Mnogi vjernici u Hercegovini, godinama, prate mjesečnu reviju franjevaca Bosne Srebrene koju su pokrenuli prije 25 godina provincijalati Bosne Srebrene i Hercegovačke franjevačke provincije! Prošlog su tjedna revija i nakladnička kuća "Svjetla riječi" predstavljeni u Hrvatskom domu Herceg Stjepana Kosače u Mostaru.
Među ostalim, tom prigodom rekao sam: - Franjevci Bosne Srebrene preko svoje revije Svjetlo riječi i oko 150 knjiga koje su objavili u toj kući šalju poruke katolicima, ali i široj javnosti u Bosni i Hercegovini. U slanju svojih poruka ne drže se prvog komunikacijskog pravila koje glasi "prilagodi komunikaciju primatelju".
Ali, oni ne poštuju to osnovno komunikacijsko pravilo, ne zbog toga što oni ne poznaju to pravilo, nego bih rekao "namjerno ga krše". Ako netko pozna to pravilo u Bosni i Hercegovini, onda ga oni poznaju, ali ne samo iz školskih knjiga, nego iz života. S pravom se postavlja pitanje: Što oni time žele postići? Oni žele "pozitivno provocirati", "pozitivno izazivati". Žele otvarati zatvorene mentalne i duhovne krugove.
To je po sebi dobro, jer bez toga nema sazrijevanja ni na jednom polju života. Na početku takvog načina komuniciranja u Bosni Srebrenoj vidim fra Matiju Divkovića koji se usudio "nepismenom puku" napisati i tiskati prvu knjigu u Bosni i Hercegovini 1611. Isto tako, na toj komunikacijskoj liniji vidim i fra Ivana Franju Jukića, koji se usudio tiskati prve novine u Bosni i Hercegovini "Bosanski prijatelj", koje su izišle 1850..
Tko bira takav stil svoje komunikacije, njega ne vodi materijalni dobitak njegovih tiskovina, nego želi da primatelj te poruke prihvati i razumije put duhovnog rasta i sazrijevanja. Taj put nije lagan, ali je hvale vrijedan.
Svakako, bitno je reći, da pošiljatelj, u ovom slučaju fratri Bosne Srebrene, mora voditi računa da ne upadnu u isto stanje koje žele "isprovocirati", tj. proturječje samom sebi, samo na drugoj razini. Upast će ako pomisli da je "jedina norma". Želim da "Svjetlo riječi" bude i sadržajno i komunikacijski kvalitetno!