Hrvatska je dobila svoju geostacionarnu orbitalnu poziciju, vrijedan resurs za realizaciju satelitskih komunikacija! Dogodilo se to na Svjetskoj radiokomunikacijskoj konferenciji – WRC 2023, koja se ovoga puta održala u Dubaiju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Inače, Svjetska radiokomunikacijska konferencija održava se svake četiri godine u organizaciji Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU). Sredinom prosinca, nakon četiri tjedna intenzivnih pregovora, završeno je njezino aktualno izdanje na kojem se odlučivao o čitavom nizu tema s ciljem harmonizacije buduće uporabe radijskih frekvencija na što većem geografskom području, tj. na području jedne ili više regija na koje je unutar ITU-a podijeljen svijet. Za Hrvatsku na WRC23 bilo je nekoliko značajnih tema, a dobitak samostalne geoorbitalne satelitske pozicije jedna je od vrednijih. Naime, na 13. plenarnoj sjednici 39. Svjetske radiokomunikacijske konferencije usvojen je prijedlog Hrvatske i još sedam zemalja (Srbija, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija, Slovenija, Južni Sudan, Moldavija i Gruzija) za upis u FSS (Fixed Satellite Service) plan pa će u tom planu od sada stajati i hrvatska oznaka i hrvatska pozicija – HRV00000 na 63°E. Što to znači za Hrvatsku i zbog čega nam je toliko dugo trebalo da poziciju dobijemo, razgovarali smo Anom Katalinić Mucalo, pomoćnicom ravnatelja Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti – HAKOM-a.

Što za Hrvatsku znači dobitak geostacionarne orbitalne pozicije?

Upisom naše orbitalne pozicije u plan za nepokretnu satelitsku službu (FSS plan) Hrvatska je, prije svega, ostvarila svoja prava na orbitalne i frekvencijske resurse sukladno Radijskim propisima Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU), kojima se uređuju prava između država članica UN-a prilikom uporabe RF spektra i satelitskih orbita.

Zbog čega do sada nismo imali ovaj resurs?

Ovaj vrijedan resurs dosad nismo imali jer je trebalo razriješiti sukcesijska prava budući da je FSS plan za geostacionarne orbite napravljen još 1988., a prava na orbitalnu poziciju tada je dobila Jugoslavija. Sada smo to napravili zajedno s administracijama Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Slovenije i Srbije. Svaka od država dobila je svoju orbitalnu poziciju – Hrvatska na poziciji 63°E.

Što je sve trebalo učiniti da bismo ostvarili ovaj rezultat, odnosno koje prepreke je trebalo svladati?

Dobivanje geostacionarne orbite (GSO) podliježe dugotrajnim i složenim, ponekad i vrlo delikatnim koordinacijskim dogovorima. Prije svega, geostacionarne orbite su jedinstvene, a mogućnost dobivanja novih pozicija i frekvencijskih resursa vrlo je ograničena, što ih čini izuzetno vrijednim resursom. Svaka nova dodjela utječe i na one postojeće, vrlo često i degradira tehničke parametre postojećih ili planiranih mreža, na što afektirana strana zapravo mora pristati.

Da stvar bude još složenija, osim prava na orbitalnu poziciju koju ima svaka država za svoje trenutačne ili buduće potrebe, postoje i dodatne pozicije koje se dodjeljuju na temelju zahtjeva i sukladno potrebama, na temelju principa "first come, first served", gdje su trenutačno realizirane brojne globalne satelitske mreže (primjerice Eutelsat ili Intelsat). Sve to je trebalo uzeti u obzir u traženju povoljne pozicije za nas, koja za naše nacionalno pokrivanje ima odgovarajuće tehničke parametre. Prijedlog pozicija dobili smo od ITU-a, a kada smo vidjeli koliki je broj administracija s kojima moramo postići dogovor, znali smo da će proces potrajati i da u nekim slučajevima neće biti nimalo lako.

Za nas je ova priča krenula 2020. godine. Uloženo je izuzetno puno rada i truda i mislim da možemo i trebamo biti ponosni na postignuti rezultat.

Dakle, moglo se vrlo lako dogoditi da ne uspijete u ovoj misiji? Tko su bili najjači konkurenti?

Načelno, naš upis u plan za nepokretnu satelitsku službu nije bio upitan jer na to imamo pravo, ali upitni su bili uvjeti pod kojima će se naše pravo realizirati te je postojala opasnost da se upis u plan ostvari s tehničkim parametrima koji nisu dovoljni za realizaciju satelitske mreže. Uz to, pitanje je bi li se to dogodilo već na ovom WRC-u jer je formalni rok za upis osam godina. Međutim, zahvaljujući intenzivnom angažmanu kolega u protekle tri godine, uspjeli smo se izboriti i za pravo na prijevremeni upis u navedeni plan.

Tu moram istaknuti kolege Marijana Globana i Krunoslava Bejuka, koji su praktički odradili sav ovaj posao. Marijan je sudjelovao na sastancima, pripremi dokumenata i koordinacijskih zahtjeva i bio voditelj projekta. Kruno je pak, osim što je također sudjelovao u spomenutim aktivnostima, ključnu ulogu odigrao upravo na WRC-u, kao koordinator država koje su podnijele zahtjev za upis u plan, kada je u nizu formalnih i neformalnih sastanaka trebalo "ispeglati" zadnje nedoumice i prihvatiti određene kompromise kako bismo uspjeli uspješno zaključiti ovu priču. Bez znanja i iskustva kolega ovo ne bismo uspjeli.

Također, osim zahtjeva za upis u plan, na WRC23 smo imali još jedan dokument. Zajedno s još sedam država pokrenuli smo postupak izmjena u Radijskim propisima ITU-a, s ciljem olakšavanja koordinacijskog postupka državama bez orbitalnih prava u Planu za nepokretnu satelitsku službu. Predložene izmjene su na WRC23 u velikoj mjeri i prihvaćene, tako da smo i u tom dijelu postigli uspjeh.

Što sada kada imamo geostacionarnu orbitalnu poziciju, koje su opcije da se taj resurs i iskoristi?

Sada kada imamo resurs, mogućnosti su različite, čak i ako ih trenutačno ne vidimo. Geostacionarni satelit, gledano sa zemlje, ne mijenja poziciju, što ima svoje tehničke prednosti. Jedna od mogućih primjena je ona sigurnosna, gdje možemo imati alternativu određenoj kritičnoj infrastrukturi. U ovom trenutku nije izgledno da će Hrvatska lansirati svoj geostacionarni satelit, no ako to poželimo, možemo. I to na svoju orbitalnu poziciju.

Znači li, primjerice, to, da tu poziciju možemo iznajmiti ili ustupiti Elonu Musku za njegov satelitski biznis ili nekom telekomu?

Uvijek postoji mogućnost da taj resurs nekome damo u najam ili koncesiju. Možda čak i Elonu Musku. Trebamo i želimo gledati strateški i dugoročno. Za sve potencijalne satelitske operatore ili telekome mogu samo reći da je prilika tu, samo je trebaju iskoristiti. Želim istaknuti da, osim samog resursa, ovim cijelim procesom stekli smo zaista vrijedno iskustvo, popularni know-how, zbog kojeg HAKOM sada može biti potpora eventualnim zainteresiranim dionicima.

Nedavno je predstavljen prvi hrvatski satelit, koliko je ta priča pridonijela popularizaciji satelitskih komunikacija?

Prvi hrvatski satelit je jedna druga priča i neće koristiti ovaj resurs, prije svega jer njegova orbita nije geostacionarna i nalazi se puno bliže Zemlji (otprilike na visini od 500 km, u odnosu na geostacionarnu orbitu koja se nalazi na udaljenosti od otprilike 36.000 km od Zemlje). Međutim, dobro je što je zahvaljujući prvom hrvatskom satelitu tema o satelitskim komunikacijama sve više prisutna u javnosti čime se ističe njezin potencijal za tehnološki i ekonomski razvoj RH.