Godine 1950. i 1951. bile su iznimno napete u Jugoslaviji, ali i u
svijetu. Počeo je hladni rat. Tito se našao ostavljen od Staljina i
SSSR-a, i stalno je iz Moskve optuživan da se prodao zapadnim
imperijalistima. Zapad ga pak još nije prihvatio, ispitivao se teren,
Amerikanci su ga stalno propitkivali i taktizirali. Nudili su mu pomoć,
ali i nametali svoje uvjete. A on je hitno trebao modernizirati i
opremiti vojsku, ali i nahraniti ljude. Jer usred svih tih političkih
problema Jugoslaviju je pogodila i velika suša.
O tim
turbulentnim godinama najbolje govori on sam, Tito, u svome
novootkrivenom dnevniku, čije dijelove Večernji list prvi predstavlja
hrvatskoj javnosti. Donedavno se uopće nije znalo da je Tito vodio
dnevnik. Nađen je kad je sređivana njegova arhivska građa. Njegove
dijelove, koje ovdje prenosimo, objavio je u Beogradu tamošnji
publicist Pero Simić u drugom, dopunjenom izdanju knjige “Tito, tajna
veka” koja je upravo izašla iz tiska. Njezino prvo izdanje gotovo je
identično s njegovom knjigom koja je objavljena u svibnju u Hrvatskoj u
izdanju Večernjeg lista pod naslovom “Tito, fenomen stoljeća”.
U
dnevniku, koji je počeo pisati početkom studenoga 1950. a završava ga u
veljači 1951., mogu se pratiti njegovi razgovori s Amerikancima o
davanju pomoći kako bi osnažio obrambenu sposobnost zemlje. Ali jedna
od ključnih novosti, dosad nepoznata, jest podatak da je on u strahu od
napada SSSR-a i njegovih satelita na Jugoslaviju čak razvijao plan
povlačenja iz zemlje.
Pomoć zbog suše
Isti
dan kad počinje pisati, odmah doznajemo o pregovorima s Amerikancima:
“Danas u 9.30 pozvao sam na razgovor generalpotpukovnike Ivana Gošnjaka
i Koču Popovića. Tema razgovora bila je pomoć zbog suše koja nas je ove
godine pogodila i zbog čega smo se obratili na američku vladu.” U
nastavku piše pod kakvim bi izgovorom SAD mogao početi davati pomoć
Jugoslaviji a da vladajuća administracija izbjegne neugodnu raspravu u
američkom Kongresu.
Tog dana Titu je američki ambasador u
Jugoslaviji George Allen prenio posebnu poruku američke vlade u kojoj
je stajalo da bi Amerika mogla dati pomoć Jugoslaviji mimo Kongresa,
ali pod uvjetom da američki predsjednik Harry Truman navede kako se
pomoć daje iz obrambenih razloga za Jugoslaviju, jer su posljednje suše
oslabile njezinu obrambenu sposobnost.
Tito komentira: “Razumije
se da bi se drugovi složili sa time da mi prihvatimo taj prijedlog
američke vlade, jer bez takve pomoći za ugrožene krajeve mi ne bismo
bili u stanju držati toliki broj vojske u vrijeme kada nam je zemlja
tako ugrožena od istočnih zemalja. Dan prije toga sam se o tome
sporazumio i sa drugovima Rankovićem, Đilasom i Kidričem.”
Ali
unatoč traženju pomoći od kapitalističkog Zapada, uvjeren je da je
njegov komunistički prevrat vječan. Zato piše: “Traženje pomoći u
namirnicama u Americi i drugim zapadnim zemljama okuražilo je pritajene
kapitalističke elemente i misle da se sada može praviti na nas pritisak
u pravcu degeneracije naše revolucije. Izgleda da se ti elementi još
nisu opametili toliko da shvate da je njima zauvijek odzvonilo.”
Hitne mjere
Tito
je, međutim, konstantno opterećen opasnošću od moguće invazije Sovjeta
i njihovih komunističkih satelita. O tome progovara 4. prosinca:
“Održao sam sjednicu Sekretarijata Politbiroa CK uz prisustvo vojnih
rukovodilaca, Koče Popovića, Ivana Gošnjaka i Peke Dapčevića. Tražio
sam da se hitno poduzmu izvjesne mjere zbog opasnosti da nas netko sa
Istoka ne iznenadi.
Riješili smo da se Dedinje malo raseli,
tj. da si neki rukovodioci nađu stanovanja na drugim mjestima, a
članovi Politbiroa da spavaju negdje na drugim mjestima sa familijama,
ako dođe do bombardiranja noću, sve bi postradalo. Operativni dio
Generalštaba se opet premješta van Beograda itd.”
I onda, 21.
prosinca, Tito prvi put bilježi i svoj plan o povlačenju iz zemlje u
slučaju napada s Istoka: “Poslije akademije sam kod mene kući dugo
sjedio sa drugovima, Kardeljom, Markom (Aleksandar Ranković) i Đidom
(Milovan Đilas) i razgovarali o tome šta sve moramo poduzeti u slučaju
napada na nas, u slučaju da mi ne izdržimo dugi rat na našoj zemlji
itd. Ja sam pitao drugove šta misle o tome da se mi povučemo i van naše
zemlje sa jakom armijom i da se kasnije sa takvom i vratimo, jer ćemo
samo na taj način spasiti socijalizam u našoj zemlji. Sva trojica su se
potpuno složila kao što su se dan ranije složili Gošnjak i Popović.”
Nekoliko
dana kasnije, 26. prosinca, već je i razradio poteze u slučaju napada:
“Usljed nadmoćnosti neprijatelja, povući glavninu vojnih snaga i
omladinu iz zemlje u određene baze radi reorganizacije i pripreme za
treću fazu, a u zemlji voditi partizanski rat sa početnim snagama od ne
više od 100 do 150 hiljada boraca. U trećoj fazi udariti u zemlju na
okupatora sa dobro naoružanim i odmornim jedinicama.”
Oružje od Britanaca
Osim
na Ameriku, Tito se pokušao osloniti i na Veliku Britaniju. Tako 22.
siječnja 1951. piše da je odlučio u London poslati Đilasa “radi
sondiranja terena za dobivanje naoružanja za našu armiju”.
Idućeg
dana još jedna važna odluka: “Da bih nekako poboljšao moje slabo znanje
engleskog jezika, ja sam ovih dana počeo uzimati lekcije engleskog
jezika, i to četiri puta dnevno. Profesor mi je Pjanički iz
ministarstva vanjskih poslova.”
Dan kasnije vraća se na Đilasa:
“Jučer na večer otišao je drug Đilas u Englesku. Nadam se da će biti
bolje sreće no onda kada sam ga slao posljednji put u Moskvu.”
Učenje
engleskog jezika ide mu sve bolje. Tako 2. veljače spominje da je u
filmu koji jedna zapadna filmska ekipa snima u Jugoslaviji “progovorio
na engleskom jeziku”, a deset dana kasnije piše da ne krije
zadovoljstvo naučenim. I onda dnevnik naglo završava, bez objašnjenja.
Posljednje misli su mu o Amerikancima i pomoći kojoj se nada.
Tajni Brozov dnevnik: Tito planirao bijeg u strahu od Rusa
FOTO Ukrajinci objavili fotografije 'Orešnika', pogledajte kako izgleda raketa koja uništava sve pred sobom
Rusija je raketu nazvala Orešnik (Lješnjak) i tvrdila da je nemoguće presresti je protuzračnim sustavima. Ukrajina je izjavila da je oružje dostiglo brzinu veću od 13.000 km/h (8.000 mph) na putu prema Dnjipru u četvrtak
Desničarski vođa šokirao NATO, ultranacionalist vodi na izborima u Rumunjskoj: 'Ne može se isključiti mogućnost ruskog uplitanja'
Predsjednik u Rumunjskoj ima mandat od pet godina i značajne ovlasti u područjima poput nacionalne sigurnosti, vanjske politike i imenovanja u pravosuđu, u zemlji koja je članica Europske unije i NATO-a
Rotim u četvrtak podnio ostavku i na mjesto dekana
Krešimir Rotim među osumnjičenima je u aferi mikroskopi zbog sumnji u preplaćene medicinske uređaje, zajedno s donedavnim ministrom zdravstva Vilijem Berošem i poduzetnikom Sašom Pozderom.
Što smo naučili iz razvoda poznatog holivudskog para?
Devet posto Hrvata to čini svaki tjedan, 47 posto barem jednom mjesečno, a češće to rade oni s višim prihodima
Duša od čovjeka!!!! Nikada ništa loše nije učinio i ne razmem zakaj mu se stalno nešto spočitava!! Pa ono nije ko da je \"milijone\" ubio, bilo je to sam par desetaka tisuća.. I ono nije ugušio Hrvatsko proljeće, vladao nedemokratski niti ikaj takvog... To samo klero-fašisti furt nekaj seru zato kaj je ima je otroval Stepinca... Fuj! Kazališni trg, TMT za mene nikad!