Talijani još nisu ove godine platili televizijsku pretplatu. Do sada su je plaćali izravno na račun talijanske državne televizije RAI početkom svake godine (lani je godišnja pretplata iznosila 113 eura), a od ove godine plaćat će je uz račune za potrošenu struju. Distributerima struje počet će se plaćati TV porez od lipnja, a godišnja pretplata smanjena je na 100 eura.
No, zašto će se od ove godine TV pretplata plaćati s računima za struju? Prvo zato što u svibnju ove godine prestaje koncesija dana radioteleviziji RAI da prikuplja pretplatu, a drugo zato da se smanji broj onih koji uopće ne plaćaju TV pretplatu, a kojih ima oko 30%. RAI godišnje dobiva 1,6 milijardi eura od pretplate (isto toliko i od marketinga), a državi plaća samo 30 milijuna eura koncesije. Računa se da će, bez obzira na sniženje iznosa pretplate, ukupni iznos dobivenog novca od pretplatnika, dakle i onih koji su izbjegavali plaćati porez za TV, iznositi oko dvije milijarde eura, oko 400 milijuna eura više nego do sada. Otvorena je i rasprava o programima, odnosno o tome što je javni servis, a što nije.
Bez srcedrapateljnih emisija
Direktor RAI-ja Antonio Campo Dall’Orto, koga je na taj položaj imenovala vlada Mattea Renzija u kolovozu 2015., ekonomist je i karijeru je započeo na MTV-u. Najavio je velike promjene programa na RAI-ju, a prije svega izbacivanje emisija „emotainmenta“, kako se kaže u TV žargonu, što je kovanica od „emotional“ i „entertainment“, dakle srcedrapateljnih emisija, onih koje zadržavaju gledatelja izazivanjem emocija. Već od sljedeće nedjelje bit će izbačena crna kronika iz popodnevne emisije Domenica in. Bit će izbačene propagandne poruke iz kanala RAI za djecu (RAI yoyo), nestat će emisije kao što je „Il dono“ (Darovanje) u kojima su ljudi zahvaljivali drugima za darovani im organ ili u kojima se muškarac ispričavao ženi što ju je napustio s djecom. Dakle, bit će manje žutila, rozila i crnila na državnoj TV RAI.
Što je javni servis?
„Za razliku od komercijalnih radijskih i televizijskih postaja, koje legitimno moraju živjeti od komercijalnih prihoda i prema tome program prilagođavaju određenom dijelu publike koji zanima oglašivače, javni radiotelevizijski servis namijenjen je svekolikoj javnosti, koja je i financira i kontrolira“, stoji, uz ostalo, na web stranici Hrvatske radio-televizije. U Italiji se postavlja i pitanje zašto bi samo, na primjer, dnevnik državne televizije bio javni servis, a ne i oni na privatnim TV postajama. Prema tome, dio pretplate za javni servis trebao bi ići i privatnim postajama za pružene informacije, za informativne emisije. Ili, zašto bi pretplatnici trebali plaćati neke emisije na javnoj televiziji koje nemaju nikakve veze s informiranjem, kulturom ili dokumentiranjem. Budući da će odsad TV pretplata, bolje reći porez za dobivanje javnog servisa, odlaziti preko računa distributera struje (kojih u Italiji ima više i međusobno si konkuriraju, ali to je druga priča) u državne blagajne, zašto onda za dobivanje dijela toga novca ne bi konkurirale komercijalne televizije sa svojim dnevnicima ili drugim informativnim emisijama?
Ukidanje reklama
Jedno je sigurno, a to je da se s promjenom načina prikupljanja poreza za uslugu javnog informiranja, mora promijeniti i RAI, pa se već najavljuje da RAI News 24, dakle kanal s informacijama 24 na 24 sata, više neće imati propagandne poruke.
U Švedskoj, Velikoj Britaniji, Finskoj, Danskoj, Norveškoj itd., javne televizije koje žive od pretplate ne smiju emitirati propagandne poruke.
Mnogi političari, primjerice Beppe Grilo (čelnik pokreta Pet zvijezda) ili Matteo Salvini (čelnik Sjeverne lige), kažu kako bi RAI trebao imati samo jedan kanal, informativni, a sve ostale bi se moglo prodati.
Matteo Renzi, prije negoli je postao premijerom, govorio je: „Mi ćemo biti oni koji će otkloniti stranke s RAI-ja“. Prošle su dvije godine otkad je postao premijerom, ali još nije udaljio stranke s RAI-ja, no možda je promjena načina prikupljanja poreza na javni servis početak preobrazbe.
>>Na RAI 3 u subotu počinje emitiranje crtića s profesorom Baltazarom
aha