Posljednja kriza dovela je do novog vala propasti domaćih kompanija ili bitnog restrukturiranja. Nije sramotno propasti, reći će poduzetnici, jer mnogi u svijetu uspješni menadžeri padali su i uzdizali se po nekoliko puta, no domaći pristup “čekanja do zadnjeg trena” ipak je pretjerano ispunjen taštinom. Vjerojatno zato jer je riječ o novopečenim bogatašima koji smatraju da je uspjeh u tome što imaju novac i moć, a ne žele priznati, ili ne znaju, da biti uspješan znači i priznati slabosti te omogućiti održivost svoga posla.
Teško suočavanje s gubitkom
Kada je kriza prije pet godina bila na počecima, neki su se na vrijeme mogli izvući iz situacije opterećene dugovima, no to bi podrazumijevalo i smanjenje njihova udjela i vođenja kompanija, zbog čega su se i odlučili na čekanje uvjereni da će se situacija nekako popraviti. I dok su se njihovi dugovi prema drugima, uključujući zaposlenike, gomilali, oni uglavnom nisu zaboravili sebe. Pa se danas mogu izdvojiti tek rijetki koji su i osobno financijski propali.
Fižulići i Peveci svoje su poslovanje pokrenuli prije više od 20 godina, no progutala ih je kriza i krivo vođenje poslovne politike. Mnogi su propali zbog pada njihovih političkih sponzora, poput Damira Vrhovnika, Roberta Ježića ili Gorana Štroka, a neke je doista pomela konkurencija i kriza. No, većini je nazivnik isti – teško suočavanje s gubitkom.
– Ti ljudi ne vide svoju propast i ne mogu si to priznati. Takvim osobama teško je pogledati u zrcalo vlastita života. U psihologiji takvo ponašanje nazivamo kompleksom Ikarusa pa neki naši poduzetnici pod dojmom vlastitog uspjeha postaju zaslijepljeni svojom veličinom, misleći da sve znaju i da su svemoćni. Sva realna upozorenja pritom podcjenjuju i ignoriraju uvjereni u svoju nadmoć ili pak koriste obrambeni mehanizam izbjegavanja suočavanja s realnošću jer bi inače narušili idealiziranu sliku o vlastitoj superiornosti – kazao je profesor psihologije Boris Blažinić.
Ističe da osobe poput Zdravka Peveca, ali i drugih sa sličnim obrascem, u određenom razdoblju razvoja svog poduzetničkog projekta objektivno više nisu u stanju upravljati poslovnim procesima jednako uspješno kao dotad. Jer posao postaje presložen, iz okvira obrta prerasta u kompaniju, funkcije i procesi se multipliciraju, a upravljanje postaje visokospecijalizirana djelatnost ovisna o nizu sposobnosti i kompetencija koje u početnoj fazi poslovanja nisu bile nužne.
– Nespremnost na učenje i usvajanje novih upravljačkih znanja i vještina najčešće je udružena sa strahom od gubitka kontrole. Zato će naši novopečeni poduzetnici tvrdoglavo ustrajavati u svojim prokušanim obrascima ponašanja, unatoč činjenici da tako srljaju u propast – rekao je Blažinić i dodao kako mnogi ne mogu ili ne žele shvatiti da ih uspješnim ne čini novac nego stav. Smatraju i da je uspjeh stvar sreće, a ne rezultat pažljivo pripremljene i uspješno provedene poslovne strategije.
No, malo je tko o tome razmišljao kada se moglo lako, na neobične načine, doći do novca i širenja biznisa. Miroslav Kutle bio je jedan od prvih domaćih tzv. pretvorbenih tajkuna koji je stvorio Globus grupu, potom i prebacio novac u druge tvrtke, ostao dužan mnogima, ali i oni njemu, što je na kraju dijelom završilo na sudu, pa i njegovom zatvorskom kaznom. Danas je Kutle u BiH i ondje opet vodi poslove, a preko suradnika i u Hrvatskoj. Vrhovnik je imao dobru političku pozadinu, a rušenjem SDP-a raspada se i njegovo carstvo, zapaženo nakon prodaje vile prije tri godine, u kojoj se godinama skupljao vrh stranke. I Štrok je imao zaštitu SDP-a, Željka Žderića podržavao je HDZ, a Ježića obje stranke.
Željko Kerum pokušao je svoje carstvo spasiti prvo pozicijom gradonačelnika, a zatim i saborskog zastupnika. No, tvrtka mu je lani ipak završila u blokadi, dio prodavaonica dao je na prodaju, a poznatim hrvatskim sistemom poslovanje prebacio na drugo poduzeće. U tome ga nije uspio spriječiti ni Linićev opći porezni zakon jer dugova prema državi nije imao, a niti je novu tvrtku preuzeo netko iz uže obitelji.
Novac spremljen na sigurno
Kerumu su oduvijek bili važniji provodi, dobri auti i jahte, a upravo je obrazac onih koji misle da je poslovni uspjeh statička kategorija te su tako u startu osuđeni na propast.
Ni Pevecovo širenje carstva nije uspjelo. I oni su voljeli provode, a nakon 2000. naglo krenuli u preagresivno širenje po Hrvatskoj. Slabija prodaja njihove jeftine robe više nije mogla pratiti velike troškove i cijeli se sustav urušio.
Goranko Fižulić svoje je tvrtke širio i u regiji, a ni njegovi proizvodi većinom s istoka nisu više imali mjesta na tržištu. Sada najavljuje novu poslovnu strategiju. Od jeftine robe prelazi na onu izrađenu 3D printerima. Pokrenuo je zahtjev za predstečajnu nagodbu, a vjerovnici bi trebali ući u vlasništvo do 85 posto. Fižulić je prezadužen i vjerovnici će morati imati puno milosti žele li nastavak rada Magme. U ovom trenutku čak i banke, koje su se osigurale i kroz privatnu Fižulićevu imovinu, nisu sigurne da će vratiti sva potraživanja. Zbog toga se u posljednje vrijeme često i čuje kako je Fižulić bankrotirao. No, oni koji ga dulje znaju uvjereni su da je novac “spremljen” na sigurno, kažu, vjerojatno u Hong Kongu, preko kojeg je uvezena roba s istoka. Osim toga, ljeta provodi na svom brodu, na krstarenju po Sredozemlju.
Zahtjev za predstečajnu nagodbu predala je i Nexe grupa zbog blokade računa nekih tvrtki. Plan restrukturiranja bit će gotov za najviše mjesec dana, a zbog dugova i ovdje se može očekivati da će se Ivan Ergović morati pomiriti s gubitkom udjela u kompaniji. Ni on, kažu neki od sugovornika, nije htio na vrijeme reagirati prodajom udjela, za što ipak imaju razumijevanja jer se teško suočiti s gubitkom onoga što se godinama stvaralo. Dalekovod je, pak, na vrijeme spašen, mirovinski fondovi riješili su se Luke Miličića, a pravodobnim pokretanjem predstečajne nagodbe situacija bi se mogla brzo riješiti.
Novac je na Sigurnom, Glavno da je njima Fino, dok 100tine tisuća radnika ostaje nezaposleno i na rubu bjede