravosudni policajci doveli iz Lepoglave gdje služi kaznu od 12 godina zatvora zbog ubojstva Petra Brajkovića 1997.
Budući da se Kolariću već sudilo za ubojstvo Omera Zahirovića i tada je oslobođen, ali presuda je ukinuta, svjedokinja koja je i sama bila ranjena onu noć kada je njezin suprug ubijen, već je saslušavana. No do jučer nije spomenula da je vidjela osobu koja je pucala, odnosno da je to Kolarić.
Na upit da to objasni, svjedokinja je prvo kazala:
- Kada sam ga vidjela na hodniku, tu sada, sve mi se vratilo. Znam da je bila riječ o osobi koja ima veliko čelo i zaliske, no ne znam je li to baš on - kazala je.
Nakon opetovanog upita Ljube Pavasovića Viskovića, Kolarićeva branitelja, da objasni zašto to nikada svih prijašnjih godina nije rekla, svjedokinja je pomalo živčano odgovorila:
- Oni su tada slali osmrtnice sucima, pa kako je onda ne bi slali meni!? Pa po osmrtnicu su tada i došli!
Iako je u istrazi i na prvom suđenju opširno iskazivala, jučer se mnogih stvari nije sjećala. Tako njoj ništa ne znači ni ime Zorana Petrovića Ivice, s kojim se njezin suprug svojedobno sukobio te koji je prema optužnici i angažirao Kolarića da ga ubije. Nije se mogla sjetiti ni da je njezin muž bacio bombu u kafić Tifany i da je tada ranjen Petrović, kao ni detalja da je cijela obitelj zbog Petrovićevih prijetnji pobjegla u Italiju.
Petrović, koji je na prvom suđenju također bio oslobođen te mu je presuda ukinuta, u međuvremenu je umro.