Treba li sačuvati tvrtku ili radna mjesta? Talijanska zrakoplovna kompanija Alitalia u stalnoj je krizi jer se razmišlja o spašavanju radnih mjesta, a ne o industrijskom programu. Agrokor neće biti spašen ako se žele spašavati radna mjesta. Agrokor će biti spašen ako se odrežu suhe grane bez obzira na radna mjesta. U suprotnome će se izgubiti i tvrtku i radna mjesta.
Je li „spasitelj“ Agrokora dobro izabran? Pomalo nalikuje, po onome što radi, ali ne po izgledu, Richardu Gereu u filmu Zgodna žena – on je preuzimao tvrtke u teškoćama, dijelio ih i prodavao te na tome zarađivao. Možda će Agrokor biti raskomadan i rasprodan, što znači da će kao tvrtka nestati, a s njime i radna mjesta. Želi li se spasiti Agrokor, treba odvojiti rentabilne od nerentabilnih dijelova. S rentabilnima ići dalje, a nerentabilne zatvoriti. Tako će barem dio Agrokora opstati, a time i dio radnih mjesta.
Talijanska tvrtka Parmalat, koja je 2003. bila u gubitku 14 milijardi eura, danas posluje s čistom dobiti od 145 milijuna eura godišnje (podatak za 2015.). Od 2011. Parmalatom upravlja francuska tvrtka Lactalis koja ima 83,30% dionica. No do toga se prošlo i uz prinudnu upravu. Parmalat je 1961. osnovao Calisto Tanzi otvorivši malu tvrtku za preradu mlijeka pokraj Parme. Tanzi je kupovao brojne tvrtke po Europi, Južnoj Americi i Africi, ali mnoge nisu imale veze s prehrambenom industrijom, kao što je npr. nogometni klub Parma, turistička tvrtka ParmaTour, TV Odeon itd. Mnoge te tvrtke vodila su nesposobna Tanzijeva djeca. Gubitke je pokrivala matična prehrambena industrija. Podizali su se krediti za pokrivanje dugova, a onda se dogodio financijski krah. Talijanska je vlada u prosincu 2003. imenovala Enrica Bondija izvanrednim povjerenikom. Tužiteljstvo je protiv Tanzija i još 28 osoba iz vrha Parmalata pokrenuo optužnice za krah tvrtke. Mnoge osobe nagodile su se na, uglavnom, deset godina zatvora uz zapljenu imovine, a Tanziju je 2014. izrečena presuda na 17 godina zatvora. Osim što se riješio tvrtki kao što su bili ParmaTour ili nogometni klub Parma, Bondi je pokrenuo i sudske tužbe protiv banaka pod optužbom da su zarađivale prodajom Parmalatovih obveznica znajući za lošu situaciju tvrtke. Prevareno je oko 140 tisuća malih dioničara, a njih oko 30.000 izgubilo je novac uložen u obveznice. Banke su davale i kredite Parmalatu s nemogućim kamatama. Deutsche Bank je, npr., posudio 140 milijuna eura na kojima je s kamatama zaradio 217 milijuna eura, odnosno 140%. Unicredit Banca je na 171 milijun eura posudbe zaradila 212 milijuna eura ili 124% itd. Bondi je uspio od banaka vratiti dvije milijarde eura.
Parmalat je nastavio raditi. Tvrtka je spašena, a time i radna mjesta. Kada je 2003. došlo do kraha tvrtke, u njoj je bilo zaposleno oko 30.000 ljudi, a sada zapošljava njih oko 28.000. Razlika između Parmalata i Agrokora je što talijanska tvrtka nije imala trgovinsku mrežu kakvu ima hrvatska, a posebno nije imala zaposlenike na kioscima. Ne treba, npr., otpuštati zaposlene na kioscima, već im prodati kioske kako bi oni njima upravljali kao mali poduzetnici. U Italiji su kiosci u vlasništvu onih koji rade u njima. Je li to moguće u Hrvatskoj?
Jedino će u bankrotu Agrokora, profitirati Todorić, a uz pametne političare, svi građani hrvatske će snositi posljedice bankrota! Živio HDZ, i živjeli slavni političari, koji su na čelu države! Treb država oduzeti Todoriću svu imovinu i kao i svi ostali ovršeni u hrvatskoj, na prosjački štap!