Ulaz u “podzemni svijet” između dvije grobnice, danas star gotovo jedno stoljeće, možda i najbolje pokazuje svu, nerijetko i tragičnu povijest nekadašnje dalmatinske metropole, grada koji su svojatali i htjeli mnogi. Lokacija je nekoliko kilometra od Zadra, to jest Bokanjac i staro gradsko groblje. Između dvije stare grobnice s kraja 19. ili početka dvadesetog stoljeća nalazi se ulaz u bunker. U tridesetim godinama prošlog stoljeća taj su bunker Talijani, tadašnji vladari Zadra, kopali vjerojatno godinama, dopremili ogromne količine betona i napravili hodnike i prostorije duge i dvjestotinjak metara.
Bunker se tako proteže sve do novog groblja. Njegovom gradnjom, ali i gradnjom više od 250 bunkera u Zadru Talijani su htjeli zadržati taj dio Hrvatske, no pobjegli su nakon kapitulacije Italije, a u tunele su ušli Nijemci. Nisu dugo ni Nijemci ostali u njima, godinu, možda i dvije, i to 1944. i 1945. Zarobljeni su mnogi od njih. Ti su njemački vojnici masovno umirali u tamošnjem radnom logoru nakon rata do 1947. godine i pokopani su baš tu u masovnoj grobnici iznad bunkera, odnosno dvjestotinjak metara dugog hodnika bunkera na Bokanjcu.
Čuvali tadašnje granice
Bunkeri su postali dio sustava bivše države, ali naposljetku i ključni obrambeni sustav u obrani Zadra pred velikosrpskom agresijom na grad.
– Tuneli doslovno pričaju priču. Svaki od njih, a ima ih više od 250 u tri do pet obrambenih linija. Ima onih koji imaju tek nekoliko četvornih metara s dva mitraljeska mjesta, do onih koji sežu 15 metara ispod zemlje i imaju stotinjak i više metara hodnika, prostorije, ventilaciju... Ukupno je riječ o tonama ugrađenog betona i željeza, kilometarskim sustavima oko Zadra, bunkerima koji su bili postavljeni i prema moru i prema kontinentu, odnosno oko granica Zadra... – ispričao nam je Jurica Vučetić, istraživač vojne povijesti i zadarskih bunkera koji se baš poput mnogih Zadrana u djetinjstvu igrao u njima. Njihovu povijest počeo je istraživati 2007. godine. Bunkere je Italija gradila u tridesetim godinama prošlog stoljeća, a zapravo ih je relativno malo koristila. Naime, intenzivno su korišteni u vojne svrhe samo od 6. travnja 1941., nekoliko dana tijekom rata s Kraljevinom Jugoslavijom. Ipak, razni natpisi, fašističke parole iz tog razdoblja, pa i grafiti na talijanskom jeziku poput: “Mama, vratit ćemo se”, ostali su kao podsjetnik na to da su ondje bili nazočni talijanski vojnici.
– Od njemačkih natpisa tu su uglavnom oznake, a Nijemci su uglavnom koristili bunker na Bokanjcu kao stacionar. Ima tu i parola koje su ispisali vojnici bivše JNA koji su bili u bunkerima, ali najviše je natpisa naših vojnika koji su baš u tim bunkerima obranili Zadar i nisu dozvoli agresoru da uđe u grad – kaže nam Jurica Vučetić, zadovoljan što je njegovo istraživanje dovelo i do projekta koji se u posljednje tri godine provodi u partnerstvu koji čine četiri talijanska grada (Forli, ujedno i nositelj projekta, te Campobasso, Cesenatico i Pesaro) i dva hrvatska grada (Zadar i Rijeka).
Projekt je sada pri kraju, slijedi prikupljanje dokumentacije, a u okviru ovog projekta Grad Zadar djeluje u svojstvu projektnog partnera te su mu dodijeljena bespovratna sredstva u iznosu od 228.490 eura.
– Ovim projektom nastoje se budućim korisnicima i posjetiteljima na siguran način učiniti dostupnima trenutačno zapuštene vojne objekte, podići svijest i pažnju lokalnih vlasti, kreatora javnih politika i potencijalnih investitora o problemu zanemarenosti ovog oblika baštine kao i ukazati na njihov ekonomski i kulturni potencijal te u konačnici promovirati novi tip turističke ponude koji bi mogao postati zajednički prekogranični brend i činiti novu turističku rutu. Na području grada Zadra izvršit će se radovi na rekonstrukciji talijanskih vojnih fortifikacija. Provest će se manji građevinski radovi i urediti unutrašnjost bunkera i propadajućeg krajolika. Odabrat će se barem jedan bunker koji će biti rekonstruiran i prenamijenjen u multifunkcionalni prostor s prostorom za održavanje manjih događanja – istaknuli su svojedobno gradski oci o projektu.
– Činjenica je da u svijetu postoje tisuće zaljubljenika u vojnu povijest. Pogotovo su stanovnici Švicarske, zemlje s najviše bunkera, turistički zainteresirani i mi bismo itekako u tom smislu mogli imati koristi od bunkera koji se i danas otkrivaju. Vjerojatno ih ima još, poput jednog kojeg sam nedavno pronašao između dvije kuće u Zadru – rekao nam je Vučetić.
– Nakon završetka Prvog svjetskog rata Zadar je Rapallskim ugovorom pripojen Kraljevini Italiji. Zadar je kao izolirani talijanski teritorij unutar Kraljevine SHS morao uspostaviti i sustav granice i kontrole međudržavnih prijelaza prema okolnom području. U tu svrhu, ali i zbog sve izvjesnijih ratnih sukoba, gradi se cijeli sustav bunkera i tunela koji prate tu novonastalu međudržavnu granicu, kao i granični prijelazi preko kojih lokalno stanovništvo iz okolnih mjesta, s otoka i sela uz predočenje iskaznice svakodnevno poslom dolazi u grad. Taj čvrsti sustav bunkera u velikom je postotku ostao sačuvan sve do danas, a dio tog sustava je korišten u obrani Zadra u Domovinskom ratu.
Prvi gotov do kraja godine
Taj veliki sustav bunkera ostao je cijelo ovo vrijeme posve neistražen, nedokumentiran i zanemaren, iako broji više od dvjesto pedeset zasebnih objekata. Sačuvani bunkeri sagrađeni su uglavnom upotrebom armiranog betona i kamena, različitih su dimenzija i poneki od njih zaista privlače pozornost svojom maštovitom izvedbom, ali i svojom funkcionalnošću i trajnošću usprkos zanemarivim ili nikakvim naporima uloženim u njihovo očuvanje. Sustav bunkera istražuje se kroz projekt REVIVAL (Interreg Italija -Hrvatska). Uz brojne druge partnere iz Hrvatske i Italije, partneri na projektu su Sveučilište u Zadru i Grad Zadar, govorilo se na tribini svojedobno održanoj u sklopu Festivala znanosti u Zadru pod naslovom “Pričajmo o bunkerima”, a na koji nas je uputila profesorica Antonija Mlikota s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru. Činjenica da se bunkere istraživalo i da će na području grada možda do kraja ove godine tim sredstvima uskoro biti uređen i prvi bunker za posjetitelje, a uskoro će, nadamo se, uslijediti i drugi, barem oni koji nisu na privatnom vlasništvu, daje zaključak da će Zadar, grad stariji od Rima, uz Sveti Donat, Forum, Morske orgulje... postati poznat i po bunkerima.
"Petokraka" i NOB je vratila > primorje i otoke < Yugoslaviji i Hrvatskoj, a vi se ježite na nju, što je idiotizam i zaborav na žrtve koje su za to u 2. svj. ratu pale !