Nikola Lisičar izašao je iz obiteljske kuće u zagrebačkoj Dubravi oko 6.40 ujutro. Bilo je to otprilike 45 minuta ranije nego što je inače kretao na posao. Prešao je nekoliko metara do svoga automobila, Volkswagenova džipa Touarega, i počeo otvarati prtljažnik. U tom trenutku čuo je pucanj i osjetio metak kako mu prolazi kroz trbuh. U hladno zimsko jutro, 30. prosinca 2005., osjetio je neku čudnu toplinu metka i krvi. Metak je ušao s leđa i, kako će se poslije pokazati, oštetio bubreg, gušteraču, tanko i debelo crijevo. Lisičar se okrenuo i vidio ubojicu kako pokušava ispaliti još jedan metak, ali pištolj se zaglavio i nije više opalio. “Zašto mene”, izgovara Lisičar i počinje se hrvati s napadačem. Susjedstvo se budi. Napadač bježi. Dok čeka hitnu pomoć, pogođeni predsjednik Nadzornog odbora velikoga hrvatskog holdinga Montmontaže misli na – posao.
Iz kuće je izašao s namjerom da u Esplanadi pokupi svoga zeta Johna Rohana, također člana NO-a Montmontaže, i da s njime ode u Beograd potpisati važan ugovor za gradnju shopping centra. Ovaj atentat poremetio mu je planove i Nikola Lisičar, prije nego što ga odvoze u bolnicu, govori svojoj supruzi: “Neka John i Vlado (Žibrat, jedan od direktora u firmi, op. a.) odu u Beograd”. Ljudi nas očekuju, razmišljao je pogođeni gazda Montmontaže, i nije red da se ne pojavimo.
Ležao u bolnici 15 dana
Sljedećih 15 dana Nikola Lisičar ležao je u bolnici. Policiji nije znao reći tko ga je upucao. Nikoga nije mogao sumnjičiti. Napadača nije prepoznao. Izrađen je fotorobot. Lisičar je operiran i dobro se oporavljao. A onda je – umro. Oporavak se zakomplicirao, dobio je sepsu, i u veljači 2006., dva tjedna nakon atentata, gazda Montmontaže iznenada je preminuo. Do danas nije otkriveno tko ga je ubio. Istraga je, bez tragova, zapela u slijepu ulicu. Ali Večernji list je, u razgovoru s insajderima u Montmontaži i Lisičarevoj okolini, rekonstruirao dosad nepoznate događaje koji su prethodili atentatu na Lisičara, kao i događaje koji su se zbili nakon atentata. Te nove informacije ne mogu, dakako, optužiti nekoga da stoji iza ubojstva. Ali mogu baciti posve novo svjetlo na istragu jer tragovi i potencijalni motivi koji sada postaju vidljivi do sada uopće nisu razmatrani. Potvrdili su nam to i detektivi, s kojima smo razgovarali u policiji. Kada su čuli neke od informacija koje ekskluzivno otkrivamo u ovome članku, njihova reakcija bila je: “To je vrlo znakovito i moglo bi nam pomoći da nastavimo istragu u novome smjeru”. Najveće financijske koristi od iznenadne smrti Nikole Lisičara neosporno je imao njegov zet John Rohan, Irac s američkim državljanstvom koji živi u Los Angelesu. Prije nego što je umro, Nikola Lisičar omogućio je svome zetu da, u proceduri čija je legalnost u najmanju ruku upitna, stekne većinski paket dionica Montmontaže.
Ljudi bliski Nikoli Lisičaru danas svjedoče da je Lisičar to učinio samo s jednom namjerom: da poslije te iste dionice prebaci s Johna Rohana na svoje ime ili na ime zaklade u Lihtenštajnu koju je Lisičar osobno kontrolirao. Ako je to zaista i bila namjera, taj je plan propao onoga trenutka kada je Lisičar preminuo.
Montmontaža je i danas u većinskom, 54-postotnom vlasništvu Lisičareva zeta Johna Rohana, koji kompaniju vodi u otvorenom sukobu s Lisičarevim sinom Darijem i direktorima s kojima je Lisičar godinama stvarao firmu. Lihtenštajnska zaklada, za koju se vjeruje da je Nikoli Lisičaru trebala poslužiti za povratak dionica Montmontaže u njegovo krilo, pripala je nakon Lisičareve smrti opet Johnu Rohanu. Ali jedan trag, koji do sada u istrazi nije bio ozbiljnije razmatran, pronađen je među dokumentima na računalu Nikole Lisičara. Na Lisičarev e-mail u prosincu 2005., mjesec dana prije atentata, stigao je prijedlog novog teksta statuta lihtenštajnske zaklade “Redtree Foundation”. Kako piše u e-mailu, novi tekst usuglašen je s Johnom Rohanom. Najzanimljiviji dio? Prema novim propisima zaklade, nakon smrti Nikole Lisičara cijela zaklada ostaje Johnu Rohanu. Izvori Večernjaka tvrde da Lisičar ipak nije potpisao novi statut svoje lihtenštajnske zaklade. Ali iz tog e-maila jasna je želja Johna Rohana da takvu odredbu unese u statut samo mjesec dana prije atentata na Lisičara.
Istražujući poslove Johna Rohana u svijetu, Večernjak je došao do još jednoga zanimljivog dokumenta koji pokazuje da je Rohan u jednoj od svojih američkih tvrtki bio poslovno povezan s čovjekom koji je na Bahamima prozivan za ubojstvo britanskog bankara, koji je u svibnju 2009. ubijen na sličan način kao Nikola Lisičar 2006. u Zagrebu. Možda je sve to splet nesretnih slučajnosti, ali Lester Turnquest, čovjek kojega se povezivalo s ubojstvom na Bahamima (što je on javno demantirao), bio je direktor i potpisnik u Rohanovoj tvrtki Amtel (American Telecom LLC). U policiji su nam potvrdili da u nastavku istrage namjeravaju istražiti i ovaj detalj, koji im je dosad promakao. U prosincu 2005., mjesec dana prije nego što je pucano u njega, Nikola Lisičar sazvao je izvanrednu skupštinu na kojoj je predložio smjenu Johna Rohana iz Nadzornog odbora. Ta skupština trebala se dogoditi 10. veljače 2006., ali je otkazana zbog atentata.
– Puno je indicija koje idu u prilog tome da je Nikola Lisičar u prosincu 2005. počeo raditi na tome da se dionice koje je krajem 2003. i 2004 vrlo povoljno prodao Johnu Rohanu napokon vrate pod izravnu Lisičarevu kontrolu, najvjerojatnije pod okrilje švicarske zaklade – kaže jedan insajder upućen u način rada Nikole Lisičara u Montmontaži. Takva operacija, da neka osoba od Lisičareva povjerenja drži pod svojim imenom dionice, a onda ih prebaci ondje gdje to kaže Nikola Lisičar, ne bi bila presedan. Lisičar je bio dugogodišnji direktor i, zapravo, vlasnik Montmontaže, a cijeli holding poslovao je i razvijao se zahvaljujući njegovim usmenim odlukama i strateškim planovima koji katkad nisu bili zapisani na papiru, nego skriveni i poznati samo njemu.
“Čuvanje” dionica
Mnogi direktori koji znaju za Lisičarevu praksu “čuvanja” dionica na tuđim imenima ne žele o tome javno govoriti jer znaju da je takva praksa bila na rubu zakonitosti. Ipak, dvojica zaposlenika Montmontaže podnijela su 2008. kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu u kojoj su tvrdili da je Nikola Lisičar omogućio Johnu Rohanu nezakonito stjecanje dionica. Osim toga, unutar same Montmontaže u dva navrata izglasana je odluka da se provede posebna revizija koja bi ispitala legalnost Rohanova stjecanja dionica. Ta revizija do danas nije provedena.
Montmontaža je po mnogo čemu jedinstvena kompanija u Hrvatskoj. To je grupa poduzeća u kojoj postoji jedno dioničko društvo kao matica i mreža tvrtki kćeri i tvrtki unuka (svojedobno je njemačka tvrtka kći Montmontaža GmBH bila 75-postotni vlasnik Caritas Funda, prethodnog vlasnika Večernjeg lista). U godinama prije Lisičareve smrti događala se vlasnička konsolidacija, najveća promjena u Montmontaži od privatizacije. Neki važni direktori i dioničari izlazili su iz firme i za to dobivali pristojne kompenzacije, a Lisičar je ostao u firmi i pokrenuo akciju prebacivanja dionica pod svoje okrilje.
Holding se više nije bavio samo građenjem, nego i kupoprodajom struje i plina na veliko, a profite je ostvarivao i na trgovini zemljištem. Jedno od takvih bilo je zemljište za shopping centar Ada Huja u Beogradu. I to je, kako doznajemo, bio jedan od poslova u koji je Nikola Lisičar pokušao uvesti svoga zeta Johna Rohana, ali su se poslije razišli u mišljenju kako ga voditi.
Na dan kada je na njega pucano, 30. siječnja 2005., Lisičar je u Beogradu trebao potpisati ugovor s jednom austrijskom tvrtkom o zajedničkoj gradnji shopping centra. John Rohan trebao je biti na tom potpisivanju iako se sam vrlo otvoreno protivio ideji o zajedničkom ulaganju s Austrijancima. Njegova je namjera bila prodati to zemljište. Posao s Austrijancima, zbog atentata, nikada nije sklopljen, a zemljište je poslije prodano nekom fondu za 13 milijuna eura. Prodao ga je John Rohan nakon što je preuzeo kontrolu nad firmom.
Nakon Lisičareve smrti John Rohan počeo se ponašati kao da je stvarni većinski vlasnik Montmontaže, a ne kao da mu je Nikola Lisičar namjestio da kupi dionice kako bi ih poslije prebacio na sebe.
Prije nekoliko tjedana obitelj Lisičar (svi osim Nikoline kćeri i Rohanove supruge) podnijela je tužbe Trgovačkom sudu radi poništenja prodaje dionica Johnu Rohanu. Prema tvrdnjama iz tih tužbi, Rohan je te dionice kupio nezakonito. To su, kako se navodi, bile dionice iz portfelja koje se nisu smjele prodavati jer su bile namijenjene za zaposlenike ili za davanje otpremnina.
– Lisičar je imao plan izvući te dionice iz portfelja i staviti ih pod svoju kontrolu. To je u prvom koraku učinio preko zeta, a smrt ga je spriječila da dovrši taj posao i prebaci ih na sebe – kaže dobro upućen izvor koji je želio ostati anoniman.
A ZASTO TAJ ISTI NIJE PLACAO PREKOVREMENE SATE????????????????