Svjetski dan borbe protiv siromaštva okupio predstavnike socijalnih trgovina iz RH

“Nikad ne znaš što će svakoga od nas dočekati. I ja sam nekoć bila gospođa, imala posao, no razboljela se i evo me sada u socijalnoj samoposluzi po hranu. Nikad ne znaš kakav će život biti.“ – kazuje nam Siščanka, jedna od nekoliko stotina korisnika sisačke socijalne samoposluge o kojoj brine Gradskog društvo Crvenog križa.

Sisačka socijalna samoposluga postoji od 2015. godine i mjesečno ima između 250 i 300 korisnika.

„Naša zadnja akcija „Solidarnost na djelu“ je bila uspješna, kao što vidite police trgovine su popunjene, no najveća sigurnost nam je 100.000 kuna koje Grad Sisak godišnje izdvaja upravo za socijalnu trgovinu. Broj korisnika varira jer je temeljen na korisnicima minimalne zajamčene novčane naknade, kojih se broj mijenja iz mjeseca u mjesec, a svatko od njih svaki mjesec dobije paket prehrambenih i higijenskih potrepština.“ – rekao je Igor Čičak, ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Sisak.

Sisački je Crveni križ u četvrtak, povodom socijalne isključivosti, okupio u Sisku članice Hrvatske mreže socijalnih samoposluga, kako bi skrenuli pozornost na probleme s kojima se takav oblik socijalne skrbi suočava. U Hrvatskoj su trenutačno 33 socijalne samoposluge, a do kraja će biti otvorena i 34. u Đakovu. U Mrežu je okupljeno njih 18, a očekuje se da će im se pridružiti i drugi jer se sve socijalne samoposluge suočavaju  s istim problemima i teškoćama.

„Problemi su, nažalost, prvenstveno jako veliki broj korisnika. Moramo uzeti u obzir da prema podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj 20 posto ljudi živi u siromaštvu, a 24 posto je u riziku od siromaštva i zaista je jako teško zadovoljiti potrebe koje naši korisnici imaju.“ – kazuje Robert Kresić, predsjednik Hrvatske mreže socijalnih samoposluga napomenuvši kako oni ne postoje da se bore protiv siromaštva jer ne mogu utjecati na čimbenike koje bi dovele do njegova iskorjenjivanja.

„Veliki broj korisnika vuče i problem financiranja i punjenja polica, a problem je što su socijalne samoposluge u svim zakonima neprepoznate, nema u zakonima termina socijalne samoposluge kojim bi nas se prepoznalo kao poseban oblik skrbi za osobe u potrebi. Tako da je jedan od naših ciljeva registrirati socijalne samoposluge kao usluge socijalne skrbi pri Zakonu o socijalnoj skrbi.“ – dodaje Kresić koji kao pozitivan korak ističe nedavne izmjene Pravilnika o doniranju hrane čija prva verzija nije polučila željeni rezultat.

„Bili smo svjedoci da, unatoč tome što od 2015. postoji Pravilnik o donaciji hrane, koja je pred istek roka trajanja, donacije nisu bile dostatne da zadovolje naše potrebe. Donatori su uglavnom bili iste tvrtke, dok je mnogima pravilnik taj ostao nevidljiv ili ih je odvratio jer je sustav doniranja hrane bio kompliciran. Žalbe su išle zbog administrativnog opterećenja donatora pri donacijama, a novim pravilnikom oni su potpuno rasterećeni bilo kakvih izvješća i samo mi posrednici imamo obvezu izvješća prema Ministarstvu poljoprivrede.“ – ističe Kresić koji se nada da će sada donacije hrane dostići tu razinu koja bi zadovoljila potrebe svih korisnika na mjesečnoj razini.