Težak je ovo posao. Otkako sam potkraj lanjske godine došao u tvrtku, dobio sam već sedam kilograma – smije se Marin Pucar, novi predsjednik uprave Zvečeva. Kvaliteta, tradicija i “know how” ne mogu se osporiti nijednoj našoj konditorskoj industriji, koja, prema riječima jednog domaćeg stručnjaka, ni u teškim vremenima ne zna napraviti loš proizvod pa, iako ni u jednoj od njih nemaju majstore kušače čiji su okusni pupoljci osigurani na milijune eura, kako to rade svjetske kuće kave i čokolade, degustacija i kreiranje novih proizvoda svakodnevni su dio posla i u Zvečevu. I ne trpe pogreške.
Zamislite da dobijete tri šarže lješnjaka – iz svake treba uzeti 100 zrna, razrezati ih i probati, a to je samo djelić priče o brendovima Mikado, Mond ili Seki i Braci, kojih je prodano već više od dvije milijarde.
Masterchef za “prutiće”
– Moj prvi posao bio je u Gavriloviću pa zamislite organoleptiku svako jutro u 8 sati kad degustirate kobasice ili paštetu, i to bez kruha. Bilo je puno lakše ovdje prijeći na čokoladu – šali se i dalje Pucar. A na nju bi ovih dana trebali “prijeći” i u Tescu, s kojim je požeška tvornica za početak dogovorila posao vrijedan oko dva milijuna eura. Pitanje je dana kada će krenuti prva pošiljka od dogovorenih 500 tona u ovoj godini, čak 17 milijuna komada čokoladnih prutića proizvedenih kao robna marka za taj britanski trgovački lanac, ali zasad samo za tržište srednje Europe. Tesco ima različitu kvalitetu proizvoda za to te britansko i američko tržište, što je logično.
U Velikoj Britaniji lider je Master Foods koji je nametnuo svoj “okus” i standarde, a u ostatku Europe Nestle. No i u Zvečevu se vide globalnije. Za srednjoeuropsko tržište položili su iz druge, što je i te kakav uspjeh zna li se da trgovci poput Tesca ne priznaju nikakve standarde i certifikate osim svojih. Zvečevu su trebale dvije godine da svlada Tescovu “bibliju” na 154 stranice. Samo su na “zračne” zavjese prema Tescovim standardima potrošili milijun kuna... No Pucar je uvjeren kako će im se s tim trgovcem vrlo brzo otvoriti vrata i k Zapadu, Britaniji i SAD-u, gdje čokoladni prutići čine čak 70% tržišta.
– Tablu može napraviti i kuhar koji nikad nije radio čokoladu. Imate gotov čokoladni umak, stroj i tu nema puno filozofije. Kod prutića pak masterchef dolazi do izražaja, kuha li tri ili pet minuta, na kojoj temperaturi... I što je veća složenost tehnologije, i proizvod je konkurentniji. Konfekcijske table u Europi radi 3000 proizvođača, a čokoladne prutiće samo 10-ak te smo uvjereni da već za dvije do tri godine proizvodnju sa sadašnjih 650 tona možemo utrostručiti i vrlo brzo uzeti i 2-3% globalnog tržišta – kaže Pucar, uvjeren da će daljnja suradnja s Tescom iznjedriti i nove potkategorije proizvoda i nova tržišta, čak i s njihovim premium brendom Mond, i pomoći im da lakše podnesu domaći teret. Na hrvatskom tržištu, naime, osim brendova, stagnira već i prodaja robnih marki. Samo diskonteri ekspanziraju te je izvozna ofenziva, makar i zakašnjela, jedina šansa hrvatskim konditorima.
Foto: Davor Javorović/PIXSELL
Samo s Tescom Zvečevo će u 2014. povećati ukupnu proizvodnju 7%
Samo s Tescom Zvečevo će u 2014. povećati ukupnu proizvodnju 7%. No u stalnoj su misiji slanja uzoraka, svoje “osobne karte”, na ocjenu i drugim svjetskim trgovcima. Prednost im je i tržište BiH, gdje su tradicijski i jači nego u Hrvatskoj, a kao strateški partner Konzuma, za koji rade oko 90% robnih marki čokolada i prutića K-plus i Rial, računaju da će i od Agrokorova preuzimanja Mercatora profitirati. Na jordansko tržište, gdje već 35 godina rade jeftiniju inačicu Super, ove su godine krenuli i s prvim kontejnerima Monda. Malo ljudi zna da je strateškim brendovima Zvečeva, Mikadu i Mondu, dodana vrijednost svježe mlijeko, koje u čokoladama koriste možda još dvije tvornice u Švicarskoj. S Mikado rižom, prvom čokoladom s rižom u svijetu, u Hrvatskoj drže 50% tržišta u toj kategoriji, a s ukupnim brendom 15%, dok se lideri Milka i Kraš “fajtaju” na 25-27%, govori Pucar, kojemu najviše smeta to što prehrambena industrija nema veći multiplikator rasta na hrvatsko gospodarstvo. S obzirom na to da smo s primarnom proizvodnjom “pali” na ispitu, u škarama strateških sirovina i finalnih proizvoda nužno je, ističe, fokusirati se na inozemstvo.
Isto razmišljaju i u zagrebačkom Krašu, lideru na hrvatskom tržištu, koji u svom portfelju ima osječku Karolinu i Miru iz Prijedora. Prema riječima predsjednika uprave Damira Bulića, na tržištima regije imaju visoko postavljene ciljeve i plan je da u relativno malom roku na svakom od njih zauzmu poziciju među prva tri proizvođača u kategoriji čokolada. Zahvaljujući suvremenim tehnološkim mogućnostima u kombinaciji sa znanjem i iskustvom svojih stručnjaka Kraš se ne može posramiti nijednog regionalnog konkurenta.
Na Bliskom istoku proteklih je godina izvoz premašio 10% ukupne proizvodnje
Dokaz kvalitete su, tvrdi Bulić, svakodnevni upiti za suradnju najvećih svjetskih lanaca. Neki od njih su već i u poodmaklim pregovorima, čime bi se povećala i proizvodnja, a i izvoz, koji trenutačno čini 46% cjelokupne proizvodnje. Polovica se plasira na najvažnije tržište Kraša, regiju, oko 20% u zapadnu i srednju Europu, a 30% na prekomorska tržišta SAD-a, Kanade, Australije, Saudijske Arabije. Lani su proglašeni najboljim izvoznikom u Saudijsku Arabiju, gdje su dugi niz godina lider u kategoriji napolitanki.
– Na Bliskom istoku proteklih je godina izvoz premašio 10% ukupne proizvodnje Kraša. Trenutačno smo u velikoj ofenzivi na ta tržišta te u sjevernu Afriku, gdje se navike potrošača ubrzano mijenjaju. Mladi potrošači žele robu iz našeg podneblja pa je ovih dana otišlo nekoliko kontejnera za Libiju – kažu u Krašu. S obzirom na ogromne potencijale toga tržišta, imperativ im je njegovo osvajanje i zauzimanje pozicija – i pod cijenu da sadašnji izvoz bude gotovo na rubu isplativosti.
Naglasak na "kockici sreće"
U modernom pogonu na Ravnicama pakiraju se ovih dana Čokse, koje su od 2011. pun pogodak prema mlađim potrošačima, dok se “besmrtno” Životinjsko carstvo, kako su starjele brojne generacije u Hrvatskoj i regiji, sve više pomlađivalo – i odavno je više od krhke, tanke čokoladice. Sve je u tvornici robotizirano, svaka faza prolazi najstrože kontrole i točno se zna porijeklo i najmanjeg sastojka u njima. Rebranding Dorine jedan je od značajnijih projekata Kraša u prošloj godini u koji je uloženo 24 milijuna kuna, od modernizacije linija i strojeva za pakiranje do marketinškog i prodajnog aspekta. Dorina mliječna čokolada od 80 grama najprodavanija je mliječna čokolada u Hrvatskoj.
– Dorinina “kockica sreće” od lani je u redizajniranoj ambalaži i novim tipovima pakiranja bliska svjetskim trendovima konditorske proizvodnje – objašnjava brend-menadžerica Pamela Bolarić. Iz “radionice” Kraša godišnje iziđe barem 30 inovativnih proizvoda smještenih u jake brendove. Tako je, čim je resorno ministarstvo odobrilo uporabu stevije u kakao-grupi, Kraš u ladici već imao spremnu čokoladu sa stevijom. Najveća su im komparativna prednost tradicija, povijest i tajna receptura koja se kod proizvoda poput Bajadere ili Griotta desetljećima nije mijenjala, tvrde u Krašu.
Konditori su lijepa priča
Kandit u vlasništvu širokobriješkog Mepasa u ovoj bi godini u Osijeku konačno trebao otvoriti novu tvornicu čokolade i bombona “tešku” 20 milijuna eura, najznačajniju greenfield investiciju u istočnom dijelu Hrvatske. Od kada je novi vlasnik Jozo Grbešić ušao u tvrtku, postavljen je samo jedan cilj – razvoj i jačanje na regionalnim tržištima gdje je Kandit već poznat.
– Što je u automobilskoj industriji Porsche, to su u prehrambenoj konditori – kaže Stipan Bilić, direktor Kondina, krovnog udruženja proizvođača čokolade, keksa i vafla. Hrvatska konditorska industrija na domaćem je tržištu 90-ih, kad je potrošnja iznosila 50.000 tona, prodavala čak 40 tisuća tona proizvoda. Danas je potrošnja udvostručena, ali je domaća proizvodnja pala na svega 27 tisuća tona čokolade, keksa i vafla, što je neoprostivo.
– Konditori su lijepa priča. Polovicu proizvodnje izvoze, a vrijednost njihova izvoza dvostruko je veća nego uvoza. No, da bi preživjeli i iskoristili velike kapacitete s kojima su u bivšoj državi proizvodili i 118.000 tona, moraju izvoziti, u čemu im i država mora pomoći umjesto da ih ugrožava deviznim tečajem koji pogoduje uvoznicima. Probajte u Švicarsku ili Belgiju uvesti više od 70% ukupne potrošnje čokolade pokraj domaćih konditora. U nas su i domaće sirovine skuplje 20 do 40% nego konkurencije. Ili državi treba projekt na dugi rok s kojim će se domaći konditori s ozbiljnim kapitalom prestrukturirati ili će se promijeniti politika koja će početi štititi proizvodnju umjesto monopola trgovine, koja visokim rabatima ucjenjuje domaće proizvođače i u bescjenje prodaje uvozne čokolade i samo s tragovima kakaa. To nije ništa drugo nego prijevara potrošača uz pomoć države – kaže Bilić. Ako hrvatski konditori rade solidno dobre proizvode koji ne spadaju ni u najbolje ni u najskuplje, država bi trebala zabraniti robe koje su puno jeftinije od domaće jer su loše. Skupih proizvoda poput uskrsnih i božićnih asortimana, koje mi ne radimo, pak, nema puno, a poboljšali bi ponudu, zaključuje Bilić.
>>Slatko, slano, kremasto ili čokoladno? Grickalice koje neće upropastiti vašu dijetu
Ajde konačno neka dobra vijest, svaka čast.