Kolumna

Tajani se nije iskreno ispričao, jer je svoju ispriku sakrio od svoje i europske javnosti

Foto: FRANCOIS LENOIR/REUTERS/PIXSELL
Tajani se nije iskreno ispričao, jer je svoju ispriku sakrio od svoje i europske javnosti
20.02.2019.
u 08:42
Pokušajte samo zamisliti da je bivši predsjednik Europskog parlamenta, Nijemac Martin Schulz, uzvikivao “živio njemački Gdanjsk”
Pogledaj originalni članak

Suočen s pritiskom slovenske i hrvatske javnosti koju je uvrijedio povijesno revizionističkim prizvukom uzvikujući “živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija”, predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani učinio je sve što je u njegovoj moći da tu situaciju izgladi. Sve, samo ne da se iskreno i lijepo ispriča. Jer, neka vas njegova pisana izjava distribuirana hrvatskim i slovenskim novinarima prošle srijede ne dovodi u zabludu, Tajani se zapravo nije ispričao. Tajani je odglumio da se ispričava. Ispričao se nije. Evo kako.

Prvi pokušaj isprike Tajani je izrekao na otvaranju plenarne sjednice Europskog parlamenta u Strasbourgu u ponedjeljak, dan nakon spornog govora u Basovizzi kod Trsta. U tom prvom pokušaju rekao je da nije mislio na ikakve teritorijalne pretenzije kad je spominjao Istru i Dalmaciju te da mu je žao ako je smisao njegovih riječi “pogrešno interpretiran”. To je, dakle, bila i usmena izjava i kroz pisano priopćenje distribuirana svim europskim i svjetskim novinarima, akreditiranim za praćenje Europskog parlamenta, koji primaju sve izjave predsjednika EP-a sa službene e-mail adrese njegove službe za odnose s javnošću.


Drugi pokušaj isprike, koji je uslijedio kad je postalo jasno da Slovenci i Hrvati nisu zadovoljni prvim neuspjelim pokušajem, uslijedio je u srijedu, kada je, nakon susreta Tajanija sa slovenskim i hrvatskim zastupnicima iz redova europskih pučana (dakle, i s HDZ-ovcima), distribuirana nova pisana izjava predsjednika EP-a u kojoj je zaista, kako su svi mediji javili, pisalo i ovo:

“Iskreno žalim i ispričavam se što sam upotrijebio riječi koje su mogle uvrijediti vaše sugrađane i koje su primljene kao da impliciraju neki oblik teritorijalne pretenzije. To, budite uvjereni, nije bila ni moja namjera, ni moje mišljenje o toj stvari”.
 Problem je u tome što ta izjava nije distribuirana putem iste one službene e-mail adrese, s koje se obično distribuiraju sve druge Tajanijeve izjave, nego je poslana službenicima za odnose s javnošću hrvatske i slovenske delegacije europskih pučana u EP-u, koji su je proslijedili hrvatskim i slovenskim novinarima. A to je sitna, ali bitna manipulacija.


Niz europskih medijskih kuća već je do tog trenutka izvještavao o ovom skandalu i postojao je opravdani interes za tu temu u javnosti široj od samo hrvatske i slovenske, pa bi bilo logično da se Tajanijeve riječi isprike distribuiraju svima, a ne samo ciljano nama u Sloveniji i Hrvatskoj. Isprika u ovakvom slučaju može biti iskrena samo ako je otvorena i namijenjena svima, od Tajanijeve domaće publike u Italiji do njemačkih ili engleskih govornika koji su o tome čitali u europskim medijima.

A ovdje je isprika zapravo bila skrivena. Dakle, neiskrena. 
Ne treba, naravno, zbog ove epizode dovodi u pitanje talijansko-hrvatsko prijateljstvo i partnerstvo. Ne treba negirati da postoje potpuno opravdani i razumljivi razlozi za obilježavanje talijanskog Dana sjećanja na žrtve masakra u fojbama. Titova Jugoslavija provela je nad Talijanima u Istri ono što bismo danas bez zadrške nazvali etničkim čišćenjem, a slično se ponašala i prema svakom drugom neslavenskom stanovništvu u drugim krajevima Jugoslavije. To, opet, nije opravdanje za one današnje promotore mržnje i zla koji pokušavaju staviti znak jednakosti između fašizma i antifašističke borbe, ili čak one koji danas u javnom prostoru veličaju ili toleriraju veličanje simbola NDH - s te pozicije nisu uvjerljivi i nemaju pravo biti shvaćeni ozbiljno u raspravi u zločinima Titove Jugoslavije.


Znamo da ni Talijani ni Tajani danas nemaju suštinski nikakvih teritorijalnih pretenzija prema Hrvatskoj i Sloveniji. Ovo stoga nije bio skandal sudbonosnih razmjera. To je jednostavno bila svinjarija. Ali, svinjarija nije samo bila formulacija o talijanskoj Istri i talijanskoj Dalmaciji, svinjarija je i način na koji Tajani misli da se ispričao. 
Razlog zbog kojeg se Tajani nije ispričao iskreno i pred svima vjerojatno leži u tome što Tajani ne misli da se ima zbog čega ispričavati. U njegovoj glavi, sve su zakuhali oni koji su čuli njegov usklik o “talijanskoj Istri i talijanskoj Dalmaciji”, kriva je njihova interpretacija, a nije kriv on koji je to klicao. No, kao što je napisao jedan komentator u Sloveniji, pokušajte samo zamisliti da je bivši predsjednik Europskog parlamenta, Nijemac Martin Schulz, uzvikivao “živio njemački Gdanjsk, živjeli njemački Karlovy Vary”.

Bili bi krivi oni koji su to čuli i ostali zapanjeni? Naravno da ne bi. Izglednije je da bi njegova karijera na toj političkoj dužnosti bila okončana, a isprika iskrena i duboka. 
Tajani je u ovom slučaju izbjegao političku odgovornost. Izbori su preblizu, koalicija u EP-u prebitna da bi se lomila na ovom pitanju. Prva projekcija novog saziva Europskog parlamenta, izrađena na temelju istraživanja javnog mnijenja, pokazuje da će europski pučani izgubiti oko deset posto mandata, ali zadržati relativnu većinu, a da će u Hrvatskoj HDZ osvojiti šest od 12 mandata. No, ta je anketa i ta projekcija rađena prije “slučaja Tajani”, koji bi još mogao HDZ-u pojesti jedno mjesto u EP-u.

>>Pogledajte što je Maras učinio Tajaniju zbog izjave o Dalmaciji i Istri

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 10

HR
Hrvatinic
08:48 20.02.2019.

Da se mislio ispricati ne bi to ni rekao...on to misli i ne samo on ...a mi ocekujmo ispriku. kao da ce se isprikom nesto rijesiti....tajani je podlac....

ZA
zaki55
02:27 21.02.2019.

Tajanijeva izjava nije ništa prema dojmovima koje ostavlja film Rosso Istria režisera Hernanda Bruna koji trenutno igra u talijanskim kinima.

Avatar vowyq
vowyq
11:37 20.02.2019.

Cini se da svoje inherentno licemjerje barem nesvjesno prepoznaju ti i takvi hrvatski samozvani domoljubi i suverenisti pa su zato skoro bez izuzetka ili šutjeli pred Tajanijem ili ga osudivali tonom kao da mu se ispricavaju, ne odricuci se prijateljstva s njima. Valjda u dubini svoje crne duše prepoznaju da bi se opet poklonili pred stranim crnokošuljašima kada bi oni još jednom umarširali u Hrvatsku, kao što su gmizali pred Mussolinijem i Hitlerom od 1941. do 1945., radije se baveci genocidom nad Židovima, Srbima, Romima i Hrvatima, koji za razliku od njih nisu htjeli biti domaci izdajnici. .........Kolinda je uspjela u Tajanijevim rijecima prepoznati posezanje za hrvatskim teritorijem, ali u ocitom nacionalizmu Perkovicevog hita, koji je nažalost postao službena himna hrvatske nogometne reprezentacije, ona ne vidi ocito posezanje za teritorijem BiH. Dapace, ona "apsolutno odbija" da se ta bjelodano nacionalisticka pjesma koja slavi udruženi zlocinacki pothvat zvan Herceg-Bosna, nastao pod patronatom Franje Tudmana, "karakterizira kao nacionalisticka pjesma".