Vlada Andreja Plenkovića prošla je već trećinu svog mandata, no nikako da “uhvati” period stabilnosti ni nakon tih 16 mjeseci. Od samog početka on je najviše ulagao baš u političku stabilizaciju svoje ekipe, a bitne kadrove uspio je sačuvati uz velike žrtve.
Sjetimo se onih maratonskih saborskih prepucavanja oko Zdravka Marića, pa Agrokora, pa Ramljaka, pa Martine Dalić. S obzirom na serijsko ispadanje važnih kadrova, ova vlada pomalo podsjeća na automobil koji u svakoj krivini, dakle pri svakoj aferi, izgubi po neki svoj dio. Plenković je počeo zadovoljavajuće dobro, a prije godinu dana odigrao je dva odlučna poteza – donoseći lex Agrokor trenutačno je zaustavio urušavanje hrvatskog gospodarskog sustava, a odlukom o isto tako trenutačnoj smjeni Mostovih ministara koji su glasali protiv Zdravka Marića podupro je svoj autoritet i, činilo se, najavio da će ova Vlada biti čvrsta i odlučna.
Prije godinu dana ti su potezi imponirali većem dijelu Hrvata, a mnogi su pomislili: Eto, takav nam premijer i vlada trebaju! No, apsurdno, ta su dva odlučna premijerova poteza ostala jedina takva u sljedećih godinu dana. Nakon toga i on i njegova Vlada sve više usporavaju i sve više bježe od donošenja odluka. Ta tromost Plenkovićeve ekipe više nije slučajna. Ona očito proizlazi iz nesigurnosti. Što se našeg premijera tiče, to je već redovito mrcvarenje kod donošenja bilo koje odluke (evo, ona o izboru aviona za borbenu eskadrilu stoji od sredine prosinca) i govori da se on ne osjeća ugodno u svojoj koži. Znalci tumače da ta njegova nesigurnost uglavnom potječe od njegove upitne pozicije unutar HDZ-a, gdje on nema aureolu karizmatskog i popularnog vođe. Ako on tu osjeća gubitak snage, jasno je da će to rezultirati i nepovjerljivim odnosom prema ljudima koji “nisu njegovi”, odnosno koje nije on postavio i izabrao. Odatle i toliko krzmanja oko novih kadrova, odatle i nemogućnost da se “presiječe”. I da sve bude inkluzivno (uključivo), kako je to premijer volio govoriti na početku.
Ha, kad ti je Macan savjetnik za komunikaciju možeš se pokrit po glavi i sakrit od naroda dva tjedna. Plenković se okružio Obuljenkama, Pupavcem, Jovićem i yugićima i prodaje priče na pet jezika kako nema problema, ruže cvjetaju u RH. Mislio je da je dovoljno smjestit Karamarku i glumatat stabilizaciju.