Pozivi se šalju nekoliko mjeseci ranije, već potkraj siječnja, kako bi uzvanici imali dovoljno vremena očistiti rasporede i osigurati si četiri slobodna dana – produljeni vikend – u kasno proljeće. Službeni protokol koji poštuju sve vlade i visoke institucije i kompanije na svijetu kaže da se događaji na najvišoj razini planiraju i godinu dana unaprijed.
Thatcherica je “pokisla”
No, to ne vrijedi za svjetsku vladu. Samo si Bilderberg grupa, za neke tajno, za druge tajnovito društvo koje, kažu, vlada svijetom, skup političkih, gospodarstvenih, financijskih moćnika i medijskih mogula, bez čije se odluke ne može izabrati američki predsjednik ili napasti Iran, spasiti Grčka ili Španjolska, bez koje se, zapravo, ne može ništa, može dopustiti luksuz da pozove uzvanike gotovo u zadnji tren. Odbiti ih, naravno, neće nitko.
Tako je poziv ove godine dobila i srbijanska premijerka Ane Brnabić. Upravljački odbor Bilderberga zainteresirala je izlaganjem na sastanku grupe Novi lideri za Europu na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu. Nije to ništa čudno, Bilderberg grupa gleda na sve strane, prati političare, posebice mlađe, i kad joj zapnu za oko pozove ih da izbliza vidi s kim ima posla i procijeni može li na nju ili njega računati i isplati li se u njih investirati. Pod tim se prvenstveno misli na umrežavanje koje otvara sva vrata, ali i “trening”, izravne savjete političara i biznismena teške kategorije te sve privilegije koje iz toga slijede.
Anu Brnabić će tako u Torinu u od 7. do 10. lipnja procjenjivati stara garda – stalni članovi, poput Henryja Kissingera, a slične procjene prolazili su i Angela Merkel, Tony Blair i Bill Clinton. No od svih se uzvanika očekuje da “odrade” svoj dio pogodbe. Ne mogu samo sjediti kao pokisli miševi, kao Margaret Thatcher 1975., prije nego što je postala premijerka.
– Prva dva dana je samo sjedila i šutjela. Nije bila verzirana za kretanje u takvom krugu. Sudionici su počeli prigovarati. Američki senator Mathias mi je prišao i rekao: “Dama koju si pozvao nije rekla ni riječ. Moraš s njom razgovarati.” Razgovarao sam s njom tijekom večere. Očito je preko noći razmišljala o tome jer je sljedeći dan odjednom ustala i održala trominutni govor. Sudionici su ostali bez riječi. David Rockefeller i Henry Kissinger su se zaljubili u nju, pozvali su je u Ameriku, vozili je limuzinama, upoznali je sa svima – otkrio je Denis Healey, britanski političar i jedan od rijetkih koji do neke mjere otvoreno govori o sastancima.
No što će se točno događati u Torinu, neće se točno znati. Uvijek se sastaju u nekom hotelu pod jakim osiguranjem. Izvještaji s konferencija su šturi i općeniti jer je glavni motto Bilderberga privatnost kako bi sudionici mogli neometano iznositi svoje ideje.
No privatnost u njihovu slučaju znači tajnovitost – godinama, sve otkako se 1954. u Nizozemskoj, u hotelu “Bilderberg”, po kojem je društvo i nazvano, okupilo društvance političara, obavještajaca, poslovnih ljudi...
– Europa je sve manje vjerovala SAD-u i obrnuto. Zaključio sam 1952. da je toga dosta, da se sumnja mora otkloniti jer bi mogla dovesti u opasnost poslijeratne saveznike te sam kontaktirao s nizozemskim princem Bernhardom sugerirajući mu da bismo mogli organizirati privatne sastanke – objasnio je Józef Retinger, jedan od osnivača grupe.
Na kraju se igra golf
Prvi je sastanak postavio programske i logističke osnove. Europsko-američki odnosi su uvijek na agendi, dok se ostali biraju po ključu aktualnosti – Arapsko proljeće, rat u bivšoj Jugoslaviji, kriza eura, Donald Trump, migracije, geopolitika energetike..., dok drugu stalnu temu čine Kina i Rusija. Na produljeni vikend uzvanici dolaze bez partnera. Dok traju konferencije, u dvorani se sjedi po abecednom redu – jedne je godine na čelu sjedio, primjerice, Umberto Agnelli iz Fiata, druge Norbert Zimmermann, predsjednik Berndorfa. Gosti sudjeluju na po dvije konferencije ujutro i poslijepodne, osim zadnji dan. Tad se igra golf.
Troškovi organizacije su golemi – grupa treba zakupiti hotel sa pet zvjezdica te platiti osiguranje. Ne samo da oni trebaju zaustaviti sve neželjene elemente – od novinara do prosvjednika koji su postali folklor tijekom svakog sastanka, bilo da im ne odgovara koncept svjetske elite ili pak vjeruju u brojne teorije zavjera, od onih da je riječ o antisemitskim ili pak masonskim skupovima – do kontrole hrane koja ulazi u hotel.
S vremena na vrijeme, s konferencija će izaći pokoja pikanterija. Tako, na primjer, organizator plaća puni smještaj gostima te prijevoz, ali ne i poslugu u sobi te troškove pranja rublja. Na nekim su konferencijama sudionici sami morali plaćati vino.
Kako bi financirali sve to, Bilderberg grupa poziva “svoje” korporacije, one koje su im bliske, poput Heinza ili Fiata, Barclaysa ili Nokije da doniraju stotine tisuća eura. Donacije koje obilno nude druge kompanije, kao način da im se umile, ne prihvaćaju. Policija države u kojoj se sastanak održava također daje svoje snage za osiguravanje skupa i odvraćanje uljeza.
– Govor, slobodan govor, razlog je zašto se toliko inzistira na privatnosti. Sudionici moraju znati da ono što se kaže neće izaći iz dvorane. Novinari bi ih razapeli – kaže Denis Healey.
Postoji i sigurnosni mehanizam koji sprečava da sadržaj sastanka procuri u medije, otkrio je jedan od članova grupe, David Rockefeller. Naime, na sastancima uvijek sjede medijski moguli.
– Pogrešno je držati sve to u tajnosti. To je smiješno – izrekao je jednom prilikom lord Owen, mirovni posrednik u bivšoj Jugoslaviji.
Možda bi trebao još jednom razmisliti. Stigao je na sastanak grupe Bilderberg za vrijeme rata na Falklandima 1989. u atmosferi kad britanski zahtjevi da se Argentini nametnu sankcije nisu padali na plodno tlo u međunarodnoj zajednici.
No Owen je održao vatreni govor objašnjavajući zašto ih treba uvesti, nakon čega je većina promijenila mišljenje. Sankcije su ubrzo uvedene.
Cemu onda igre s demokracijom, odlukama naroda, vlada i predsjednika kad je sve ocigledno igrokaz?