Tajne iz odvjetničkog gnijezda

Koliko god trajala monodrama odvjetnika Velimira Došena iz Rijeke, nikad nam neće otkriti kako bi on kao odvjetnik kakvoga znamo otprije samo nekoliko tjedana, kada se preuzimanjem trenutačno najvećeg pravosudnog slučaja u nas (slučaj mita dr. Ognjena Šimića) uspinjao k samim vrhuncima hrvatskog odvjetništva, branio osumnjičenog odvjetnika Velimira Došena, koji se od 7. rujna uspio stropoštati vrlo nisko u mračne pravosudne podrume.  Toga je dana uhićen zbog sumnje da je "preparirao" svjedoke, i to u slučaju teškog kriminala nad kolegom, javnim bilježnikom.

Bi li mu, parafrazirajući saborskog zastupnika Kajina u obrani dr. Šimića, savjetovao da svakako istakne kako je kao odvjetnik na tisuće ljudi obranio od optužaba ili im pomogao da dobiju spor? Bi li mu, pozivajući se na respektabilno odvjetničko iskustvo savjetovao da ima vjeru u svoga odvjetnika i neovisnost pravosuđa ili da čini upravo ono što radi osumnjičeni odvjetnik Došen?

Dakle da, unatoč vrlo zdravu izgledu, cmizdri nad svojim zdravstvenim stanjem iako bi to moglo biti iščitano kao tipično ponašanje osumnjičenika i manipuliranje radi poboljšanja kaznenopravnog položaja. Bi li mu dopustio da navodno u kritičnom zdravstvenom stanju, kakvim ga sam predstavlja, nestane iz bolnice u Zagrebu i putuje Europom? Ili da javnosti tumači kako je riječ o "smiješnom i minornom" kaznenom djelu za koje ga sumnjiče?

Bi li mu preporučio da se koristi infantilnim argumentima kao onim o navodnom čuđenju švicarskih graničara kako se u Hrvatskoj za svašta raspisuju tjeralice? Bi li mu savjetovao da s jedne strane hvali poznavanje prava suca Duška Tišme samo zato što je odbio zahtjev za njegovo pritvaranje, a potom da izvanraspravno vijeće, na čelu sa sutkinjom Nastom Mijatović, koje je ipak odlučilo pritvoriti ga, naziva "prodanim" te prijeti: "Nek se sjete što su oni radili. Ne prijetim, ali poručujem im, taknuli ste u osinje gnijezdo"?

Gdje je ta osa dosad bila?! Zašto je odvjetnik Došen šutio dok se, skrbeći o tuđim pravima, uspinjao trnovitim stubama našeg pravosuđa, a sada kad je riječ o njemu, prijeti da će progovoriti o prešućenim nepravdama već nakon nezadovoljstva jednom, i to samo procesnom odlukom u svome slučaju? Bi li ugledni odvjetnik Došen savjetovao osumnjičenom kolegi da novinaru Nacionala objašnjava kako ni on ni dr. Šimić nisu zaslužili tretman kakav su dobili jer se privode oni "za koje postoji opasnost da će pobjeći.

Zar bismo on ili ja u ovom slučaju bježali?", a ubrzo potom da, nakon bijega, novinarki Večernjaka govori: "Za ovo je kazneno djelo zastara šest godina. Možda se i ne vratim!" I napokon, bi li u koncepciji obrane na "onog" odvjetnika Došena utjecala činjenica da "ovaj" odvjetnik Došen razmišlja o suicidu iako je zasad riječ samo o sumnji da je počinio "tako minorno kazneno djelo"?