Ovo je tamna strana uspješne turističke sezone na Jadranu

Nitko od milijun i pol Hrvata koliko ih je za devet mjeseci putovalo na odmor nije mislio da će na moru jeftino proći. Odavno nema takvih iznenađenja, uhodana je praksa da je na Jadranu sve skuplje nego doma, a kako se bliži špica domaćini disciplinirano i dodatno napuhuju cijene. Iz te igre gost teško može izaći kao pobjednik, ali ima pravo barem na fair-play. Toga je, međutim, i ovoga ljeta nedostajalo duž obale, gdje su čak i obične tostove pekli za (pre)skupih 47 kuna.

– O tome se i radi, nije uvijek samo cijena problem. Jer ako nešto platim deset kuna, onda želim da to i vrijedi deset kuna, a ne tri kune – ogorčen je Zagrepčanin koji je s obitelji proveo deset dana u hotelu na Mljetu.

Na ljetovanju kao iz rubrike “Ne ponovilo se”, zagrebačka se obitelj prvo sudarila s činjenicom da hotel pod parking prodaje pošljunčanu ledinu s kontejnerima za smeće, pravo carstvo galebova. Bilo im je odmah jasno na što će im automobil za dan-dva sličiti...

Ništa od nogometa

– To je bio početak. Ispostavilo se da se na televizorima, i u našoj i u dječjoj sobi, hrvatski programi jako slabo vide, a računao sam da ću na odmoru uživati u Europskom nogometnom prvenstvu... Ni od obećanog wi-fija u sobama nije bilo ništa, čak smo se i u hotelskom predvorju jedva spajali. Za večerom su nam rekli da voda nije za piće i djeci donijeli flaširanu, a ujutro je na švedskom stolu u bokalima stajala upravo ta tobože nepitka voda. Jeli smo iz tanjura na kojima je pisalo Cavtat, očito iz suđa rashodovanog iz nekoga drugog hotela. Dobivali smo masne noževe i čaše s ostacima ženskog ruža. Konobari su se pravdali da perilica slabo radi. U polupraznoj hotelskoj pizzeriji čekali smo pizzu 50 minuta. Kuhar je novi, pa se uči, rekli su nam. Pola litre točenog piva, koje u Zagrebu plaćam 14 kuna, u tom mljetskom hotelu koštalo je 28 kuna – reda naš sugovornik bisere kojima su svoje goste domaćini ljetos obilato častili.

Cijeli niz gafova nije ih, međutim, spriječio da Zagrepčanima naplate punu cijenu desetodnevnog odmora od 16.000 kuna. Bez isprike, “uzmi ili ostavi” pravilo je, čini se, i u jednoj pizzeriji na masleničkom području. Poveći, uginuli kukac na pizzi domaćine nije uznemirio. Štoviše, naočigled šokiranih gostiju pozvani je konobar prstima iščeprkao bubu: “Evo, sad je u redu”. U redu? U kojem to turizmu može biti u redu? Ni društvance koje je sjelo na prijepodnevnu kavu u poluprazni kafić u jednoj hvarskoj uvali, usred kolovoške špice kad bi domaćini morali imati i ptičjeg mlijeka, nije mislilo da je moguće čuti odgovor: “Nemamo više kave, nestalo nam je...”Kavu nisu popili ni gosti jedne pizzerije na crikveničkoj rivijeri. Objašnjenje teško da može biti neturističkije; ponestalo im čistih šalica... Bez riječi je ostao i par u jednom pirovačkom kafiću. Ona je naručila sok, on pivo. Pivo je bilo bez pjene, ishlapjelo, a konobar iskreno iznenađen: “Ne znam što je, ja sam danas popio četiri piva i bila su O.K....”

Svadljiva sobarica

Bjelovarka s dvoje djece, na putu na jedan dalmatinski otok, ostala je osupnuta u Splitu. U restorančiću na rivi bezuspješno je dvadesetak minuta prvo pokušavala uhvatiti pogled konobara, a kad ni mahanje nije pomoglo demonstrativno se preselila u susjedni fast food. Tu se, pak, osoblje iz kuhinje uglas otreslo na konobara da sad – nemaju vremena peći pomfrit. Svojim ušima nije moglo vjerovati ni društvo koje je sjelo na večeru u jednom restoranu na sjevernom Jadranu. Nakon što su naručili hranu, malo se otegao dogovor o izboru vina. “Jedan, dva, tri, četiri...” – glasno je pokraj stola odbrojavala konobarica. Iznenađeni gosti podigli su glave, a ona iznervirano: “Čekam da se odlučite!” Bolje volje nije bila ni svadljiva sobarica u jednom jadranskom hotelu visoke kategorije. “Nećete da vam uredim sobu, a poslije ćete se žaliti!”, obrecnula se na gosta. Nedomaćinski i bez osjećaja ponijeli smo se i prema gošći iz Njemačke koja je na biciklističkoj turi pala i slomila ruku, a policajci su joj ekspresno u bolničku sobu u Šibeniku došli uručiti – kaznu.

– Nezgoda se dogodila na otvorenoj cesti, a samo je ona ozlijeđena. Svejedno, morala je platiti tisuću kuna – priča Selimir Ognjenović iz njemačkog turoperatora ID Riva tours. – U globalu, jadranski domaćini, pogotovo hotelske kuće, kao da su se podijelili na one za koje praktički nema reklamacija i one na koje dva-tri posto gostiju ima neki prigovor. Najčešće se radilo o pokušaju naplate i onoga što nije bilo dogovoreno, poput parkinga, klime i sl. Naši su turistički radnici općenito na dobrom glasu. No, dio ih je pokušao izvući maksimum iz dobre sezone ne računajući da se to pamti.

>> Ugrozili Plitvička jezera i Dubrovnik, UNESCO prijeti sankcijama